Light jigging, Kabura, Inchiku – Moj prvi kontakt

PRM / Broj 4 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2014.

S obzirom kada su u naslovu spomenute tehnike ribolova prvi puta stigle na Jadran ovo je debelo zakašnjeli prvi kontakt. Valjda je trebalo proći vrijeme da sazrijem za taj projekt. Prije nekoliko godina prijatelji iz Kanade su mi poslali paket voblera za površinske panule među kojima je bila i jedna čudna nova varalica – kabura Duel Salty Rubber. Uvjeravali su me da je to novo otkriće u svijetu, gledali su YouTube filmove, ljudi posvuda love dobre ribe na ove čudne i sporo prezentirane varalice. I ja sam sve to gledao, naravno, a sad mi je ta varalica u rukama, ali kao i svaka nova tehnika ona zahtijeva adekvatan štap i rolu, odgovarajuću strunu itd.

Posvećeno Andreju i Toniju Mladineu u Kanadi

Piše: Milan Maleš

Nemoguće mi je bilo, sa ekonomskog stajališta, pratiti sve nove tehnike ribolova koje su se pojavile u sklopu uzbudljive sportsko ribolovne revolucije koja je započela vertical jiggingom. Morao sam birati bitke, a u to vrijeme sam štedio za brod i to je bio prioritet. Ta kabura koju sam spustio par puta neodgovarajućim priborom brzo je zapela i cijeli “projekt light jigging” je bačen u ladicu kao i mnogi drugi razvojni projekti u Hrvatskoj tada. Godine su prolazile, pribor se pribavljao i gubio, prakticirale su se neke druge tehnike, lovila riba, ja sam redovno slao fotke u Kanadu i ovog ljeta je ponovno stigao paket. Otvaram pucketavim najlonom podstavljenu kuvertu, iz nje opet ispadaju vobleri svih vrsta i veličina, a na koncu ispada i jedan Duel Salty Rubber od 60 grama. Sad mi je već neugodno, imam moralnu obvezu prema svojim mecenama da ovoga puta opoštenim tu kaburu. To mi je iznova zagolicalo znatiželju, potaklo me da aktiviram jedan od nikad ostvarenih projekata i iskušam se u vođenju ove varalice.

Sad je situacija u konobi veoma drugačija – sad tu ima pribora koji bi se mogao smontirati u jedan pristojan komplet za prezentaciju novih varalioca. U međuvremenu sam otkrio fenomenalno multifunkcionalne štapove za lov liganja iz broda koje sad koristim za površinske panule. Žrtvujem jednu panulu i prenamjenjujem jedan Okuma Big Squid štap gramaže 40 do 100 g. To su štapovi dugi 1.80 m, osjetljivog vrha, dvodijelni sa spojem u dršci (znači praktički jednodijelni), drška je dovoljno duga da se učvrsti ispod pazuha. Mogao bi odgovarati, vidjet ćemo. Rola za ove tehnike ne mora biti nikakva specijalna, dovoljno da je solidna rola odgovarajuće veličine i precizne kočnice. Mogu se koristiti stacionarne role ali i mali multiplikatori, ja sam više za stacionarne, a jednu takvu sam imao na raspolaganju i montiram ju na štap. U ladici starog pokvarenog frižidera kojeg koristim kao ormar pronalazim pletenicu promjera 0.16 mm koju sam kupio… a tko se više sjeća za što. To je čak nešto deblje od onih kakve primjerice Talijani koriste ali još uvijek u granicama. Fluorocarbonski predvez 0.40 mm za početak. Nemam varalice! Imam jednu jedinu kaburu, a ja se kao pripremam za ribolov novom tehnikom, to je besmisleno. Pokušavam biti što oprezniji po pitanju novih ulaganja u nepoznato, domišljam se kako izbjeći kupnju mnoštva varalica za tehniku koja možda ima, a možda i nema budućnost u mom brodu i prisjećam se jednog kreativca s interneta koji stavlja silikonske lignjice na jigove za vertical i time dobije nešto nalik na inchiku. Idealna prilika da recikliram jedno bivše promašeno ulaganje – jigove od 60 do 80 g koji su mi se pokazali prelagani za vertical jigging i napravim od njih inchiku varalice. Malo sam se poigrao bušilicom i sitnim priborom (pogledajte u praktičnom savjetu) i napravio još par varalica, a to je sad već dovoljno da se isproba tehnika.

Praktični savjet – jig pretvoren u inchiku

Za izradu inchiku varalice može se upotrijebiti bilo koja forma jiga u veličini koja će vam odgovarati za vaše lovne uvjete. Za početak treba izbušiti rupu (recimo svrdlom Ø 2) na dvije trećine dužine jiga i većim svrdlom (recimo Ø 5) proširiti rub otvora da bude konusan a ne oštar jer bi u protivnom oštećivao upredenicu. Neki jigovi imaju žicu od nehrđajučeg čelika koja prolazi kroz čitav jig, u tom slučaju treba bušiti malo van osi jiga. Udice se mogu vezati na dva kratka priveza ali ja preferiram u nizu zbog jednostavnosti i manje petljanja a kao nit koristim pletenicu od 100 lbs. Koristio sam Mustad 92553fs, krive nehrđajuće udice poludugog vrata tipa beak veličine 2/0 za varalice od 60 do 80 grama koje sam pravio. Drugi kraj pletenice se veže u omču pomoću koje će se fiksirati za jig. Na omču ide jedna tvrda perla koja će pozicionirati lignjicu i onda sama silikonska lignjica dužine 5 – 7 cm. Pomozite se komadom najlona za provući pletenicu kroz perlu i lignjicu. Tako pripremljena “suknjica” montira se na način da se omča provuče kroz rupu u jigu i s druge strane blokira jednim split ringom. Ne može se reći da sam od početka samostalno izradio varalicu ali sam od jedne napravio dvije pošto jig nije trajno izmijenjen, suknjica se brzo i lako skida te se montažom assist hooka može koristiti na klasičan način.

Prvi kontakt; sunčano poslijepodne, bonaca pod jugom, ako ste čitali tekst o testu Saragose upravo sam polomio štap za vertical i silom prilika vadim komplet za light jigging. Biram svoju kreaciju od jiga 60 g na koji sam montirao fluorescentno-zelenu lignjicu. Klizim po stepenastoj padini na nekih šezdesetak metara dubine. Prezentaciju radim polaganim podizanjem vrha štapa, laganim plesom gore-dolje i sporim namatanjem strune. Bio jesam optimističan, ali nisam očekivao da ću nakon niti pet minuta imati napad. Par metara iznad dna osjetim griz kao da lovim kančenicom i kontriram – riba. Počinje dril, s ovim laganim priborom je fantastično, ne forsiram ribu jer su udice ipak dosta male pa da ju ne ispara. Puštam da rola pjeva, a riba na mahove juriša pa se umiruje, pa opet… tipični sparid slično fratru i šargu samo jači. Svaki zamah glave osjeti se na štapu. Desetak metara pod brodom vidim srebrni odsjaj i nedugo zatim u brodu skače prekrasan pagar. Koje boje, koji sjaj. Dok sam ispucao par fotki već je zapuhalo jugo i za taj dan je bilo gotovo, al da svaki put bude ovako ja bi odmah potpisao.

U izlascima na more koji su uslijedili razradio sam neku općenitu taktiku, a to je da pripremim komplete i za light i za vertical te naizmjenično pretražujem pozicije s obje tehnike. Čini mi se da tako povećavam šansu za griz i ujedno odmaram u pauzama od verticala. Pošto je light jigging puno sporiji i finiji, valovi i vjetar više smetaju u njegovom izvođenju. Hoće se mirno more i spori drift za prezentaciju i reakciju jer ovdje zapravo imate tipični griz na koji treba kontrirati. Jačem vjetru bi se moglo doskočiti težim varalicama ali to bi povlačilo za sobom i teže štapove a po meni se onda gubi cijeli gušt jer to više nije light. Obično biram težinu varalice po formuli koliko metara toliko grama po mirnom vremenu, po laganom vjetru plus još dvadeset grama (u stvari koristim najlaganiju s kojom se može raditi u danim uvjetima) a po osrednjem vjetru prelazim na vertical jigging pri kojem mi taj vjetar neće smetati. Štapom Okuma Big Squid 40-100 g sam vodio varalice do 80 g, podnio bi on i cijelih 100 ali preko toga bi bila bolja verzija 60-150 g (ili naravno neki drugi štap) ali namjerno neću ići na to jer volim da ga riba od kila u drilu savije do mora. Paleta ribljih vrsta koje se mogu uloviti inciku, kaburom i light jiggingom stvarno je široka, kod ovih tehnika još postoji faktor iznenađenja što će izroniti iz dubine, a to ju čini posebno zanimljivom. Predatori napadaju ove varalice kako na samom dnu tako i nekoliko metara iznad, a ne smije se zanemariti ni napad u propadanju. Ako se varalica zaustavila prije nego bi po mojoj procjeni trebala stići do dna odmah zatvaram rolu i kontriram jer je to potencijalni griz. Upravo je tako bilo kad je naletio ovaj šampjer; prolazio sam kroz jato “paše” (sitne ribe) koja se okupila nešto iznad dna. Gledao sam tu sliku na fishfinderu i bilo je skoro očito da tu mora doći do napada. Podizao sam varalicu dosta visoko od dna sve do tog jata i osjetio dodir i… kontrirao u prazno. Pustio sam ju nazad i u propadanju ju je pokupio. Kad sam zatvorio rolu već je bio zakvačen. Iako nije poznat kao borbena riba, na ovom laganom priboru sam osjetio da i on itekako ima par juriša u rukavu i može izvući strunu iz role. Lagano podešena kočnica je spasila stvar pošto je bio plitko zakvačen s vanjske strane usne. U light jiggingu su kvačenja za obraze i vanjsku stranu usta učestala. A učestalo je na žalost i zapinjanje varalica za dno pogotovo ako vas drift nosi uz kosu s dubljeg na plići teren. Protiv toga se teško boriti, efikasnije je boriti se protiv gubljenja varalice koja jest zapela korištenjem nešto mekših udica. One koje sam koristio u praktičnom savjetu dovoljno su meke da se mogu iskriviti strunom 0.40 mm koju sam koristio za predvez pod uvjetom da su svi čvorovi besprijekorno vezani. Da nije tako, ne bih više imao ni jednu varalicu u kutiji. Po pitanju slaganja pribora kod ove tehnike riječ je dakle o delikatnom balansu faktora kao što su dubina i prozirnost mora, težina varalica, prosječna veličina ribe, spašavanje varalica koje zapnu, opreznost ribe, užitak borbe, rezerva snage za slučaj beštije itd. Onima koji se još nisu okušali u ovim tehnikama poručujem da još nije kasno da se uključite. Ovo su tehnike koja će se svidjeti mnogo većem broju ribolovaca nego vertical jigging.

U usporedbi mogu reći da je pristupačniji ukupnom cijenom kompleta, pristupačnije su vrste i veličine ciljanih riba, sam dijapazon pozicija na kojima se može uspješno prakticirati je pristupačniji, a da ne govorim o tehnici izvođenja koja ne zahtijeva nikakav fizički napor. Ovom tehnikom se love u prosjeku manje ribe nego vertical jiggingom ali još uvijek solidne ribe, međutim, ulovi su znatno učestaliji. S laganim priborom svaki dril je epska bitka i mislim da je baš u tome čar, treba loviti s najlaganijim štapom koji podnosi varalicu. Pokazao sam kako i varalice kućne izrade mogu biti itekako efikasne, ljudima na otocima nije uvijek dostupno sve što nudi tržište pa moraju biti domišljati. Ovi inchiku od prerađenog jiga su nešto veći za istu težinu u odnosu na klasične zbog same forme metalnog dijela što nije nužno loša strana. Obično čovjek prvo iskuša sve gotove varijante pa tek onda krene sa vlastitim kreacijama, u ovom slučaju je bilo obratno i ja se tek radujem isprobavanju raznih tipova tvorničkih varalica. Na kraju su sve varalice iz priče bile napadnute osim one kabure s početka koja je stigla čak iz Kanade ali doći će i njezinih pet minuta, ovo mi je bio tek prvi kontakt sa spomenutim tehnikama.

TN-knot – Čvor s pletenicom

Ovaj čvor se može koristiti za bilo koji dio pribora koji ima ušicu za vezivanje. Potrebno je negdje učvrstiti predmet vezivanja da imate obje ruke na raspolaganju, jednu za držanje mrtvog kraja najlona napetim, a drugu za oplitanje i zatezanje živim krajem. Ostavite dobar komad živoga kraja, minimalno dvadesetak centimetara. Započnite prolaskom kroz ušicu dva puta (1). Nakon toga živim krajem najlona obiđite iza mrtvog kraja i prođite kroz oba na taj način formirana zavoja, da živi kraj prolazi uz ušicu (2). Tu je vrijeme da se zategne ova prva faza povlačenjem oba kraja istovremeno pazeći da zavoji koji prolaze kroz ušicu ne preskoče jedan preko drugog (3). Od sada pa na dalje mrtvi kraj držite jednom rukom čvrsto nategnut (da ostane ravan i ne sudjeluje dalje), a oplet radite drugom rukom oko njega i zatežite nakon svakog koraka povlačenjem samo živog kraja. Prvo još jedan put obiđite živim krajem iza mrtvog kraja i prođite kroz na taj način formiran zavoj, na istu stranu (u istom smjeru) kao i u prvoj fazi čvora (4). Tko poznaje mornarske gropove primijetit će da je ovo do tu zapravo sidreni grop. U slijedećem koraku obiđite živim krajem iza mrtvog kraja i prođite kroz na taj način formiran zavoj, ali na suprotnu stranu (u suprotnom smjeru) u odnosu na prethodni korak (5). Ponavljajte postupak oplitanja svaki put izmjenjujući smjer provlačenja dok ne dobijete pletenicu željene duljine (6), (7). Po završetku podrežite živi kraj najlona (8) i čvor je završen (9). Prvo pitanje – zašto uopće uzeti u obzir ovaj čvor? Samim dvostrukim prolaskom kroz ušicu smatram ga kvalitetnijim od svih onih koji samo jednom prolaze kroz ušicu. Drugo pitanje – zašto dati prednost ovom čvoru u odnosu na Palomar? U samoj nosivosti nisam primijetio razliku, ali ova pletenica uvelike smanjuje mogućnost petljanja udice (assist hooka ili suknjice inchiku, kabure) u najlon neposredno ispred varalice jer je kruta i ne može sudjelovati, odnosno ne može se omotati oko udice. Uz to ovaj čvor malo „radi“, tj. ponaša se poput čvrstog ali ipak do određene mjere rastezljivog amortizera koji će amortizirati nagle udare štapa pri prezentaciji te također i udare ribe glavom u prvoj fazi borbe.

Prvo pitanje – zašto uopće uzeti u obzir ovaj čvor? Samim dvostrukim prolaskom kroz ušicu smatram ga kvalitetnijim od svih onih koji samo jednom prolaze kroz ušicu. Drugo pitanje – zašto dati prednost ovom čvoru u odnosu na Palomar? U samoj nosivosti nisam primijetio razliku, ali ova pletenica uvelike smanjuje mogućnost petljanja udice (assist hooka ili suknjice inchiku, kabure) u najlon neposredno ispred varalice jer je kruta i ne može sudjelovati, odnosno ne može se omotati oko udice. Uz to ovaj čvor malo „radi“, tj. ponaša se poput čvrstog, ali ipak do određene mjere rastezljivog amortizera koji će amortizirati nagle udare štapa pri prezentaciji te također i udare ribe glavom u prvoj fazi borbe.