Osnove Fishfindera – 2. dio

10 min read
Utvrditi gdje se na ekranu fishfindera nalazi riba za mnoge ribolovce baš i nije lak posao. Uključivanjem funkcije identifikacije ribe (FISH ID) situacija se bitno mijenja. Pokreće se vrlo kompleksna softverska obrada podataka... Piše: Srđan Kolundžić

Broj 39 / Lipanj / 2011.

Utvrditi gdje se na ekranu fishfindera nalazi riba za mnoge ribolovce baš i nije lak posao. Uključivanjem funkcije identifikacije ribe (FISH ID) situacija se bitno mijenja. Pokreće se vrlo kompleksna softverska obrada podataka pomoću koje ćete s puno manje muke odrediti gdje se nalazi vaša potencijalna lovina i o kakvim “komadima” je riječ…

Piše: Srđan Kolundžić

U prethodnom nastavku (br. 38 PR) osvrnuli smo se na temeljne pojmove vezane uz fishfindere. Vrijeme je da se pozabavimo njegovom osnovnom namjenom, a to je detekcija ribe. Premda će dobar fishfinder biti od neprocjenjive vrijednosti u lakšem pronalaženju konfiguracije morskog dna ili umjetnih podvodnih struktura na kojima se skriva i zadržava riba, mnogi ribolovci žele dobiti što jasniju predodžbu gdje se potencijalni plijen nalazi u danom trenutku. Upravo zbog toga većina modernijih fishfindera u sebi ima integriranu FISH ID funkciju. Takvu vrstu softvera na globalno tržište prvi je uveo poznati američki proizvođač Humminbird. Radi se o funkciji koja crta ikone ribe na ekranu fishfindera. Kod nas se ta funkcija prevodi kao Funkcija identifikacije ribe. Pojednostavljeno rečeno, radi se o funkciji koja crta simbole ribe u tri veličine ovisno o jakosti odnosno amplitudi odraza, njegovom trajanju i mijenjanju dubine odraza za vrijeme njegovog trajanja. Uglavnom, sa uključivanjem ove funkcije, korisnik prepušta naprednom softveru uređaja odluku o tome da li je nešto riba ili ne i na kojoj se dubini nalazi.

Moćan softver

Vrlo često se polemizira da li funkciju crtanja simbola ribe držati uključenom? Ponekad se zna čuti da FISH ID funkciju treba isključiti, te da ju ne treba koristiti, jer se ionako radi o nepotrebnom softverskom dodatku. No postavlja se pitanje da li je korisnik u stanju sam bolje zaključiti što je riba, a što ne!? Za to je prije svega potrebno veliko iskustvo i znanje koje krajnji korisnici u većini slučajeva ne posjeduju. Osim toga, mnogi FISH ID funkciju drže uvijek uključenom i onda sami odlučuju gdje je fishfinder pogriješio (ako je uopće pogriješio). Da li FISH ID novije generacije može nekakav podvodni objekt koji nije riba nacrtati kao ribu? Sigurno da može, ali isto tako može biti i fantastično precizan u nekim drugim situacijama. Uostalom, softver fishfindera ne prezentira naslijepo sve što se nalazi između površine i dna kao ribu. Kako smo prije napomenuli, simbol ribe generira se kroz program fishfindera koji će uglavnom dobro i pouzdano odraditi posao.

Riblji bumerang

Kod gotovo svih fishfindera koji imaju na raspolaganju odabir FISH ID funkcije moguće je ovu funkciju uključiti ili isključiti, što ukratko znači da korisnik može odabrati da li želi ili ne želi „ribice“ na ekranu. Za početak je najbolje krenuti od situacije kada je FISH ID funkcija isključena. Tad uređaj ocrtava pravilne i/ili nepravilne poluelipse koje imaju izgled bumeranga, a nazivaju se Fish Arch ili True Arch. One se pojavljuju u trenutku kad uređaj otkrije podvodni objekt. Ipak, u realnom radu ne ide sve tako glatko kao u simulacijama. Naime, za dobiti pravilan i dobro prepoznatljiv izgled poluelipse (bumeranga) potrebno je kretanje. To znači da brod može stajati, a riba treba prolaziti kroz snop ili se brod može kretati, a riba stajati na istoj poziciji. Nadalje, potrebno je u mnogim slučajevima pravilno namjestiti pojačanje, skalu dubine, brzinu slike, vlastitu brzinu i sve ovo namjestiti u skladu s trenutnom dubinom. Treba imati na umu da se i riba i brod mogu kretati i to čak veoma sličnom brzinom. U tom slučaju dobiti „bumerang“ na ekranu je praktički nemoguće. Osim toga, može se reći da je teško dobiti bumerang i za vrijeme veće aktivnosti vjetra odnosno valova. Također se može zaključiti da će se bumerang prije formirati na ekranu u radu sa širim snopovima zračenja sonde. Na simetriju samog bumeranga utječe i radni kut sonde. Ponekad se pri instalacijama sonde fishfindera na krmeno zrcalo namješta radni kut sonde u svrhu što boljih performansi pri većim brzinama broda. Zbog određenog radnog kuta sonde (kut u smjeru naprijed-nazad) moguće je da bumeranzi ne mogu biti simetrični. True Arch, Fish Arch, poluelipse, bumeranzi, ili kako god to želite nazvati, proizvodi su rednih podataka fishfindera i oni nastaju zbog geometrije zrake fishfindera te ih uređaj crta kad je Fish ID funkcija isključena. Suprotno mnogim mišljenjima oni ne zamjenjuju simbole ribe!

Funkcija FISH ID

Utvrditi da li je nešto riba ili ne za fishfinder baš i nije lak posao. Uključivanjem FISH ID funkcije uključuje se i vrlo kompleksna softverska analiza odraza. Ova funkcija se konstantno usavršava, jer neki proizvođači u razvoj FISH ID funkcije ulažu velike napore kroz mnogobrojne eksperimente u morskim i slatkovodnim ribnjacima sa ribom različitih veličina i vrsta. To je ujedno i razlog što gotovo svaki fishfinder ima mogućnost odabira za rad u morskoj ili slatkoj vodi. Obično se na engleskom u softveru uređaja može pronaći stavka – Water Type. Kod uređaja sa prevedenim softwareom na hrvatski jezik pronaći ćete ju pod nazivom – Tip (ili vrsta) vode. Svaki ozbiljan proizvođač fishfindera nudi mogućnost mijenjanja algoritama određivanja veličine ribe, odnosno, riblje ikone na ekranu, u ovisnosti o odabranom tipu vode, jer nije sve isto u kojoj vodi se koristi uređaj. Ukratko, ako korisnik u softveru uređaja ostavi postavku za slatku vodu, a koristi fishfinder na moru, točnost određivanja veličine ribe će biti narušena!

Točna detekcija

Sama točnost FISH ID funkcije povezana je s nizom općenitih mana fishfindera, ali i s nizom ispravnih (ili neispravnih) korisničkih postavki uređaja koje u konačnici utječu na dobiveni rezultat. Mnoge netočnosti može proizvesti i nekvalitetna instalacija sonde fishfindera. Danas se pak dosta toga pokušava riješiti brzom obradom digitaliziranog signala (DSP), ali pitanje je koliko je moguće riješiti pouzdano i točno otkrivanje same ribe. DSP-om su riješeni, primjerice, pojava površinskog sloja, reduciranje nultog impulsa i njegovo potiskivanje, jednostavnija i točnija automatika rada, ali ne i točna detekcija ribe. Mnogi korisnici se pitaju da li se uključivanjem FISH ID funkcije dodatno opterećuje procesor fishfindera? Odgovor je – da, opterećuje se, ali u tolikoj mjeri da je to nemoguće osjetiti. Na ekranu fishfindera nekih proizvođača moguće je vidjeti i bumerange i simbole ribe odjednom, baš zbog smanjenja mogućnosti pogreške pri detekciji, te se ovo zasad čini kompromisnim ali i optimalnim rješenjem. Naime, mana ovoga prikaza jest da ukoliko se pojavi puno detektirane ribe na ekranu uređaja, sam ekran će biti pun simbola ribe, ispisa dubine pojedinog simbola (ribe), bumeranga ali i lažnih odraza koji uvijek postoje. Sve to će se zajedno početi preklapati jedan preko drugoga u nedostatku mjesta na ekranu. U ovoj situaciji teže je odrediti što se stvarno nalazi ispod površine. Kako se ove situacije ipak rijetko pojavljuju, ovo se zasad pokazalo najboljim rješenjem.

Veličina ribe

Oni koji su dolazili u doticaj s fishfinderima znaju da FISH ID funkcija nudi tri veličine simbola ribe te se iznad riblje ikone može vidjeti i relativna dubina na kojoj je riba detektirana. Mnogi korisnici vjeruju ovoj funkciji, a mnogi opet ne. Kako god bilo, ova funkcija fishfindera ipak je i dalje veoma popularna. Postavlja se pitanje koliku stvarnu veličinu same ribe predstavlja simbol male, srednje ili velike ikone na ekranu. Na ovo pitanje je veoma teško dati odgovor jer se ne zna gdje se fishfinder primjenjuje. Isto tako, ako se krene od razmišljanja da fishfinder lakše detektira ribu koja ima zračni mjehur u svrhu kompenzacije tlaka, mora se znati je veličina samog zračnog mjehura ovisna o trenutnoj dubini, a sam zračni mjehur i njegova veličina je posebna priča za svaku pojedinu vrstu ribe. Treba znati da je detekcija ribe koja ima zračni mjehur (njega nemaju sve ribe –npr. tuna, morski psi…) ovisna i o trenutno raspoloživoj radnoj frekvenciji fishfindera. Fishfinder koji radi na 50 KHz neće moći otkriti neke podvodne ciljeve kao onaj koji radi na 200 KHz, a ovaj opet neće otkriti još sitnije podvodne objekte (ili ribe) koje će detektirati fishfinder koji radi primjerice na 455 KHz. Ovo je zbog toga što će se ultrazvuk prije reflektirati od nečega što je veće od njega samog. Veličina ultrazvučnog vala naziva se valnom duljinom koja je opet u veoma uskoj vezi, odnosno, obrnuto proporcionalna frekvenciji. Ovo znači da što je frekvencija viša, valna duljina je manja. Iz ovog proizlazi da se reflektirani val (echo) prije odbija od manjih zračnih mjehura (riba manje veličine) što je frekvencija viša. U raznim uputama za fishfindere može se pronaći kako viša frekvencija osigurava detaljniju sliku i bolju razlučivost, ali isto tako može se pronaći i da više frekvencije imaju veće gušenje, stoga se u fishfinderima kombiniraju više i niže frekvencije.

Bolja razlučivost

Pored svega navedenog, sam korisnik fishfindera može krivo namjestiti osjetljivost prijamnika fishfindera te će se uslijed toga kompletan algoritam za određivanje veličine ribe pomaknuti. Primjerice, ako korisnik previše poveća osjetljivost vrlo je moguće da će inače detektirana mala riba postati srednja ili velika, tako da će se i srednja i mala i velika pokazati na ekranu kao velika! U suprotnom smjeru pri previše smanjenoj osjetljivosti može se dogoditi da se riba uopće ne prikaže ili se prikazuje samo kao mala, iako se recimo radi o većim komadima. Mnoge korisnike muči pitanje koliko dvije ribe (ili dva podvodna objekta) moraju biti udaljene jedna od druge da ih fishfinder prikaže kao dva odvojena simbola? Na ovo pitanje je lakše odgovoriti jer ono i nema konkretne veze sa FISH ID funkcijom. Ovdje se radi o parametru koji se zove razlučivanje podvodnih objekata ili kako se na engleskom naziva – target separation. Razlučivanje podvodnih objekata je povezano s nečim što se zove duljina impulsa. Ozbiljniji proizvođači će u svojim karakteristikama navesti ovaj parametar, dok neki neće. Uglavnom, može se reći da neki bolji fishfinderi postižu razlučivost od 63,5 mm. Znači, dvije ribe udaljene više od 63,5 mm bit će prikazane kao dva simbola.

Mozak ili mikroprocesor?

U ribolovnim krugovima uvijek će biti onih koji nisu baš zadovoljni onim što im uređaji pokazuju. Neki će reći da im uređaj ne pokazuje dovoljno ribljih simbola, dok će za neke simbola na ekranu biti i previše. Zbog toga se u nekim uređajima može namještati prag algoritma FISH ID funkcije. Ovo ukratko znači da korisnik na jedan način može utjecati na prikaz količine ribljih simbola na ekranu. S druge strane, mnogo puta se moglo vidjeti da korisnik koji ne koristi FISH ID krivo interpretira odraz misleći da se radi o ribama. To dovoljno govori da teorija po kojoj su ljudi sposobniji od fishfindera razlučiti što je riba a što ne, nema osobitu podlogu. Korisnici koji ne preferiraju FISH ID funkciju često određuju prisutnost ribe u snopu/snopovima na bazi jakosti odraza. Sud o tome da li je nešto riba ili ne jednostavno ne može biti točan na bazi onog što se vidi na ekranu, jer je glavni pokazatelj količina crvene boje u odrazu, ukoliko se radi o fishfinderu u boji. Crvena boja može biti prisutna i u odrazu gusto raspoređene sitne ribe, podvodnih trava, boćate vode, gustih planktonskih masa, gustog blata, jakih podvodnih struja, jakog termoklinog pojasa i još niza drugih objekata ili pojava. Potpuna analiza okom čovjeka koji pažljivo gleda zaslon fishfindera bolja je sa svim bojama jer pruža u principu više podataka, samo ih treba naučiti interpretirati. Zato je ponekad sve ovo bolje ostaviti FISH ID funkciji. Tako razmišljaju neki korisnici koji odluku o prisutnosti ribe prepuštaju mikroprocesoru, a ne svom oku i na kraju krajeva svom mozgu.

Praktičan alarm

S druge strane, čovjekov mozak, za razliku od mikroprocesora, može uzeti u obzir mnoge okolne faktore koji utječu na uspješnost ribolova a koji su fishfinderu nevidljivi. Vrijeme, godišnje doba, doba dana (ili noći), termo pojasevi, podvodna strujanja, praćenje kretanja atmosferskog tlaka, praćenje promjena vremenskih prilika, količina svjetlosti/boja mora, tip, odnosno, sastav dna i njegova konfiguracija, aktivna mjesečeva mijena, iskustvena procjena o prisutnosti određene vrste ribe na našoj trenutnoj lokaciji, sve će to itekako utjecati na količinu ulovljene ribe. Iskustvenom metodom se također može mnogo toga postići. Kad fishfinder pokaže veću količinu simbola ribe isključite funkciju i pogledajte što se vidi bez simbola i to tada zapamtite odnosno pamtite svoja iskustva sa i bez Fish ID-a. Nakon nekog vremena, vidjet ćete po vlastitom iskustvu što, kako i kad držati uključenim, moći ćete utvrditi eventualnu pogrešku mikroprocesora. Tu su i dodatne funkcije koje vam mogu pomoći. Svakom čovjeku je nemoguće gledati u ekran i konstantno mijenjati parametre po tipkovnici u nekom duljem vremenskom intervalu. Zbog toga postoji Fish Alarm da bi se skrenula pozornost korisniku da je uređaj otkrio ribu. Fish Alarm će raditi ukoliko je uključena funkcija crtanja ribe. U tom trenutku može se prići svom fishfinderu, isključiti funkciju i pokušati analizirati sliku sa isključenom funkcijom. Kod mnogih se slika može potpuno zaustaviti u svrhu bolje inspekcije ili je sliku moguće snimiti na nekakav medij. Osobito je važno da na zamrznutoj (zaustavljenoj) slici fishfindera možete mijenjati pojačanje, skalu dubine, zumirati, isključivati/uključivati softverske filtre i što je osobito važno – uključiti ili isključiti Fish ID funkciju. Sa ovakvim mogućnostima brže i točnije će se naučiti utvrditi koliko je Fish ID funkcija točna ili pak, za neke korisnike, koliko je ona netočna.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana