Škarpine

PR / Broj 12 / Ožujak / 2009.

Kad se more počne zagrijavati škarpine shvate da im se radi hrane isplati migrirati u pliće more, a to shvate i iskusniji ribolovci.

Piše: Pero Ugarković

Upravo sada završava razdoblje najhladnijeg dijela godine u podmorju. Prve sunčane zrake i kut pod kojim dolaze nagovještavaju morskim stvorenjima da se budi nova sezona. Početkom travnja javljaju se prvi znakovi života na koje nismo nailazili tijekom prošla dva mjeseca. Naravno proći će još neko vrijeme prije nego more zatopli pa se sukladno tome ribe ponašaju drugačije, povremeno nam se pojave i nestanu, rijetko zainteresirane za nas. Lovimo ih po rupama u pliće i čujemo o njima od naših kolega koji su imali prve prave uspjehe u sezoni. U ovo doba preporučam tehniku laganog šuljanja uz obalu u nadi da će se javiti koji brancin, cipal ili prva komarča za koju je nekad narod govorio poznatu uzrečicu: „U po marča sipa i komarča“ . No danas su druga vremena, sipe ima ali komarče ipak čekaju da more još malo zatopli. Riba od rupe još je uvijek aktualna a posebno riba o kojoj će se pričati u nastavku ovog teksta – škarpina. No prije nego počnemo loviti škarpinu moram napomeniti da od 15.03. počinje lovostaj na šarga pa se za ovu ribu još malo strpite i ostavite ju da se razmnoži u miru.

Lov škarpine daje sasvim druge osjećaje od lova ostalih vrsta riba. To je riba koju ruku na srce i nije teško uhvatiti podvodnom puškom no onaj pravi problem leži u tome što ju je jako teško pronaći i ta pretraga zahtjeva jedan jako mukotrpan rad sa velikim brojem zarona na raznim dubinama ali najčešće većim od 15 metara. Loveći ostale vrsta udajemo se na ribolovne nagone, njihovo privlačenje i nadmudrivanje prije nego nam pobjegnu. Kod škarpine je situacija sasvim drugačija. Škarpina leži na dnu kao algama obrastao kamen i nema nikakve razlike između nje i okolnog dna. Za one koji su pomislili da je crvena boja jako istaknuta moram vas podsjetiti da more već na 3 metra dubine potpuno upije valnu dužinu crvene boje pa sve što je dublje od te dubine, a crvene je boje, ustvari je bezbojno i ne ističe se u niti jednom pogledu. Zbog toga većina dubinskih riba i onih koje dan provode po rupama su crvene.

Lov na škarpinu

Malo je lovaca pogotovo početnika koji se odlučuju na isključivi lov škarpine i obično im je ona slučajna meta. Ako nam škarpina nije ciljana lovina onda je njezin ulov obično plod slučajnosti. Primijetit ćemo škarpinu kako stoje na dnu nakon određenog vremena prilikom čeke ili šulje pri dnu. Posebno ići loviti škarpinu veliki je izazov a samim time i užitak u podvodnom ribolovu. Preko dana, pogotovo kad je jako sunce, znaju se zavući duboko u rupe i jako teško ih je pronaći, ali puno češće se nalaze pokraj ulaza u rupu ili negdje pri njenom početku. Za takav lov moramo se naoružati dobrom lampadinom i ići na terene na kojima smo iskustveno stekli dojam da se na njima kriju škarpine. Pogotovo je to izražajno krajem jeseni i kroz cijelo proljeće kada se škarpine odluče u svoje noćne migracijske putove istražiti i obalna područja. Bez lampadine moguće je tražiti škarpinu ali ju je puno teže pronaći jer baterija u kratkom dometu stvara među ostalim i crvenu valnu dužinu svjetla koja će se odbiti od nepokretne škarpine. No primijetiti će te da većina škarpina i nije posebno crvena kada se pokušava sakriti na dnu već joj dolaze do izražaja smeđkasto izmrljani pigmenti što dodatno otežava njeno uočavanje. Upravo ti pigmenti zaduženi su za dodatnu mimikriju, ali ponekad se zna dogoditi da škarpina bude apsolutno drugačije boje od podloge, vjerojatno iz razloga što još nije prilagodila svoju boju. Tako ponekad možemo vidjeti skoro pa potpuno bijelu škarpinu ili čak i žućkastu, pogotovo u predjelu glave. No takvi primjeri su jako rijetki stoga škarpinu bez lampadine moguće je uočiti samo ako pažljivo gledamo konturu morskog dna i ako znamo kako otprilike izgleda ta sitna razlika između dna i ribe. Jedan od trikova je i taj da sa puškom lagano prođemo neko područje, obično ispred rupe ili procjepa i nadamo se da ćemo poplašiti neku škarpinu koju inače ne bi imali vremena uočiti jer boravak na dnu je ipak vremenski ograničen. Pomak takve škarpine moramo dobro pratiti i vidjeti na kojem mjestu se zaustavila te ćemo je obično u sljedećem zaronu tu i potražiti. Ponekad se zna dogoditi da škarpine nema tamo gdje smo je ostavili no ona je u okolici i trebamo biti strpljivi u pretraživanju tog područja.

Sa čime loviti?

Kada izabiremo pušku onda je jasno da za nepokretnu ribu to i nije neka pretjerana važna stavka. Uočena škarpina može se uhvatiti i ako uzmemo neke ručne osti i brzo je nabodemo. Naravno puška nam je uvijek pri ruci jer u moru postoji još veliki broj vrsta riba, a i škarpine se nekad nalaze na mjestima gdje moramo dobro ispružiti ruku da je dosegnemo. Kratke puške najbolje su za ovaj tip lova. Morate pripaziti jednu stvar kada pucate na škarpinu, nikada ne pucajte u nju tako da pogodite kamen koji se nalazi odmah iza nje, što znači da morate dobro pogledati na koji način ona leži na dnu. Vrlo je važno da se pero na strijeli otvori što se u slučaju da smo pogodili taj kamen neće desiti i škarpina će se skinuti sa strijele i pobjeći u neki skriveni dio rupe. Zato su montirane osti na male laštikače ili komprimirke idealne za lov na ove ribe. Bez obzira kako riba bila postavljena preciznim pogotkom u njezino tijelo sigurno ćemo je imati. Nemojte ciljati u glavu osim ako niste sto posto sigurni da je pogađate točno u centar. Ja osobno kad idem ciljano na škarpinu koristim pušku sa ostima dužine 75 cm i to mi je skoro pa puška iz djetinjstva, i ne treba mi ništa novije za tako kratak domet. Ponekad kada su rupe puno veće i kada se očekuje veća riba poput kirnje onda koristim pušku dužine 90 cm bez ostiju. Ako uočite škarpine dok lovite sa velikim puškama (preko 100 cm) pokušajte otegnuti laštike na manji zarez na strijeli i gađajte iz nešto veće udaljenosti. Najsigurnija je situacija kada možete pucati u škarpinu a da vam cijela strijela može proći kroz nju pa tako najmanje riskiramo glede uništavanja strijele.

Tereni

Kad bi rekli nekom iskusnom ribaru da vam donese par škarpina on bi zasigurno krenuo loviti ih negdje na brakove otvorenog mora ili južne strme i kamenite obale. Na takvim mjestima škarpine su najfrekventnije pa su podvodnim ribolovcima ta područja za ovaj lov i najdraža. Pod strmim obalama možemo pregledati najveće područje koji joj pogoduje. No škarpina je rasprostranjena svuda, od samog plićaka pa sve do velikih dubina od 300 metara neovisno kakav je tip dna. Znao sam uhvatiti škarpine u velikim i plitkim muljevitim uvalama poput Marinskog zaljeva i to sred zime. Štoviše u novije vrijeme najveće škarpine za koje sam čuo da su uhvaćene upravo dolaze iz kanala gdje ih se najmanje očekuje. Pronađete li kakav kameni procjep na takvom području možda vam se posreći pa ga dobro pogledajte. Jednom kad ste utvrdili takvo mjesto čuvajte tajnu jer će te sljedeće ronjenje opet imati mogućnost tu uhvatiti škarpinu jer to su ribe koje noću migriraju a danju nastane najpogodnije rupe kraj kojih se nađu. Zato i većina ribara svoje mreže baca isključivo noću. Mreže su najviše odgovorne za rijetkost ove ribe jer lako se zapletu i očito ne čuju opasnost koju mreža donosi. Na mjestima gdje je zabranjeno i opasno bacanje mreža škarpine su jedne od najčešćih riba stoga možemo samo sanjati koliko bi more bilo bogato da ne postoje ti alati pogotovo u novije doba kada su gotovo na svakoj putni. No ribolov mrežama je uvijek bio tradicija pa se sa tim moramo pomiriti.

Zaključak za početnike

Velik broj slika škarpina u ovom tekstu ili u drugim ribolovnim literaturama sigurno može dovesti do krivog zaključka. Prava istina je da je jako teško uhvatiti škarpinu u podvodnom ribolovu. Ići loviti isključivo ovu ribu nije nešto što će početnici u ovom sportu činiti no sigurno da se kod nekih oku sumnjivih procjepa treba pogledati i postoji mogućnost da nam dan prođe u lijepom pamćenju. Najčešći ulov škarpine koji će te ostvariti je onaj sasvim slučajan kada će te je skoro pa rukom dotaći prije nego je primijetite. Ako ugledate škarpinu na dnu možete slobodno izroniti i uhvatiti je prilikom sljedećeg zarona jer jako rijetko će se pomaknuti. Otegnite laštike na dalju kukicu da eventualni udarac u kamen ne bi tupilo strijelu i pogledajte sa koje strane je najbolje ciljati da bi vam strijela prošla dovoljno da se pero otvori. To je najčešća greška koju ljudi rade jer gađati škarpinu iza koje se odmah nalazi kamen je jako loša solucija. A izvaditi je iz dubine i pogledati trenutak kada se zacrveni je nešto prekrasno i zbog toga se isplati biti ribolovac.

Oprez

Kao što znate cijeli rod Scorpaenidae ima otrovne ovojnice na prve 3 leđne peraje te na bodljama na škržnom zaklopcu. Gotovo da i nema ribara kojeg nije ubola neka od ovih riba jer prilikom lova na njih primijetit će te kako se nakostriješe, pa prilikom rukovanja moramo biti jako oprezni. Kada smo uhvatili škarpinu i ona nam se nalazi na strijeli pričekajte koji trenutak da se malo umori i onda je prihvatite. Preporučam da koristite nož te je prislonite uz neku stijenu, nakon toga je rukom prihvatite za usta te dokrajčite. Drugi način je da joj rukom potegnemo rep o strijelu te je tada dohvatimo drugom rukom. Mrtva škarpina i dalje je opasna ali neće se trzati pa se možemo nabosti samo zbog nepažnje. Najčešće se ubodi događaju kada ribu stavimo oko pojasa pa nas njezine bodlje probiju negdje u tom području. Takvi ubodi su najčešće bezbolni jer većinu otrova upije odijelo koje te bodlje moraju prvo probiti. Što se tiče samog uboda on je izrazito bolan ali ne ostavlja dugotrajne posljedice (osim u rijetkim slučajevima). Najčešće traje od 3-5 sati nakon kojih oteklina ostaje još neko vrijeme. Nakon nekoliko uboda ta neoprezna osoba postati će imuna pa ljudi koji su takve više struke ubode doživjeli mogu slobodno i dalje biti neoprezni. Opasne bodlje su prve tri šipčice leđne peraje i dvije bodlje na vrhu škržnog poklopca. U praktičnom ribolovu br. 8 mogli ste vidjeti da pauk ima opasne bodlje na istom mjestu. Kao i kod pauka ubodnu ranu je najbolje umočiti u vruću vodu jer je otrov termolabilan.