Što dalje…

PR More / Broj 19 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2018.

Netko je jednom izjavio da je većina zemljine kore prekrivena vodom i da ribolovac ima dosta jednostavan zadatak… Treba samo pronaći najbolje dijelove…

Piše: Joško Višnjić

Ova izreka je imala smisla prije recimo 40 godina i pogotovo prije toga. Tada sam bio klinac koji je s pet godina krenuo isprobavati draži ribolova i nikakav problem ne bi bio uloviti pun sić lokardi ili skuša u jedno popodne i to na trogirskoj rivi s par metara pela i dvije male udice bez olova… Neki bi rekli, slobodan pad, sa malo srdele…

Danas je to nezamislivo, pogotovo za podmorje koje se nalazi blizu jadranske magistrale. Mreže, koče, migavice i loša strategija ribarenja (ako uopće postoji strategija ribarenja u Hrvata) je dovela do toga da nema ribe. Dovelo je toga da sam od klinca s trogirske rive postao lik koji ide što dalje od jadranske magistrale i to prema jugu, naravno, da bih ulovio ribu… I moram priznati da sam bar za sada uspijevao pronaći ribu … i držim fige da tako bude bar neko vrijeme… al moramo ići što dalje od magistrale.

Mjesta gdje lovim su izrazito nepristupačna. Obično su to južne strane otoka i to onih ‘zadnjih’ otoka u redu… na južnim stranama biram pozicije koje su dublje od 50 metara, kod zabacivanja cca 100-130 metara od obale. Takve pozicije najčešće nalazim preko Google Eartha gdje se dosta dobro može pretpostaviti konfiguracija terena.

Pošto živim na sjeveru drage nam Hrvatske, odlazak u ovakav ribolov zahtjeva dobru organizaciju i nema smisla ići u takav ribolov ispod pet dana. U prosjeku je to nekih desetak dana i tada ima smisla malo više se potruditi oko dopremanja opreme do željene pozicije gdje obično nema nikoga miljama naokolo. To može biti muka ako oprema nije sastavljena od smislenih komada. Ono što pokušavam reći je da se trebaju ponijeti one stvari koje trebaju i ne više od toga jer tu istu opremu treba prenijeti do često nepristupačne pozicije i na kraju ribolova sve to vratiti natrag do auta ili broda. Plus ulov, naravno… Sve treba biti u ruksacima ili u torbama jer male stvari ili vrećice znaju dosta zakomplicirati stvari kad se probijate kroz granje i nisko obalno raslinje. Ruksaci su super stvar zato jer kod nošenja mogu osobi koja ih nosi napraviti dobru stabilnost i ravnotežu pri nošenju. Jedan stavite na leđa, jedan na prsa i po jedan u svaku ruku i već imate zamjetno puno stvari na sebi koje možete nositi bez da stvari vozaju vas naokolo. Uz sve te ruksake uvijek nosim mali plamenik, dosta vode i male gradele. Te tri stvari mi omogućuju da postavim bazu na način da imam dosta dobar komfor s obzirom gdje se nalazim… Gastronomija na takvim pozicijama je vrhunska… pogače, pohani morski pas, pečeni krumpiri u foliji s maslacem i pancetom, buzara od školjaka, riba (zubo, orada, pagar, pic, fratar, kantar…) sa gradela, gregada, pečeni krakovi hobe, itd… Zamislite kakav tamo bude rižoto od plodova mora?! Plodova kao što je dagnja, kamenica, rak, kapica i mnoge druge koje ste sami skupili taj dan ispred šatora… Uf…

Odabir pozicije

Još jedan od izazova ovakvog ribolova je što pored dobrog terena za lov morate naći i poziciju za šator koja mora biti relativno blizu štapova tj. blizu mora. Malo je teže to pronaći, pogotovo u početku jer nema baš puno pozicija na udaljenim otocima koji mogu pružiti dobru ribolovnu poštu i ravan teren od minimalno desetak kvadrata bez većih rupa, nagiba i sika da bismo mogli postaviti šator…

Vjerojatno sad, nakon ovih par detalja, shvaćate zašto se ne isplati ići manje dana. Ni nošenje opreme možda ne bi bio problem da riba radi kao što je nekada radila. Da bi se ribolovac mogao hvaliti i reci da je imao dva dana dobrog ribolova, on mora provesti bar 15 dana na moru i to ako je sretan…

Postavljanje šatora ide relativno brzo i dosta bitna stavka je prvo postaviti najlon ispod šatora. Isto tako prekrijte cijelu instalaciju šatora plastičnom ceradom za aute koju možete pronaći na svakoj pumpi. Na toj način imate potpunu izolaciju opreme od vlage i suhu bazu po bilo kakvim vremenskim prilikama.

Jedan dan

Kako to izgleda u jednom danu… Dizanje je 15 minuta prije cika zore. Znači, nekad u četiri, a nekad u sedam sati. Prva stvar nakon izlaska iz šatora je paljenje plamenika i kuhanje kave… nema nikakvih drugih aktivnosti dok voda ne zavri. Sjedenje na stolcu koji je na rasklapanje… Nekad je to na minus -5° , a nekad na plus 20° Celzija. Prvi guc kave i prvi dim cigarete u kombinaciji sa zorom dana i imate raj, ali ne samo za ribolovca nego za svako ljudsko biće željno mira, a mislim da nas ima dosta takvih. Što se vizualnog tiče, mislim da bolje ne može jer zora i sumrak na ovakvim pozicijama su, kako bi neki bankari rekli, neprocjenjivi. Najveći problem u danu je koju knjigu čitati, što će se jesti i koja tehnika kuhanja će za to biti upotrijebljena. Naime, meni je kao vlasniku restorana kuhanje na otvorenom i uživanje u hrani vrlo važno, jednako kao i sam ribolov. To su ‘dnevni problemi’…

Nakon kave kreće vezanje udica. Ako je ješka krak hobe koristim Owner 5123 veličina 2/0 ili 3/0. Ako je bibi ili crv onda stavljam veličinu 2 ili 1 Owner 5123. Volim ovu udicu jer ima dugačak vrat i dvije kontra kuke za bolje držanje ješke. Predvez za takve pozicije varira od 0.62 mm do 0.71 mm i neka je što kraći! Za predvez koristim Yo-Zuri fluorocarbon.

Moj pribor za ribolov s obale sastoji se od šaranskih štapova dužine 13 ft snage 3.5 lb (Sabre X), na njima su Okumine role Power Liner 65. Na svim rolama je upredenica 0.28 mm Power Pro koja završava shock leaderom debljine 0.57 mm. Olova su 125 g. Svaki od tih štapova ima svoj stalak s indikatorom. Obavezno stavim dosta kamenja na nožice od stalaka jer u protivnom, iako je Baitrunner stalno otkočen, postoji velika šansa da kod griza cijeli sistem sa štapom bude srušen. Obično se to desi kad je zubatac u pitanju jer se špula jednostavno ne stigne dovoljno brzo odmatati…

Shock leader je obavezan

Shock leader od minimalno 10 metara i dobar FG čvor je razlika da li ćete gubiti ribu ili ćete izvlačiti komade koje sanjate dok ste na kopnu… Zašto?! Upredenica je fantastičan materijal za zategnuti ribu na daleko, dobro signalizira griz, tanka je i viske nosivosti, no i mali dodir po stijeni i ona puca poput paučine. Shock leader je mnogo izdržljiviji na habanje i bjegove ribe između kamenja. Desetak metara najlona (shock leadera) 0.57 mm rješava sve te probleme. Sistem nije previše krut, puno su veće šanse za dobar izbačaj i najvažnije od svega – neće pucati. Nakon što zabacite sistem koji se sastoji od 100-150 gramskog olova, zogulina i predveza te ješke, on zna stajati cijele dane u moru i plima i oseka guraju upredenicu ili najlon ispod sika i kamenja. Najlon je puno izdržljiviji od upredenice kad pričamo o zavlačenju sistema ispod kamenja i doticaja sa oštrim i grubim podlogama.

Električni indikatori griza su jedna od stvari koje baš morate imati. Oni moraju uvijek biti opremljeni s minimalno duplim baterijama i mora ih biti više komada nego što trebate u slučaju da neke indikatore poklopi val ili jači griz nekog zubaca sruši stalak. Zašto su mi toliko dragi indikatori?! Znam biti 15 dana na takvim pozicijama i ješka je u moru cca 18 sati dnevno. Kada bih gledao u vrhove štapova 18 sati dnevno, pogotovo kad riba ne radi… Oni omogućavaju da ribolov u takvim uvjetima bude gušt.

Čuvanje ješke

Za čuvanje ješke trebate imati konopa, jedan srednji kamen i par većih plastičnih boca od 1.5 l. Zavežite kamen na kraj konopa. Svaku bocu izbušite na dvadesetak mjesta vrhom noža. Zavežite komad konopa od 10 cm za grlo boce. Zavežite sve boce na glavni konop počevši pola metra iznad kamena s prvom bocom. Ukratko, radimo „parangal“ od plastičnih boca. Dobra stvar kod ovakvih strmih mjesta je što možete spustiti ovakav sistem s bocama dosta duboko i pružiti bibiju ili crvu gotovo idealne uvjete. Cirkulacija mora, niska temperatura i kisik su sveto trojstvo za živu ješku. Pazite da rupe ne budu prevelike da ješka ne bi izašla ili netko drugi ušao. Također pazite da nisu ni premale jer će sluz i sekret od ješke začepiti te male rupice i imate usmrđenu ješku dosta brzo…

Ješka koju najčešće koristim su bibiji, morski crv i krak hobe… U svim varijantama koristim filo-elastico kad ih stavljam na udicu jer u protivnom imate frustraciju. Dosta manje ribe ima na takvim terenima i nekad imate osjećaj da su dolje samo male nezasitne piranje koje stalno proždiru vašu ješku. No tu ne možete mnogo učiniti osim da ih bar malo zaustavite filo-elasticom.

Krak hobotnice mi se pokazao kao najbolja ješka za krupnu ribu, naravno, ako ga pravilno pripremite i naješkate. Stavljanje kraka hobe je poseban ritual… Otkrio sam da ovaj mamac izuzetno dobro radi na ovakvim terenima, ali se moram pridržavati pravila da bi tako bilo. Hobotnica mora biti sa podneblja na kojem lovite, probao sam loviti na hobe donesene s drugih mjesta, ali bez pravog rezultata. Najbolje se povezati s lokalnim barbama koji uvijek znaju tko ima hobu u frizeru i koja nije ulovljena na modru galicu! Kombiniram takve hobe s hobama koje sam ulovim na pozicijama. Obično ih lovim na dva manja štapa na kojima imam klizni sistem s predvezom koji ima trokuku na kraju. Na njih stavljam bibija, crva ili manju ribicu u kombinaciji s filom-elasticom i bacam pliće. Hoba ima specifičan lagani griz i nakon što ste dali kontru ne smijete stati s namotavanjem role dok ona ne izađe van. Nešto slično kao kad vučete lignju… U protivnom će ispasti.

Najbolje hobe za ješku su one od 1-1.5 kg. Nemojte me krivo shvatiti, velike su isto tako dobre! Odrežem krak i skinem opnu i pipke oštrim nožem da bih dobio tvrdi bijeli komad kraka dužine cca 12-15 cm. Stavim krak iznad plamenika oko pola minute s brzim okretanjem. Uzmem manji kamen, primim krak za uži dio i počnem ga lagano lupati. Poanta je da ga se smekša, a da ne pukne! Zatim probijete iglom kroz kraj kraka koji je širi i mekši. Dok je krak na igli, s filom elasticom namotate samo prvi centimetar kraka koji niste istukli kamenom. Provučete najlon kroz iglu i navučete udicu tako da vrh malo izviri iz mekog dijela. Na kraju bi to trebalo izgledati kao jedno malo bijelo zvono mekano na dodir, a opet žilavo.

Važne sitnice

Dobar prijatelj u ovakvim uvjetima je i mali solarni punjač koji je više nego dovoljan da pokrije potrebe punjenja svih vrsta lampi, mobitela, mp3-a i malog zvučnika. Također mali neseser s flasterima, malo gaze, antiseptik, Andol i tabletu protiv bolova također nije na odmet imati. Ponavljam, svaka stavka opreme koja ide će napravit razliku da ribolov bude gušt ili muka.

Dugački držač podmetača za ribu je izuzetno važna stavka. Pored podmetača, koji je super stvar, kad imate partnera pored sebe, napravio sam harpun kombinacijom starog teleskopa od 4 metra i sulice od podvodne puške. To je dobar način kad ste sami i imate veću ribu na štapu ispod sebe na površini mora. U takvim trenucima prebacim štap u lijevu ruku i uzmem harpun u desnu. Harpun prije zabacivanja štapova zabijte u siku i na mjestu gdje ste mislili izvlačiti ribu. Puno je lakše tako doći do harpuna nego da leži na stijeni. Ne zaboravite da u trenutku kad tražite harpun srce pojačano lupa jer imate nešto lijepo na kraju predveza. Nemojte brzati u tim trenucima osim ako vidite da će se udica otkvačiti. Ribe takve veličine kad ih dobijete na površinu nemaju skoro nikakvu snagu u usporedbi s prvom kontrom te iste ribe. Čekajte da se okrene na bok… Uspijete li probosti harpunom ribu na površini (ciljajte u prostor iza prednje bočne peraje) osigurali ste si ulov koji bi u protivnom bilo nemoguće izvući. Možda bi jedino samostrel bio bolji izbor…

Prije polaska na ribolov obavezno pogledam kakvo će biti vrijeme. Izbjegavam one periode kad prevladava veća južina. Na južnim stranama vanjskih otoka more drugačije ‘radi’ i u kombinaciji s južnim vjetrom i valovima čini ribolov na južnim stranama gotovo nemoguć. Možda ako je neka isturena punta i vi ste na vrhu punte pa imate mogućnost okrenuti jugu leđa i bacat niz vjetar.

Za kraj…

Predlažem da na početku ovakvih avantura odete maksimalno na tri dana i tako sljedećih par puta dok ne dobijete osjećaj što vam od opreme zapravo treba, a što je viška. I Naravno, da vidite da li je to sport za vas. Na otocima poput Žirja, Visa, Dugog otoka ili Lastova ulovit ćete ribe poput pagra, kantara, orada, morskih pasa, raža, zubataca, tabinja, murina, kokota i još mnoge druge. To naravno ovisi koliko utakmica imate u nogama tj. koliko sati ste proveli na moru. U ovom slučaju pored njega.

Puno njih bi reklo ‘Ma muka je to sve organizirati i prebacit’… Možda nekom, ali meni nikako ne. Zašto?! Zato jer idem u raj, a ta oprema će mi pomoći da budem tamo neko vrijeme…