Teška panula (1. dio) – Tradicija koja traje

PRM / Broj 2 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2013.

U prvom nastavku priče o ovom tradicionalnom načinu ribolova otkrivamo vam sve o konstrukciji viške panule

Piše: Tonći Žanko Tona

Tradicionalna teška ili viška panula, danas kao i par desetljeća prije, ostala je intrigantna tehnika za mnoge ribolovce. Dok je sve do prije desetak godina bila privilegija svega nekolicine teško-panulaša razasutih duž Jadrana, izlaskom knjige “Lov gofova i zubataca teškom panulom“, postala je dostupna svakom ribolovcu. Pa ipak, mnogi su se okušali i odustali jer uspjeh nije došao onako brzo kako su mislili, dok je s druge strane stasala jedna skupina mlađih uspješnih panulaša. Naravno, mnogo lakše su je usvojili ribolovci bogatog prethodnog iskustva, koji su naučeni strpljenju i poznaju pozicije gdje se riba drži, dok su oni koji su preskočili određene ribolovne faze vođeni samo slikom sebe i kapitalne ribe na njoj, svoju iluziju nasukali o oštre rubove brakova.

• 

Sama panula je veoma jednostavan alat, ali je lov sa njom poput fino složenog mehanizma, koji bez određenih kotačića jednostavno ne funkcionira. Kompleksan je to ribolov u kojem prvo treba napravit alat, uloviti živu ješku, iglicu, lignju ili nešto treće, pa tek zatim ići loviti zubaca ili gofa. Treba ješku znati nadit da ponese teret udica, a da pliva prirodno, treba je znati i sačuvati, a treba znati i gdje ribu tražiti. Naravno, ništa manje nije važno ni pitanje, kada je tražiti, tj. Pogoditi trenutak kad se riba hrani, jer kao što znate… riba neće uvijek. A onda opet treba poznavati vjetrove, kurente… osjetiti kad riba radi. S druge strane i vaš brodić treba biti ugođen instrument s pomno odabranim motorom i još malo elektronske opreme, koja će vam pomoći u vašoj nakani da izvučete kakva zubata stvora. Ima toga još, ali pomalo, nisam vam rekao što je najljepše u cijeloj ovoj „teškoj“ priči. To je lov iz ruke. Osjet nervoznog treptaja ješke, ugriz halapljivog zubaca, čupanje najlona kad gof ponese… i na kraju borba sa velikim gofom! Za mene je ona vrhunac ribolova. Nikakvo jače iskustvo ni druga veća riba mi ne treba. To je to. Baš se s pravom može nazvati borba, jer koliko se ta snažna i eksplozivna riba bori za život, toliko i vi morate biti sabrani i oprezni da savladate ribu koju ne možete tek tako zadržati. Morate čuvati ruke, paziti na najlon, umarati ribu, micati je s braka u dubinu, čuteći njenu snagu preko najlona. Neopreznost brzo završi gubitkom ribe, ali može završiti i ozljedom. Znao bi se iz ribolova vratiti natučenih ruku, s kojom ranicom, ali neizmjerno sretan…

Kad sam jednom prilikom velikog gofa izvlačio na jig, doživio sam ga na sasvim drugi način, ili mogu reći da ga uopće nisam doživio. Sam jigging je sasvim neka druga priča, na dijametralno suprotnom kraju svega ovog o čemu vam pričam. Kako bilo, izvlačenje je bila rutina u kojoj riba vuče, mašina proklizava nepovratno joj trošeći snagu, dok ribolovac neumorno namata. Desetak minuta je sve to trajalo, a možda ni toliko. Ako je cilj samo riba, onda je to u redu, ali ako želiš zaista doživjeti ribu i njenu snagu, izvuci je vlastitim rukama!

Da bi do toga uopće došlo, prvo treba složiti panulu, pa krenimo redom.

Motovilo za panulu

Za tešku panulu koristimo motovilo uglavnom izrađeno od drveta. Prilikom izrade veoma je važno da motovilo bude izdržljivo, a da bi se to postiglo, izrađuje se od kvalitetnog drveta (tik, mahagonij, hrast,…). Takvih izdržljivih, odgovarajućih motovila na tržištu baš i nema. Razlog treba tražiti u relativno visokoj cijeni pravog motovila, zbog manualne izrade i kvalitetnog drveta. Zbog toga trgovine nude motovila izrađena od jelovine, ili drugog jeftinog drveta. Dok se to ne promjeni, nameće se potreba da sami izradite alat da bi bio kvalitetan. Ako niste vični obradi drveta, obratite se drvodjelcu.

• 

Motovilo se sastoji od nosača najlona, drške i minijaturne ručice. Nosač najlona mora biti dovoljno širok da bi lakše otpuštali i namotavali najlon. Uz to treba biti čvrst, da se u odlučujućem momentu ne bi raspao, a i da se ne uvija pod djelovanjem sile namotanog najlona.

Drška motovila je valjkastog oblika. Potrebno je da bude dovoljno duga i široka, tako da savršeno leži u ruci onome tko s njom lovi. Ona se uglavljuje u nosač, koji se slobodno vrti oko nje. Ako je drška uska ili preširoka, u datom momentu, možete ostati i bez ribe i bez panule. Minijaturna ručica, služi za lakše namotavanje panule prilikom vađenja iz mora. Ona se slobodno vrti oko svoje osi i time olakšava namotavanje.

Potreba da se motovilo izradi, baš na ovaj način, proizašla je iz udarca i snage ribe koja se lovi. Kad riba ponese najlon, ono se odmotava uz minimalan otpor, i bez straha da najlon negdje zapne. Uz to, s njim se panula lako otpušta i namotaje. Neki ribolovci, umjesto motovila koriste plastični kanticu, što je jednostavnije, ali ne i bolje rješenje.

Izrada motovila

Nosač panule se sastoji od dviju stranica, dimenzija (1×4×34 cm), i od dviju prečki (1,6×14×3.6 cm). Što su stranice deblje, to je konstrukcija čvršća. Prečke su zaobljene, da bi najlon bolje nalegao na njih i da se ne bi oštećivao. Stranice nosača se izbuše, tako da prečke teško ulaze u njih i na taj se način spajaju. Spoj prečki i stranica se zalijepi epoksidnim ljepilom da bi konstrukcija bila čvršća. Os motovila prolazi sredinom nosača, i uglavljuje se u dršku. Važno je da bude uža od prečki, da ne bi strugala najlon. I ovaj spoj se lijepi. Drška se izrađuje, debljine i dužine prema želji. Ovo je okvirni prikaz koji se još da dorađivati. Ne zaboravite da kvalitetno i lijepo motovilo mnogo govori i o onome tko s njim lovi.

Najlon za panulu

O načinu izrade panule i kvaliteti najlona, dobrim dijelom ovisi njena trajnost. Ako niste skloni čestom mršenju, zapinjanju za dno, te ako minimalno održavate pribor, što znači da ga ne izlažete previše suncu kad to nije potrebno, i po završetku sezone operete u slatkoj vodi, vaša teška panula će vam vjerno služiti godinama. Dok se nameće potreba učestalog mijenjanja predveza, najlon osnove trajati će dokle traje panula.

Taj osnovni najlon trpi sunčeve zrake, sol, izvlačenja i umaranja riba, struganja po dnu, stiskanje olova i druga oštećenja. Uzevši sve to u obzir, za izradu osnove panule koristimo najlone debljine 1.0; 1.1; 1.2 mm. Da nam se panula ne bi mrsila i olova na njoj zaplitala, ne koristimo najlon namotan na kalemima, već onaj bez kalema koji se u trgovinama prodaje na kilograme. Deblji najloni, na malim kalemima imaju memoriju te su skloni mršenju i što nije slučaj s ovima bez kalema. Tako pakiran najlon se ne uvrće, i koristi se baš za izradu panula, parangala,… Velike su šanse da onaj tko ga prvi put pokuša odmotati, napravi grop života i na kraju sve baci u kantu za otpatke.

• 

Nekoliko savjeta da se to ne desi: najlon je namotan u krug i ima dva slobodna kraja. Prije svega, potrebno je uzeti neki predmet na koji se kolut može nataknuti, tako da stoji na njemu. To mogu biti razne stvari koje se nađu pri ruci, kao noge od stolice okrenute naopako ili njen naslon ako je dovoljno širok. Ako ste to riješili, preostaje Vam da pokidate končiće kojima je najlon vezan, te da uzmete bliži slobodni kraj najlona. S koluta odmotavate krug po krug, pazeći da se kolut ne skine sa predmeta na kojem stoji. Ako odmotavanje ne ide glatko, nemojte pokušavati ništa ishitreno, nego okrenite kolut i pokušajte s drugim krajem najlona. Po završetku odmotavanja, privežete kolut končićima i spremite ga do slijedeće prilike. Ako Vam se ovo čini prekomplicirano, potražite najlon slično namotan, s tim da je svakih sto metara posebno odvojeno.

Najlon za predvez

O načinu izrade panule i kvaliteti najlona, dobrim dijelom ovisi njena trajnost. Ako niste skloni čestom mršenju, zapinjanju za dno, te ako minimalno održavate pribor, što znači da ga ne izlažete previše suncu kad to nije potrebno, i po završetku sezone operete u slatkoj vodi, vaša teška panula će vam vjerno služiti godinama. Dok se nameće potreba učestalog mijenjanja predveza, najlon osnove trajati će dokle traje panula.

Taj osnovni najlon trpi sunčeve zrake, sol, izvlačenja i umaranja riba, struganja po dnu, stiskanje olova i druga oštećenja. Uzevši sve to u obzir, za izradu osnove panule koristimo najlone debljine 1.0; 1.1; 1.2 mm. Da nam se panula ne bi mrsila i olova na njoj zaplitala, ne koristimo najlon namotan na kalemima, već onaj bez kalema koji se u trgovinama prodaje na kilograme. Deblji najloni, na malim kalemima imaju memoriju te su skloni mršenju i što nije slučaj s ovima bez kalema. Tako pakiran najlon se ne uvrće, i koristi se baš za izradu panula, parangala,… Velike su šanse da onaj tko ga prvi put pokuša odmotati, napravi grop života i na kraju sve baci u kantu za otpatke.

Nekoliko savjeta da se to ne desi: najlon je namotan u krug i ima dva slobodna kraja. Prije svega, potrebno je uzeti neki predmet na koji se kolut može nataknuti, tako da stoji na njemu. To mogu biti razne stvari koje se nađu pri ruci, kao noge od stolice okrenute naopako ili njen naslon ako je dovoljno širok. Ako ste to riješili, preostaje Vam da pokidate končiće kojima je najlon vezan, te da uzmete bliži slobodni kraj najlona. S koluta odmotavate krug po krug, pazeći da se kolut ne skine sa predmeta na kojem stoji. Ako odmotavanje ne ide glatko, nemojte pokušavati ništa ishitreno, nego okrenite kolut i pokušajte s drugim krajem najlona. Po završetku odmotavanja, privežete kolut končićima i spremite ga do slijedeće prilike. Ako Vam se ovo čini prekomplicirano, potražite najlon slično namotan, s tim da je svakih sto metara posebno odvojeno.

Najlon za predvez

U lovu krupnih riba, najlon predveza se oštećuje. On je potrošni materijal. Nakon svake ulovljene ribe, treba ga prekontrolirati, posebno dio s udicama. Različiti po ponašanju i karakteristikama, gof i zubatac različito i oštećuju najlon.

Kako se zubatac lovi blizu dna, mogućnost oštećenja predveza je velika. Sklon je pregristi predvez, ma kako bio debeo, ako mu sjedne na zub. Uslijed otimanja pri izvlačenju, učestalo ošteti najlon na dijelu s udicama. Udice se tada otkinu i privežu ponovo.

Zgrabivši ješku na vrhu neke kose ili pokraj zadiva, jurne s njom u dubinu ili se provuče između stijena. Pri tom najlon predveza najlakše strada i tu dolazi do izražaja njegov kvalitet te otpornost na habanje. Provučen između podvodnih stijena, bridova oštrih poput noža, najlon može biti oštećen neprimjetno ili cijelom dužinom predveza. Nakon toga, ulovili zubatca ili ne, predvez treba detaljno pregledati vizualno, i na način da ga provučemo kroz prste. Borba s gofom odvija se u plavetnilu. On isto zna potražiti spas oko nekog kamena ili isturenog predmeta, ali to je već rijeđi slučaj. Predvez na dijelu s udicama, učestalo se oštećuje u ustima gofa, napilan od sitnih zubi. Druga vrsta oštećenja je zamor materijala, koji se javlja prilikom lova veoma krupnih primjeraka.

Pravilo je da za predveze uvijek koristimo najlon tanji od osnovnog, najmanje za desetinku milimetra. Korištenje najlona iste debljine za osnovu i predvez, može dovesti do gubitka cijele panule, što je mnogo veća šteta nego da izgubimo samo predvez. Pri odabiru najlona, treba pripaziti na deklariranu nosivost, elastičnost, i otpornost na habanje. Neki proizvođači namjerno deklariraju krivu nosivost najlona, naravno u svoju korist, zato se držite provjerenih marki, i ne padajte na luksuzna pakiranja. Moj favorit je Jin Kai. Dužina predveza je od deset do dvadeset metara. Duži predvez se koristi u toplijim mjesecima kada se lovi u plićem, dok se kraći koristi kad se lovi na većim dubinama. Naime, što god je riba u plićem, to je opreznija i osjetljivija na zvukove motora, a što je dubina veća, taj oprez opada jer joj dubina daje sigurnost. Kada se barkom prelazi preko plitke pozicije, riba se pred nailaskom makne s pozicije, da bi se po prolasku barke opet vratila i zbog toga je poželjno da je ješka udaljena od broda nekih šezdeset do sedamdeset metara.

Vrtuljci (zogolini)

Osnova panule s olovnicama, spaja se pomoću zogulina s predvezom. Neki panulaši još koriste zogulin s kopčom za montažu dijela predveza s udicama. Obično imaju pripremljene predveze za razne veličine liganja i iglica, te ih prema njihovoj veličini ješke mjenjaju. Ja to ne radim. Primjetio sam da često brže otkidam dio predveza s udicama i vežem ga nanovo, nego dok oni pronađu u fascikli odgovarajući i postave ga na panulu. To radim iz još dva razloga. Ne volim previše spojeva na panuli i svaki put kad nanovo privežem predvez znam da je nov!

• 

Kod izrade teške panule koristimo robusnije zoguline, ne toliko zbog straha da će puknuti, koliko da se najlon ne lomi i oštećuje na tankim alkicama za privez. Napominjem, da se na zogulin ne treba previše oslanjati, već treba pripaziti prilikom puštanja ješke u more da se ne uvrće, te je obavezno kontrolirati u slučaju da s njom zapnete za dno. Koristite li olovo čuvar, onda se može staviti i trokraki zogulin.

Olovnice za panulu

Olovnice nam služe, da bi otežali panulu i tako postigli da lovimo na određenoj dubini, na kojoj se drži lovina. Za izradu teške panule koristimo duguljaste, šuplje olovnice, jer ne pružaju veliki otpor pri kretanju i lako se nižu i učvršćuju na najlon. Nalazimo ih u veličinama od 3, 4, 5, 6, 8, 10,…i više grama. Najbolje je koristiti manje olovnice od 3-6 grama. Velike stvaraju probleme u lovu, zapliću najlon, a mogu uzrokovati i ozljede. Naime, kad veća riba «muški» ponese najlon i olova polete u more, velike olovnice vas mogu dobro izlupati po rukama. Ako olovnice za panulu, nisu dobro obrađene, tj prilikom izlijevenja ostanu nekakvi komadići po njima, potrebno ih je obraditi skalpelom. Slabo izlivene ili oštećene, treba izdvojiti i ne stavljati na panulu.

• 

Odabir udica

Pri odabiru udica za panulu, treba paziti na nekoliko stvari. Udice koje stavljamo na predvez moraju biti prilagođene živoj ješki (lignji, iglici, …) i lovini (gofu, zubatcu, …). Da bi ješka na panuli živila i plivala kako treba, udice je trebaju što manje opterećivati.

Kako neodgovarajuće udice opterećuju ješku?

Nedovoljno oštre udice, oštećuju tkivo više nego što treba, produžuju vrijeme potrebno za nadivanje jer teže prodiru kroz riblju lustru «ljuske», i smanjuju preciznost nadivanja. Masivno izrađene ili prevelike udice, uz veća oštećenja tkiva, svojom težinom ješki onemogućavaju prirodno kretanje. Nadivajući ješku, koristimo od tri do pet udica pravilno raspoređenih po tijelu lignje odnosno iglice, što im i s optimalno odabranim udicama prestavlja veliko opterećenje. S druge strane, prilikom izbora udice treba voditi računa o vrsti lovine, njenoj veličini i snazi. Zubatac, iznimno čvrste čeljusti, češće trga ješku nego guta (lovi se uglavnom za usta), zahtijeva iznimno čvrstu i oštru udicu, koja se neće ispraviti ili ispasti prilikom njegovih nastojanja da se oslobodi.

• 

Gof je isto čvrste čeljusti, sklon gutanju hrane, izvrstan plivač i borac. Uvijek nas može iznenaditi veličinom, tako da udica treba zakvačiti i izdržati gofa od 4 kg i onog od 40 kg. U lovu panulom, iznenadit će nas i druge vrste riba. Jedna od njih, je komarča ili orada i to obično pristojne veličine. Njena su usta naročito tvrda i čvrsta, tako da se ona lovi samo na najoštrije udice. Uz nju će se na panulu često baciti i zubatac krunaš, pagar i lampuga, rjeđe kirnja, barakuda, škarpina, lica, lubin, kovač… a rijetko se dogodi da zagrizu pas, tuna i iglun. Iz navedenog vidimo da je izbor udica za tešku panulu zahtjevniji nego kod drugih oblika ribolova jer mora «zadovoljiti» ješku od petnaestak deka i lovinu, koja može biti do pedesetak kilograma.

Udica za panulu treba biti veoma oštra, čvrsta, lagana i trajna. Moj prvi izbor su Owner Cutting point udice, a dobre su i neke vrste udica koje se koriste za jigging. Cutting point udice su iznimno oštre, žilave i vitke ali imaju i određene mane. Relativno lako se troše, tj. ostaju bez oštrog vrha. Jezičak koji kvači ribu bi trebao biti mrvicu veći. Čim se zaštitni lak ošteti veoma brzo oksidiraju. Sve je to nebitno u odnosu na najveću manu, a to je nezavarena alkica na koju nasjeda najlon čvora. Pod određenom silom najlon na tom mjestu puca bez obzira na nosivost. Zaključak je da unatoč tisućama modela, nema savršene udice.

Izrada panule

Sad kad imamo motovilo, najlon i ostalo, vrijeme je da se uhvatimo izrade. Za osnovu panule treba nam najmanje sto metara najlona, a ne bi bilo loše da ga ima i duplo. Jedan kraj se čvrsto zaveže za prečku motovila. Na drugi, slobodno kraj najlona, nanižu se olovnice i to 115 komada. Ona se pričvršćuju na najlon po određenom rasporedu, uz pomoć kombiniranih kliješta. Prilikom raspoređivanja, olovnice se stisnu samo na jednome kraju, dok svaka ne bude na svome mjestu. Nakon toga se kliještima čvrsto stisnu na oba kraja, da se kasnije u lovu ne bi pomicala. Ako nam se to poslije i desi, uslijed izvlačenja ribe ili nekog drugog razloga, pomaknutu olovnicu ćemo vratiti na njeno mjesto i ponovo stisnuti kliještima. Neki panulaši olovnice prituku čekićem i tada teže proklizavaju po najlonu. S ovako pričvršćenim olovnicama težine 5 grama, osnova panule je duga oko 43 metra, i teška oko 600 grama. Ovo je univerzalna panula za lov gofova i zubataca, s tim da je razlika u načinu lova ove dvije vrste.

Raspored olova na panuli počevši od zogulina je slijedeći:

1. Prvih deset olovnica se pričvrsti svakih 10 cm
2. Slijedećih deset olovnica svakih 15 cm
3. Zatim deset olovnica s razmakom od 20 cm
4. Slijedi dvadeset olovnica svakih 30 cm
5. Za njima trideset olovnica svakih 40 cm
6. Potom dvadeset olovnica s razmakom od 50 cm
7. I na kraju zadnjih 15 s razmakom od 60 cm

• 

• 

• 

Dugo skrivana tajna teške panule, nalazi se upravo u rasporedu nanizanih olova na najlonu. Taj specifičan raspored daje teškoj panuli karakterističan izgled u moru. Da pojasnim, panula (dio s olovima) u moru ne stoji ravno, već je blago zaobljena, posebno pri dnu, prije predveza. Stavljanjem olova čuvara na zogulin između osnove i predveza, panula mijenja izgled u moru. Što god je olovo teže, njen prvobitni oblik se više deformira. Vozeći različitim brzinama, podižemo ili spuštamo panulu, ovisno da li želimo loviti gofa ili zubaca, lovimo li u plićem ili na dubokom braku. Inače, teškom panulom se lovi od nekih 13 metara dubine pa sve do sedamdeset, osamdeset metara. A da bi lovili u plitkom ili u dubokom moru, potrebno je uloviti i pravilno naditi ješku, o čemu ćemo u idućem broju!

• 

• 

• 

• 

Povjest teške panule

Otok Vis je kao najistureniji veliki srednjodalmatinski otok, oduvijek je bio okrenut ribolovu, i dao je veliki doprinos kako pomorstvu, tako i ribarstvu Dalmacije i Hrvatske. Teška panula, potekla je s otoka Visa i iz samog grada Visa, upravo u tim teškim vremenima. Sami Višani je zovu «traina». Prototip današnje teške panule, poklapa se i s početkom proizvodnje najlona. Otac panule je pok. Ante Lukšić zvani Biljka (obiteljski nadimak), koji je prvu panulu izradio prije gotovo sedamdeset godina, od onoga što je imao oko sebe i od nekoliko komada najlona koji mu je stigao iz Amerike. Tada u Visu nije bilo motornih brodova, izuzev njih nekoliko u vlasništvu ribarske zadruge, tako da je Ante Biljka ribao na vesla. More oko otoka tada je vrvilo ribom, kao i sama Viška vala, pa za obilan ulov nije trebalo ići daleko.

• 

• 

Od samih početaka lova panulom, s Antom u brodu bio je njegov sin Stipe Biljka, tada šestogodišnjak. Stipe je brzo upio znanje, te otišao korak dalje, motorizirao barku, usavršio panulu, tehniku, nadivanja, lova,… onako kako se danas lovi. Obilazio je terene od Dubrovnika do Dugog otoka, s tim da su mu Palagruža i Lastovo najdraža lovišta. Možete li zamisliti, kako je biti pionir panule, u gotovo netaknutom ribljem svijetu?

Loveći i obilazeći obalu i otoke, Stipe je pristajao po svim portima, jer je volio društvo, nije bio škrt, nego je kroz to svoje druženje dijelio i panule i savjete kako loviti s njom. Znao je da ga njegov dio uvijek čeka, a rijetki su učenici dostigli njegov nivo. Tako su se s vremenom pojavili panulaši duž cijelog Jadrana, ali nisu, čast iznimkama, bili darežljivi poput Stipe, već su dobiveni poklon ljubomorno čuvali za sebe i time panulu mistificirali.

Valja spomeniti još neke vrsne pionire panule. Tu je Vlado Jurić koji je ribario u vodama Lastova i bio je doktor za gofe, dok je Stipe bio poznatiji po zubacima. Vjerojatno je to zbog ribe koja je dominirala u određenom akvatoriju. Tu je i poznati sportski ribolovac Joško Radman koji je ribario najviše u Šoltanskom akvatoriju i Zadarskom arhipelagu, te najpoznatiji panulaš dubrovačkog područja cijenjeni kapetan Ivo Svetac. Dalo bi se toj staroj gardi pridodati još desetak vrsnih panulaša, ali ovo su istinske legende teške panule.

•