Varalicom u Plominskoj vali

13 min read
Uvala Plomin obiluje brumom koji ostaje iza plivarica i tu se uvijek skuplja mnoštvo sitne ribe, a dominantna vrsta su cipli. Uz prednost toplijeg mora zbog termo elektrane koja se nalazi u tom zaljevu, Plomin je, uz ušće Neretve i još par lokacija poput ušća Mirne ili Cetine, postao jedna od najboljih destinacija za ribolov brancina i strijelki koje se tu zadržavaju cijele godine... Piše: Željko Vedernjak

PRM / Broj 4 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2014.

Uvala Plomin obiluje brumom koji ostaje iza plivarica i tu se uvijek skuplja mnoštvo sitne ribe, a dominantna vrsta su cipli. Uz prednost toplijeg mora zbog termo elektrane koja se nalazi u tom zaljevu, Plomin je, uz ušće Neretve i još par lokacija poput ušća Mirne ili Cetine, postao jedna od najboljih destinacija za ribolov brancina i strijelki koje se tu zadržavaju cijele godine.

Piše: Željko Vedernjak

Prehrambene navike i ponašanje grabežljivaca izravno su povezane sa staništem u kojem obitavaju. Vrlo dobro znaju gdje se nalazi hrana i kako će najlakše doći do nje. U lukama u koje dolaze ribarski brodovi na istovar svojega ulova, brancin će se zadržavati u blizini te se prvenstveno hraniti raznim ribljim otpacima koje su ribari bacili preko palube čisteći mreže. Tu se veliki dio brancina najčešće ponaša kao strvinar koji će pokupiti mrtve ribe sa dna. Slična stvar se dešava i sa strijelkama koje će, iako su prije svega aktivni lovci koji napadaju živi plijen, također pokupiti plavu ribu koju istresu plivarice nakon istovara u luci. Ako se desi period kada nema toliko ribarskih brodica, i brancini a pogotovo strijelke će se ponašati kao pravi lovci. Vrebat će u i oko kurenta čekajući jata gavuna, cipala, bugvica ili druge sitne ribe koja se u jatima zadržava u priobalju. Upravo takvu vrstu terena nalazimo u uvali Plomin u Istri. Na takvoj poziciji koja obiluje brumom koji ostaje iza plivarica, uvijek se skuplja mnoštvo sitne ribe a dominantna vrsta su cipli. Uz prednost toplijeg mora zbog termo elektrane koja se nalazi u tom zaljevu, Plomin je, uz ušće Neretve i još par lokacija poput ušća Mirne ili Cetine, postao jedna od najboljih destinacija za ribolov maloprije spomenutog dvojca. Iako je brancin poznat kao vrlo oprezna i ponekad skoro nemoguća riba za uloviti, vjerujte mi- strijelka zna biti puno gora. Kroz zadnjih par godina koliko dolazim u Plomin te u desetak vikend ribolova provedenih ove zime i početka proljeća, ribolov je i te kako varirao. Od vrhunskih trenutaka do totalnog fijaska što najbolje znaju ekipe koje su dolazile i često se vraćale kući bez ljuske nakon tri dana ribolova. Zašto je tako?

Jedna od prvih zamki u koje možete upasti je da pokušate u isto vrijeme loviti i jednu i drugu vrstu na istoj poziciji sa istom vrstom i istim načinom vođenja varalice. Rijetko se podese idealni uvjeti poput jakog juga i zamućenog mora kada i brancin i strijelka agresivno napadaju brzo vođene varalice kao što ste mogli čitati u prošlom broju PR-a u tekstu kolege Cekina. Brzo “košenje” varalicama poput velikih voblera i dalje ponekad igra za strijelke, ali u bistrome moru na taj način vođenja teško će se uloviti veći brancin. Druga zamka je forsiranje favoritskih varalica na koje ste već ulovili te ribe, a to pogotovo vrijedi za strijelke. U deset izlazaka za redom, skoro svaki put smo se morali prilagođavati toj ribi koja je obično totalno ignorirala na način prezentacije koji je igrao prošlog vikenda, pa čak i prošlog jutra. Upravo zbog toga smo se i vraćali jer su nas te ribe počele toliko fascinirati da smo brancine skoro skroz zanemarili. Najbolji primjer je jedan od zadnjih ribolova gdje je frend Mrva blijedo gledao kako Pavić i ja frustrirano sjedimo i gledamo prema top poziciji za strijelke dok su brancini ispred njega u luci lupali po gavunima kao da nema sutra. Iz frustre nas nije trgnuo čak niti prvi kojeg je dobio na površinca uz rub molića. E kada je uhvatio drugog, pustili smo strijelke da se malo odmore i “teška srca” posvetili se brankosima….

I u vatru i u vodu…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Dobro pripazite na nagle prijelaze koji se nalaze ispod svjetionika na plaži kako ne bi izgubili varalice na oštrom kamenju. Ako vam se to ipak dogodi i, kao meni, riba podvuče favoritski vobler pod to kamenje, dobro razmislite hoćete li ići u vodu po njega. Ja sam to napravio bos u prvom mjesecu i osim što sam se smrznuo, dobro sam razrezao noge na oštro kamenje. Ipak, za ovakvog favorita kakav je Savage Gear Prey 115 koji se više ne proizvodi i opet bih ponovio isto!

Od nabujalog potoka do mirnih plaža…

Da bi se mogli snaći u Plominu, morate shvatiti kako izgleda i što se događa u toj uvali. Kada se autom nakon znaka za skretanje sa glavne ceste počnete spuštati prema luci, prvo što ćete vidjeti je postrojenje termo elektrane i najvišu građevinu u Hrvatskoj – ogromni dimnjak. Toplana uzima more izvan uvale i hladi turbine u pogonu puštajući topliju morsku vodu kroz kanal koji se velikom brzinom slijeva prema početku uvale. Prva slobodna destinacija koja se ne nalazi u sklopu toplane i gdje se smije loviti se nalazi petstotinjak metara uzvodno od luke. Tu se voda pjeni i huji kao na slapovima ispod zagrebačke toplane. Ako stanete na mali mostić i stavite polarizacijske naočale, moći ćete vidjeti mnoštvo sitne ribe poput ciplića, salpica, fratrića i malih oradica koje se drže u struji. Tu je za grabežljivca poput brancina odlična pošta gdje može iz zasjede napasti plijen kojega ima u izobilju. Ribolov otežava vrlo brzi protok mora kao i čamci koji su parkirani na malim molićima, ali tu se uvijek da iščačkati kakav brancin.

Ispod mostića više nema toliko pjene i voda se polako smiruje. Prošećete li se uz rub kanala, također ćete vidjeti mnoštvo sitne ribe koja se pokazuje ispod čamaca. U ovo doba godine ima i dosta malih brancina koji po danu nisu plašljivi ali nisu baš ni ulovljivi pa možete zapamtiti ispod kojeg čamca ste ih najviše vidjeli kako bi se mogli vratiti po noći. Kada dođete na nekih stotinjak metara od ušća kanala u luku, vidjet ćete da se kanal malo proširuje i produbljuje. Tu su već pozicije na kojima vas može iznenaditi količina i veličina ribe koja se diže prateći varalicu. Tu se strijelke i sezonski-lice, drže sredine kanala i rijetko ih možete vidjeti jer su na dnu, dok se brancini obično drže obale nasuprot luci i skrivaju se ispod parkiranih čamaca. Krečući se prema ušću, primijetiti ćete sve više jata velikih cipala kao i bljeskanje većih salpi i orada. Kada dođete do samog ušća na rubu luke, dno se više ne vidi i tu su prve jake pozicije za postavu koje su redovito posjećene od strane domaćih ribiča. Tu je jedna od najboljih pozicija i za noćni ribolov varalicom ali, preporuka je da do ušća dođete s druge strane cesticom koja vodi od mostića. Te pozicije su rijetko zauzete, a avanturistima se pruža i mogućnost odlaska do još boljih pozicija koje se nalaze nešto nizvodnije. Zašto avanturistima?- zato jer se do tih pozicija uz rub mora može doći samo probijanjem kroz makiju i kamene grote i to samo kada je oseka. Pripazite da ne krenete tamo prije vrha plime jer ćete se vrlo teško vratiti, pogotovo po noći. Nakon ušća širokog kojih petnaestak metara, uvala se širi i tok se počinje usporavati. Duž cijele luke u svako doba godine se mogu vidjeti jata cipala koji se vrte po površini, a najviše u vrijeme potpunog mraka kada plivarice rade punom parom.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

U samoj luci na glavnome molu varaličari nemaju što tražiti. Bolje je zaputiti se prema kraju luke i čamcima parkiranima uz desetak malih molića. Tu se brancini uvijek vrte ali ih je i najteže uloviti zbog mnoštva konopa i bova raspoređenih na svakih par metara. Tu sam osobno ulovio puno riba ali još više mi ih je otišlo sa varalicama kada su mi se upetljale i strgale na konopima. Ispod čamaca se na nekih dvadesetak metara od obale nalazi zeleni svjetionik oko kojega počinje carstvo strijelki ali i velikih brancina. Na zadnjim molovima ispred i na maloj plažici iza svjetionika u zadnje vrijeme je ulovljeno uvjerljivo najviše riba. Osim što je pozicija sama po sebi vrlo dobra, tu se špineri najviše i zadržavaju, vjerojatno zbog malog štromića koji se stvara ispod svjetionika i koji izgleda i više nego dobro. Zapravo većina griješi jer im se neda pomaknuti dalje prema plažama i uvalama ispod luke. Tu se nalazi vrlo specifičan teren. Obala vrlo blago ulazi u more da bi nakon desetak- petnaest metara došla na vrlo nagli i strmi prijelaz koji se ruši na par metara dubine. Oko ovih prijelaza su top pozicije iza kojih se u zoru ili sumrak dižu i brancini i strijelke koje doprate varalicu od sredine kanala. Na potezu od 300-tinjak metara do kuda se može doći po šljunčanoj plaži bez veranja po stijenju koje se nalazi malo dalje su možda i najbolje pozicije za velike strijelke koje se po noći drže uz rub plaže dok su danju puno dalje i drže se sredine kanala širokog i preko 200 metara. Sada kada sam vam opisao kako izgleda teren, malo ću vam pomoći i sa odabirom taktike i tehnike koje su se meni osobno i mojem društvu najbolje pokazale.

Dnevne i noćne opcije

Iako se ribe u Plominu cijelo vrijeme zadržavaju na istim mjestima, dnevni i noćni ribolov tj, uspješnost ribolova se jako razlikuju. Ako ste pažljivo čitali opis pozicija, mogli ste primijetiti da neke spominjem kao opcije za dnevni dok druge spominjem kao pozicije za ribolov po mraku. Npr, u pjeni i ispod mosta najbolje smo rezultate postizali po noći i rano ujutro dok smo na ušću dobro znali po noći loviti brancine a danju strijelke i lice. Kanal je preuzak i obično prebistar da bi po danu mogli prevariti lukavca poput brancina dok se strijelke i lice, kad ih pogodite, uvijek mogu isprovocirati npr, agresivnim vođenjem voblera ili silikonca na teškoj jig glavi. Oko svjetionika se dosta ribe zadržava i danju i noću, veća je dubina i po oblačnome danu smo uspijevali prevariti brancina i usred podneva dok su strijelke uvijek tu. Ispod svjetionika, na plaži, riba se danju drži sredine kanala i tu po danu možete potražiti strijelke dalekometnim varalicama dok po noći možete loviti i jednu i drugu vrstu puno bliže obali. Još jedna stvar na koju trebate obratiti pažnju je i kada je vrh plime. Na vrhuncu plime najbolje se posvetiti brancinima. Uvjerljivo najbolje rezultate smo imali kada smo sat vremena prije vrha počeli sa češljanjem kanala, nastojeći što prije naći brancine koji se počinju javljati glasnim raubanjem po površini. Osim kanala i samog ušća, najbolje pozicije se nalaze ispred čamaca na molićima oko svjetionika. Strijelke u intervalima rade cijelu noć, a primijetili smo da po danu najbolje grizu za vrijeme oseke. Što god pročitali ili slušali komentare oko sebe, mi smo u Plominu ulovili najviše strijelki kada je more padalo. Ako ne vjerujete, probajte. Ne znam kako to objasniti, ali nakon toliko ribolova provedenih u toj uvali, stvorili smo pravilo- na vrhu se ide po brancine a dok krene oska, odmah se preorijentiramo na strijelke. Iznimke postoje ali, samo kada se kanal jako zamuti nakon dugih kiša i nakon jakih vjetrova koji su u Plominu normalna pojava. Kad god puše bura, ribolov u kanalu je jako dobar, a dok puše jugo, odlično se lovi duž cijele uvale.

Kako i koje varalice odabrati

Odabir tipa, vrste i veličine varalice za ovaj teren najviše je podložan uvjetima koje zateknete u tome trenutku. Površinci u stilut klasičnih zara i popera proizvođača poput Savage Geara, Sakure, Yamashite ili Megabassa odlično rade za mirnijeg vremena kada nema vjetra. Tada najviše dolaze do izražaja jer ih možete voditi na tri načina koja su i strijelki i brancinu vrlo izazovni. Prvi stil je jako daleki zabačaj i vrlo brzo vođenje, skoro glisiranje po površini što obično radimo sa većim zarama. To prvenstveno funkcionira na dijelu uvale ispod luke. Ako je jato aktivno, po danu ćete vrlo brzo vidjeti bljeskanje strijelki iza vaše varalice dok ćete po noći moći primijetiti “kuhanje” iza varke. Zeru usporite i ako ne udaraju, u slijedećem zabačaju još više usporite i počnite cimati zaru iz zgloba kako bi joj dali dodatni rad. Ako niti to ne upali- vrijeme je za pauze. Zabacite i nakon što je zara pala na površinu probajte pratiti tempo- 3 do 4 cima iz zgloba pa pauza od 1-2 sekunde, ponovite par puta, pa naglo ubrzajte i stanite tek nakon par metara. Ako niti to ne upali, vrijeme je za popere.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Po danu bolje rade manji poperi do 6 cm dužine dok smo po noći znali koristiti i 15- centimetarske modele. Što glasniji- to bolji. Pravilo vođenja je isto i po danu i po noći- vodi se sa jakim potezima i pauzama čiju dužinu trebate pogoditi. Ponekada je dovoljno “plopati” sa vrlo kratkim pauzicama dok smo ponekad znali dobijati grizeve i nakon pet sekundi kad se već osječaš poprilično bedasto puštajući poper da pluta bez ikakvog rada. Grizevi se očituju u stilu eksplozije po površini a dosta često rezultat je- kontra u prazno. Nevjerojatno je koliko često strijelke fulaju varalicu u prvom udaru dok je u drugom, diskretnijem savršeno “cmucne”. Nemojte odmah kontrirati neko se prisilite sekundu-dvije pričekati i tek onda kontrirajte. “Tihe” zare poput tonućeg Pikya rade kada strijelke jako oprezno primaju a treba ih probati i po danu i po noći ako na dosadašnje pokušaje s ostalim modelima niste imali rezultata. Takve zare najviše dolaze do izražaja u kanalu kada se namjerite na brancine. Osnovno pravilo je da ih ne povlačite s velikim otklonima lijevo-desno nego ih pokušajte voditi što više pravocrtno i jednoličnom brzinom tako da je doljnji dio tijela u moru a nos diskretno “plopa” po površini. Tu je ponašanje najsličnije gavunu u bijegu i taj stil povlačenja nam je donio najviše riba.

Velike voblere poput Preyeva, Smart minnowa ili Ito Visiona koristimo kada su potrebni daleki zabačaji i kada su strijelke “kenjkave” tj, tu i tamo bljesnu iza ali neće do kraja napasti varalicu. Tada je vrijeme za “košenje” s tim da ne treba pretjerivati s brzinom. Veliku grešku koju mnogi rade je korištenje većih rola brzog prijenosa i prebrzo twitchanje koje jednostavno ne dopušta ribi da stigne varalicu. Vobler treba voditi brzo ga twitchajući kako bi izazvali tzv. “response strike” i nagonsko zalijetanje na varalicu kada joj bljesne blizu glave,ali joj i treba dati vremena kako bi stigla i napala tu varku. Zato ja koristim manju i lakšu rolu, konkretno Okuminu RTX-icu 30 sa manjom špulom i prijenosom 5.0:1 kako bi mi bilo lakše twitchati duže vrijeme a ujedno i kako bi pogodio idealnu pauzu u kojoj riba pokupi varku. Dok twitchnem iz sve snage, sa manjom rolom i manjom špulom mi treba zeru duže vrijeme dok pokupim opuštenu špagu i twitchnem ponovo a upravo se u toj pauzi najčešće dešava da zagrize. Jedina mana ovakvog ribolova je što ulov brancina smanjujete na minimum a i česta su cvikanja najlona(fluorocarbona ispred špage) od strane strijelki koje fulaju varku i zagrizu ispred nje. Velikim voblerima smo brancine uspješno lovili po noći ili mutnijoj vodi ali samo s vrlo sporim povlačenjem s tek povremenim diskretnim cimanjem iz zgloba. Naravno da tu uvijek postoje iznimke poput Cekinovih riba ali, generalno u 99 % slučajeva vrijede maloprije spomenuta pravila.

Male voblere poput legendarnog Preya 69, Salt Preya, Akaru Minnowa ili običnog Pinsa koristimo kada su u igri manji brancini ili strijelke u kanalu i u pjeni iznad mosta. Za strijelke vrijede ista pravila kao i kod veće braće jedino što su i cvikanja češća pa njihovo korištenje ispod svjetionika pokušavamo smanjiti na minimum. No, za brancine na vrhu plime su, uz površince, prvi izbor. U pravilu ih treba pokušati voditi što jednoličnije sa povremenim cimanjem vrha a ako brancini samo prate, ubzati stvar. Ili će ga lupiti ili će se spustiti na dno i neće vam više pružiti šansu. Što više terena i spomenutih pozicija prehodate, to su vam veće šanse za ulov.

Silikonce nisam toliko spominjao iz vrlo jednostavnog razloga- nisam ih previše ni bacao u zadnje vrijema a jedinog favorita za kojeg znam da je ulovio dosta riba u kanalu je Savagearov Sandeel slug na težoj jig glavi. Frendovima iz Plomina sam ostavio par komada i dobro su lovili u pjeni i oko mosta. Dok su strijelke u blizini, niti jedan silikonac ne traje predugo jer ih obožavaju pokupiti na težoj jig glavi u propadanju ali cvikaju predvez u 90% slučajeva pa ih izbjegavamo. Mogao bih napisati još hrpu materijala i dogodovština te raznih pravila i caka koje rade u Plominu, ali jednostavno sve ne mogu stati u jedan tekst. Sa ovim osnovnim smjernicama i opisom terena već imate prednost nad drugima koji ne čitaju naš najdraži list zar ne? Vidimo se u Plominu.

Delikatesa na otvorenom

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Osim što su izuzetno borbene športske ribe, strijelke su i delicija na tanjuru, posebno ako ih pripremite neposredno nakon ulova. Dovoljan je obični mali plamenik, tavica, brašno, sol i malo maslinjaka. Mljac!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana