Zimska panula zubaca i gofa

12 min read
Od pamtivijeka nas prati nagon kako za opstankom tako za lovom. Ne mislim na pare, trenutno. Nekad ono što nas je održavalo živim (hrana), danas nas čini sretnima. Nebitno radi li se o lovu divljači ili o ribolovu, oboje se može smatrati hobijem, ako nije... Piše: Luka Mrvičić

PR More / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Od pamtivijeka nas prati nagon kako za opstankom tako za lovom. Ne mislim na pare, trenutno. Nekad ono što nas je održavalo živim (hrana), danas nas čini sretnima. Nebitno radi li se o lovu divljači ili o ribolovu, oboje se može smatrati hobijem, ako nije riječ o poslu. Nisam lovac te se ne krećem u tom krugu ljudi, no smatram da nas mogu podijeliti na slične kategorije: ljude koji ribolov koriste kao bijeg od punice, šefa ili svakodnevne rutine te na one koji ne očekuju ništa drugo nego druženje popraćeno neartikuliranim glasovima u gluho doba noći. Suprotno njima, manja skupina ljudi ipak nešto želi i uloviti. Nakon toga, sve ostalo se može svesti na cilj, a to je ostvarenje bilo kakvog ulova (glavno da je riba) ili ciljanog ulova pa još k tome i kapitalnog. Sljedeći korak u napretku jest “psihijatrija”, gdje vam nije u cilju samo uloviti beštiju, nego ju uloviti na zamišljen način – određenom tehnikom ribolova.

Piše: Luka Mrvičić

Osobno volim širok spektar ribolova i cijenim sve tehnike. Tijekom života ribolov me odveo na razna mjesta gdje sam imao priliku svašta isprobati i steći razna iskustva. Sve ima svoje čari. No osobno smatram da se malo toga može mjeriti s adrenalinom kojeg čovjek osjeća prilikom ribolova grabežljivaca. Lukavstvo, nepredvidivost, snaga i ljepota grabežljivaca po meni je nemjerljiva s ostalim vrstama. Ono što mi se najviše sviđa i motivira na lov grabežljivaca je širok spektar tehnika ribolova, od stacionarnog (ribolov mrtvom i živom ješkom s obale) do ribolova u pokretu (spin s obale i ribolov iz čamca – spinning, jigging, panula), također i igra nadmudrivanja s ribom zbog koje se moram strateški više potruditi jer ju je teže uloviti. Osjećaj samog lova od pripreme i provedbe do konačnog ulova je neprocjenjiv.

Panula

Pod pojmom panula smatra se sav ribolov u kojem se koristi pokretanje broda u svrhu animacije kako umjetnog mamca, tako mrtvog i živog. Svi oni koji smatraju da je panulanje pusto navlačenje varalice ili ješke po moru ili slatkim vodama, da će se kad-tad nešto zakvačiti na udice pa makar i vrećica, očito nikada nisu panulali. Panulanje je vrlo kompleksan način ribolova koji može biti duljeg ili kraćeg trajanja. O tome najviše ovisi dinamika ribolova. Osim načina povlačenja varalice ili žive ješke, brzine, dubine i lokacije ribolova, potrebno je i znanje o ciljanim vrstama, raznim dekorima varalica, načina sistema i otežanjima panule, načina slaganje i samog razmaka između utega i sl. Od ovakvog pustog nabrajanja svakog bi zaboljela glava te bi vrlo vjerojatno odustao od bilo kakve pomisli od takvog načina ribolova ili bi ga pak to s druge strane zainteresiralo.

Budući da sam naglasio kako postoji panulanje umjetnim mamcima te sam i u jednom od prethodnih članaka pisao na tu temu, ne bih se volio ponavljati. No, suma sumarum je da u određeno doba godine čak i najlukaviji grabežljivci mogu biti ulovljeni. Ipak smatram da je u nastojanju ostvarivanja trofeja velikih morskih grabežljivaca mnogo bolja živa pa čak i mrtva ješka.

Doba godine određuje ješku koja će se loviti u određenom zemanu, kako bi domaći rekli. Šetajući plažama i rivom u jesensko, zimsko i proljetno doba često ćete vidjeti ostatke noćnog ribolova raznih glavonožaca (crnilo). Sva sitnija riba u ovo doba godine povučena je u dubljim dijelovima i radi toga je nedostupna panulašima. Iglica je uvijek u izobilju, no ona je odlična u ljetnom panulanju kada je ostale ješke (kao što su glavonošci) mnogo manje te ih je iz tog razloga teže uloviti. Zaključujemo da je u ovom periodu godine najbolje koristiti ono čega ima napretek. Izgleda da je i ove godine toga vrlo malo (naravno, govorim o lignjama). Kroz svoje iskustvo i vrijeme provedeno u ribolovu shvatio sam da je svaka godina specifična zbog različitog utjecaja vremenskih prilika i neprilika te se valja prilagoditi i izvući maksimum. Ova godina je vrlo specifična sa dugim toplim razdobljima te je obitavalište liganja vrlo daleko od naših skosavica. Temperatura mora je najvažniji limitirajući faktor u aktivaciji nagona hranjenja grabežljivaca kao i ostale ribe. Poznato je da postoji određena krivulja tj. kombinacija parabole i hiperbole koja opisuje prisutnost određenog organizma u određenoj godini – što će reći da po krivulji sljedeće godine prisustvo organizma može biti ili veće ili manje, nikako isto. Stoga smatram da je ove godine manji broj liganja i teži lov usko povezan s prošlom godinom kada ih je bilo u izobilju.

Kako ove godine do te nesretne lignje?

Vjerujem da svatko tko ih je lovio ove godine ima neku svoju najbolju verziju lignjolova. Manjak liganja u fishtenku ove zime doveo me je do ludila. Neugodan je osjećaj prilikom specifičnog griza pauka na zadnju lignju koju ste tako teško uspjeli održati do večeri. Nakon toga slijedi kopanje po jaceri i traženje onih krepanih i razvaljenih liganja te montiranje istih na panulu. Koma u svakom slučaju. Ne mogu reći da nisam imao uspjeha na mrtve no živa je ipak živa. Vjerujem da ste već svi vidjeli na Internetu ponašanje lignje prilikom približavanja nekog grabežljivca i da vam je jasno zašto joj ne mogu odoljeti pa čak i oni slabo zainteresirani, lijeni.

Prosječan ulov liganja ove godine na terenima srednjeg Jadrana gdje lovim je šest do osam komada od četiri popodne do sedam ujutro. Probao sam svakakve kombinacije no večernja panula do samog mraka na 15 metara bi mi osigurala jednu do dvije lignje, zatim noću ovisno o terenu, dubini i kurentu, sidrenjem ili driftanjem loveći klasično skosavicama (male skosavice od 5 do 8 cm duljine, meke i nadipane ili nasprejane – miris ribe ili lignje!!) uspijem doći do broja 6. U samo svitanje slijedi ponovo panula na nešto plićem terenu cca 10 do 12 m gdje zna zalutati maksimalno jedna, ha ha , a s izlaskom sunca te onih prvih sat vremena nakon, uspijem peškafondom uloviti još jednu do dvije driftajući na dubini od 30 do 40 metara. E to se zove volja! Naravno da nakon toga ne slijedi odmor krevet i slično nego se pali penta i gas na prvu najbližu poštu gdje nas čekaju gladni pauci, a mi maštamo o gofovima i zubacima.

Grabežljivci (u ovom slučaju ciljana vrsta zubatac i gof) mogu se podijeliti na one koji love sami ili u malim i velikim jatima. Jata se najčešće formiraju uoči okupljanja pred mrijest (lovostaj za zubaca je određen 15. travnja do 15. lipnja jer je krajem proljeća do sredine ljeta vrijeme mrijesta). Tada se pojačava učestalost i potreba za hranjenjem. Ovisno o tome nalaze li se u jatu ili ne, njihova taktika lova se mijenja. Još k tome možemo reći da neke vrste riba koje love same ponekad formiraju manja ili veća jata te shodno tome mijenjaju način i taktiku lova. Lov iz zasjede ili kamuflažom prelazi u pomno taktiziranje neke skupine tj. jata riba – poput tima u športu, usklađivanje taktika lova suradnjom unutar jata te sinkronizacijom tijekom provedbe samog lova. Najčešće je riječ o tjeranju sitne ribe u smjeru gdje je postavljena zasjeda od ostatka jata. Nama to omogućava da na nekoj mikro-lokaciji ostvarimo ulov od nekoliko kapitalnih primjeraka gofa ili zubonja.

Jesensko zimska panula živom ješkom

Jesensko/zimska panula živom ješkom, ovisno o tome panulamo li na sjevernom, srednjem ili južnom dijelu Jadrana, vezana je uz velike dubine tj. velike za taj određeni akvatorij. Vjerujem da većini vas, kao i meni, to još dodatno ulijeva određenu dozu strahopoštovanja prema ribi koju lovimo ili ju bar pokušavamo uloviti. Na lokacijama srednjeg Jadrana, točnije, područje oko otoka Žuta koje obiluje sitnim otocima, otočićima i brakovima, stvari su se malčice promijenile. Za razliku od prošle godine kada sam imao dobre rezultate panulajući uz obale otoka, ove godine situacija je malo drugačija. Nešto slabo akcije bilo je na otocima no nemjerljivo u odnosu na brakove. Imao sam vremena i mogućnosti pratiti migraciju krupnih grabežljivaca sa plićih jesenskih pošti/brakova, gdje je riba radila na 35-45m, do prijelaza na dublje, malo jednostavnije pošte 45- 70 m. Jednostavnije po pitanju manje naglih i strmih prijelaza dubine.

Ješka

Budući da je ribolov usko vezan za vremenske prilike te da se u toplije doba godine bolje lovi kada je more valovito u kombinaciji sa oblacima koji dodatno otežavaju ribi da vidi najlon ili sistem, sunčano vrijeme zimi omogućava da riba na tim pristojnim dubinama ipak lakše uoči našu ješku. Nisam primijetio da predvez u duljini ješke od kevlara s doslovno kukama od udica smeta gofu ili zubacu. Vjerujem da je zbog te smanjene vidljivosti mnogo lakše prevariti ribu. Jedini problem je zapravo proći dovoljno blizu i dovoljno sporo.

Primijetio sam da migracije ribe, po nekoliko metara pliće ili dublje, nisu bile na tjednoj razini nego dnevnoj! Orijentir mi je definitivno bilo sunce. Čak se događalo da sam za tmurnog/oblačnog i valovitog dana na poštama od zubonje lovio gofove, a ako bi i bilo udarca zubonje na lignju, realizacija griza kao i sama silina udarca nije bila na zadovoljavajućoj razini. Doslovce sam vadio lignje bez komada tijela. Izgledalo je to poput ljudskog zagriza na šniti kruha. Nisam mogao vjerovati koliko su odlučniji i agresivniji bili za sunčanog vremena.

Teren, sistem, vožnjica

Pri odabiru strane braka kojom sam namjeravao povući panulu pomagao mi je smjer kurenta i dio braka s većom i strmijom kosinom tj. naglijim padom. Kako je vrlo važno bilo panulu tj. lignju provući što sporije, ispod milje, panulao sam uvijek u kurenat. Ukoliko nemate malu pomoćnu pentu do maksimalno četiri konja, potrebno je bilo (u mom slučaju) poigravati se s kombinacijom lera i gasa. To mi je omogućavalo dugo zadržavanje na pošti i u samoj zoni griza. Sljedeće promjene su bile vezane uz određene mjere, promjer (osnove i predveza) i duljine kako predveza tako i samog sistema. Za razliku od toplijeg dijela godine, kada nastojim loviti što finijim (osnova-60lb upredenica), duljim, tanjim (12-15m predveza od 0.80 mm) i manje vidljivijim sistemom (duplo vezani FC 0.70 mm), u zimsko vrijeme možemo koristiti mnogo ozbiljniji pristup “problemu”. Predvez u duljini od čvora (spoja upredenice i predveza) do udica kratim na maksimalno 8 m zajedno sa sistemom gdje su navezane udice koji iznosi 60-tak cm i sastoji se od 0.90 FC-a te kevlarskog pojačanja kojeg vežem na zadnje dvije udice. Nema labavo!

Griz i reakcija

Prilikom griza zubaca na takvim dubinama nemojte očekivati trganje štapa iz ruke i slično. Ljudi s manje iskustva će iz prva pomisliti kako zapinju tj. udaraju olovom o dno. U 90% slučajeva, budući da ja štap držim u ruci zbog pravovremene reakcije i dodatnog čitanja terena i situacije s ješkom, griz izgleda poput tapšanja rukom po vrhu štapa kojeg uvijek u početku popratim laganim otklonom štapa u smjeru panule. Naposljetku se to tapšanje pretvori u otežanje koje ponekad silovito, a ponekad tromo krene izvlačiti upredenicu sa špule (kočnica mora biti podešena taman tako da ne popušta pod olovnim opterećenjem ni pod utjecajem jačine kurenta i kretanja brodice, a da je opet s druge strane bude na samoj granici popuštanja). E upravo je to vrijeme kada kontriram. Kontra je dosta kompleksna ukoliko ju izvodite sami. Točno u tom trenutku kada počinje odmotavanje upredenice potrebno je dodati gas kako bismo nategnuli sistem te istovremeno drugom rukom udarati kontru kratko i jasno kako se to lijepo može reći. Ako ste sve dobro odradili i riba kreće u bijeg morate biti svjesni da ste vi kod nje u gostima i da ona jako dobro poznaje svoj kvart.

To znači da će se svim silama pokušati domoći dna i sigurnosti stijena i usjeklina kojim je prošarano, te na taj način zabijanjem i struganjem pokušati prekinuti predvez ili se u najgorem slučaju zavući u neku rupu iz koje ju je gotovo nemoguće izvući. Ako niste ribu uspjeli odvući od braka ili obale dodavanjem gasa i vožnjom te snažnim ali odmjerenim namatanjem u dublji dio gdje ste vi gazda, a ona se ipak uspjela zavući, ne preostaje vam ništa drugo nego čekati da izađe. Ovisno o tome koliko ste strpljivi i koliko vjerujete u svoj pribor te još uvijek osjetite ribu na štapu preporučam da sistem držite konstantno napetim i pričekate kojih 20-tak minuta. Ako ni tada riba ne izađe probajte ju izvući bočnom vožnjom uz malo snažnije namatanje koliko je to moguće. Ukoliko uspijete svaka vam čast jer se ne događa često da iz takve situacije izađete kao pobjednik. Što se tiče griza gofa, za razliku od zubonje, mnogo je snažniji i eksplozivniji. Smatram da nema tog kofeina koji vas može razbuditi kao silovit udarac i izmotavanje upredenice dok vi već lagano dremuckate oko podneva od neispavanosti i umora. Rutina u drilanju je slična, no za razliku od zubonje (kojeg poput krpe vučete na površinu nakon što ga odvojite od dna), gofonja vas drži bez daha do kraja borbe tj. do samog broda.

Pametovanje

Za kraj napomena vama malo hrabrijima: Upozoravam kako zima, vjetar, vlaga i hladnoća na moru nisu stvari koje se smije olako shvatiti. Iz tog razloga predlažem toplu odjeću i obuću. Od podkapa, rukavica, dugih gaća do gojzerica i termo odijela. Na moru nije gužva i niste na modnoj pisti pa ukoliko izgledate poput hamburgera (kojem je zaista toplo) nemate se čega sramiti. Poštujte velike ribe i iz razloga što vas nagrade svojom snažnom borbom i prekrasnim izgledom. Puštajte njihove mališane natrag te ih u doba mrijesta-lovostaja nastojte ne maltretirati i izlovljavati na već svima poznatim poštama.

Dobro more!

Sitan pribor

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana