Bass – suptilan pristup

8 min read
Sezona se polako zahuktava. Jeste li spremni?!?... Piše: m®VA / Snimio: Mirko Hanžeković i www.ribolov-koprivnica.com

PR / Broj 11 / Veljača / 2009.

Sezona se polako zahuktava. Jeste li spremni?!?

Piše: m®VA / Snimio: Mirko Hanžeković i www.ribolov-koprivnica.com

Proljeće je ove godine uletjelo punom parom u naše živote! Prekrasni dani prosto mame da se ide u ribolov, tako da svakodnevne obveze u vidu posla postaju samo dosadna smetnja. Vikend se željno očekuje, no onda je i najveći pritisak na vodu pa željeni uspjeh (uloviti ribu) često može izostati. Da vam se ne bi to događalo (jer mi u „Praktičnom Ribolovu“ cijenimo vaše dragocjeno slobodno vrijeme, kojeg naravno imate malo!), evo par smjernica kojih se ne bi bilo loše pridržavati, ako vam je ciljana riba bass u ovo rano proljeće.

Početak proljeća

Ovo vrijeme moramo podijeliti bar na dva dijela, a to su početak proljeća, kada bassevi dolaze iz dubine u pliće dijelove da se osunčaju i dobiju početnu snagu za novu sezonu, a drugi dio popularno zovem „predmrijestna zafrkancija“. To je vrijeme kad su bassevi više zainteresirani za neke druge stvari nego za hranu, ali se ipak daju uloviti.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Sam početak proljeća karakterizira dosta promjenjivo vrijeme sa puno vjetra, prohladnim danima i bassevima, tek izašlima iz dubine, koji se skrivaju u ostacima stare trave u plitkim uvalama. To vrijeme je već prošlo, obično je to sredina i kraj ožujka na 16 – tom meridijanu. Sada je vrijeme već stabilnije, a samim time i bassevi su „stabilniji“. Većinu dana će iskoristiti da se sparkaju u neku mirnu uvalu i tik ispod površine upijaju sunčeve zrake. Čak ih niti usputni prolaznici (na mjestima gdje su navikli na to, kao što je Trakošćan) neće previše uzbuđivati da bi se pomaknuli. Najveći bassevi će se naravno sunčati na najnedostupnijim mjestima, uvijek blizu nekog zaklona. To što se sunčaju ne znači da nisu na oprezu i da se možemo kraj vode ponašati kao slon u trgovini s porculanom. Cijela priroda uživa u prvim proljetnim zrakama sunca i naravno da ste sumnjivi kad naglo zastanete i još brže zabacite varalicu ako ugledate kakvu pedesetku pokraj panja. Bass koji vas je ugledao i sumnjivi ste mu, neće naglo pobjeći, samo će jednostavno lagano potonuti dublje iz vidokruga i otići s tog mjesta u okrilju mutne vode. Dakle, većinu vremena se bassevi sunčaju i ne zanima ih hrana, no lagani obrok je uvijek dobro došao. Budući da su ribe na površini, onda im ponudite nešto što će biti dovoljno dugo u njihovom vidokrugu da ih zaintrigira.

Mali plivajući vobleri, po mogućnosti drveni i bez zvečkica, moj su omiljeni izbor u ovo vrijeme. Kuglica samo narušava spokoj i atmosferu koja sad vlada u vodi, kao pijani punker na koncertu klasične glazbe. Odaberite male voblere, iz razloga što se bassevi odmaraju i ne jede im se baš, „ali kikiriki bi još mogel jedan…“. Odlični su Rapalini originali i Shad Rapovi plitkoronci od 5 cm, Monarch Dok Nemo, Zander i Vera, u duljinama od oko 5 cm, razni ručni radovi znanih i neznanih majstora, jednodijelni i dvodijelni. Štos je da nas bass ne skuži (najbolje je ako mu dođemo s leđa) i da mu zabacimo relativno blizu glave, manje od pola metra, te jednom naglije cimnemo da varka zaroni, malo prodrma i ispliva. U većini slučajeva, ako smo varalicu dovoljno blizu navukli bassu na usta, on će zagristi. Borba je obično kraća nego kasnije na ljeto i nije toliko spektakularna, jer u većini slučajeva izostane ono karakteristično iskakanje iz vode, no ribe su velike i debele tako da se to iskompenzira. Sada prije mrijesta je pravo vrijeme da ulovite svoj osobni rekord, a možda i srušite moj! Boja voblera ne igra toliko ulogu koliko je važno da nema kuglice, ali uvijek u potpuno prozirnoj vodi preferiram prirodnije nijanse, a u mutnijoj neku od signalnih boja FT, SFC i GFR (po Rapalinoj nomenklaturi). Ima genijalnih varalica koje malo prenaglo isplivavaju za moj ukus, ali malim trikom možemo i tome doskočiti. Jednostavno na prednju trokuku namotamo malo olovne žice. Ili ako posjedujemo stare originalne Stormove Suspending Thundersticke (a koji to špiner koji drži do sebe nema bar 5 komada!), u njihovim kutijama imaju olovne naljepnice, tzv. Suspend Dots, koje su služile za fino tjuniranje. Jednostavno na trbuh varalice koju želimo da sporije izranja „nakeljimo“ par naljepnica dok ne dobijemo željenu brzinu izranjanja. Jednako tako možemo i „smiriti“ rad nekih varki koje previše mlate repom, tako da im na rep „nakeljimo“ Suspend Dots i tako ga otežamo.

Jednako uspješno možemo koristiti i silikonske varalice koje neotežano montiramo na worm udicu. U ovo vrijeme preferiram ribolike silikonce, tipa Banjo, Manns Shadow ili Mlinkinu ribicu. Lunker City Finns, Zoom Fluke ili Bass Assassin su također odlične opcije. Silikonca kačim tako da nije potpuno ravan na udici, već udicu zabodem pola centimetra dalje nego što bi trebala biti, tako da silikonac dobije mali luk prema gore. Sa ovim kačenjem dobivamo to da kod najmanjeg trzaja varalica kreće prema površini, što je važno jer i naš plijen se nalazi blizu površine. Jako rijetko će bass sada u ovo vrijeme krenuti za varalicom koja tone lagano prema dnu. Ako lovimo drito u granju, onda udicu obavezno sakrijemo u tijelo silikonca. Bassevi su nekada tako duboko u granju da moramo biti jako precizni kod zabaca, a još precizniji prilikom izvlačenja lovine. Mnogi moji frendovi preferiraju monofil u ovakvim situacijama jer je bass sad dosta podozriv, no ja uvijek radije biram provjerenu upredenicu, baš zbog tih borbi u granju. Bass ima veće šanse preživjeti ako ga ja uspješno izdrilam na obalu i pustim, nego ako mi strga monofil i ode s varalicom duboko u ustima.

Tip 1. Storm Suspend dots

Plivajuće varalice su ponekad „prejako“ plivajuće da bi se s njima postigla željena prezentacija. Zbog toga ih ponekad treba malo prilagoditi.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Predmrijestna zafrkancija

Nakon nekoliko uzastopnih lijepih dana provedenih u sunčanju na površini vode, bassevi se počinju spremati za mrijest. Manji mužjaci se razmile po plitkim uvalama i traže pogodna mjesta za izradu gnijezda. Debele ženke dolaze nešto kasnije i zauzimaju pogodna mjesta na prijelazu u dublju vodu i uvijek pored nekakvog zaklona. Voda je relativno bistra i bila bi lako uočljiva na čistini. Iz istog razloga velike ženke se nikada ne mrijeste u skroz plitkoj vodi, iako je ona najpogodnija za mrijest, već uvijek negdje na rubu vidljivosti. Mužjake je jako lako raspoznati u ovo vrijeme jer su skoro crne boje, dok su ženke izgubile onu jako tamnu boju koju su imale kada su došle iz dubine i sad su jako teško uočljive golim okom. Logično je da se to događa, priroda se pobrinula za to. Kada ženke dođu iz dubine, također su crne kao i mužjaci, jer par mjeseci provedenih na dubini dovede do toga da one potamne. Ta tamna boja je idealna da privuče prve proljetne zrake sunca i da grije ikru koja upravo treba sazrijeti za mrijest. I onda debele ženke posvijetle da bi se lakše mogle sakrivati u plitkoj vodi i na taj način čuvati dragocjeni teret koji nose, jer sa onim trbusima izgledaju kao bojni brodovi, a jednako tako su i pokretljive, tj. laka su meta predatorima iz vode, sa zemlje ili iz zraka. Mužjaci su zato tamni da odvlače pažnju od trudnih ženki, jer je manja biološka šteta da nastrada jedan mužjak nego jedna ženka. Okrutno, pogotovo ako ste vi taj mužjak, ali istinito.

Neuvježbano oko će naravno najprije uočiti tamne mužjake i odmah će njih pokušati uloviti, a debela ženka (san svakoga od nas) će biti na vrijeme upozorena. Jako je dobro kad uočimo mužjake u vodi da se probamo smiriti i snimimo situaciju, te pogledom (kroz dobre polarizacijske naočale) pretražimo bližu okolicu. Često niti ne vidimo ribu, već samo crnu valovitu crtu, tako karakterističnu za bassa. Idealna varalica za ove uvjete je bass jig. Brzo potone na dno i odmah je u „zoni šuta“ pored debele ženke. To je vrlo važno jer da lovimo kao inače na neotežane silikonce, obavezno nam prije ženke uzme manji mužjak. Čak sam doživio više puta da se mužjak postavi između ženke i mamca i tako joj brani da dođe do njega. Tako da je bass jig idealan. Griz nikako nije silovit, nego je to više onako kao radi reda, „da se ne baci“. Zato volim na bass jigu malo „podšišati“ one grafitne štitnike jer ionako ne lovimo u najgušćoj trsci ili krošnji drveta, a događalo se da bass lakše ispljune nepodšišani jiig ili se teže zakači. Iz istog razloga preferiram i finnese ili „spider“ jigove, koji imaju tanju udicu od onih koji se koriste u kršu. S tim udicama imam puno veći postotak zakvačenih riba.

Dakako da se bassa u ovo vrijeme može uloviti i na druge načine, no ovo su provjerene metode kako doći do onih najvećih i svake godine mi se iznova potvrđuju. Podijelio sam ih sa vama znajući da ćete trudne ženke pustiti da se izmrijeste i osiguraju budućnost za sebe, a i za naše potomke!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Tip 2. Šišanje jiga

Gornji jig je podšišan škaricama. Na taj način imat ćete mnogo više realiziranih grizeva. Istina da taj jig više nećete moći koristiti u najvećem granju i travi ali bitno je da u danim uvjetima ulovi ribu.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana