PR / Broj 12 / Ožujak / 2009.

Proljeće je pred nama, priroda se polako budi iz zimske usnulosti, dani su sve duži, a sunčana razdoblja se izmjenjuju sa kišovitima. Potaknuta tim promjenama, bijela riba napušta zimovnike i kreće u potragu za hranom, zima je bila duga i iscrpljujuća, treba obnoviti zalihe i pripremiti se za mrijest. Naravno, sve to ne prolazi nezamijećeno od strane grabežljivaca koji ih slijede…

Piše: Marko Pavić

Boleni su u ovom periodu promjenjivog proljetnog vremena i velikih voda zasigurno najaktivniji grabežljivci. Bolen – jedini izraziti grabežljivac iz porodice ciprinida, izuzetno je lijepa i atraktivna športska riba, koja se može uspješno loviti gotovo cijele godine. S obzirom na činjenicu da su sada naši „plemeniti“ grabežljivci u lovostaju, a boleni gladni i željni proteina, nakon zime proljeće je najbolji period za ribolov bolena! Iako su u našim ribičkim tiskovinama ispisane stranice i stranice tekstova o bolenima, vjerujem da sa svakim novim brojem postoje i novi čitatelji koji bi željeli probati nešto novo pa ću za njih napisati svoja iskustva u ribolovu bolena na Savi. Krenut ću od osnovnih stvari, a nadam se da će i oni iskusniji pronaći ponešto zanimljivo za sebe…

Pribor

Teško je odabrati pribor koji nam istovremeno omogućava guštanje u zamaranju malih riba, a opet je sposoban za izbačaj „prek` pol“ Save i zatezanje riba u najjačem štromu. Na Savi ne pali neka finoća, relativno brza struja, česta potreba za uporabom težih kastmastera, pilkera i jig glava, uz prosjek bolena preko 2 kg i mogućnost raznoraznih iznenađenja na udici u obliku somova u jakoj savskoj matici, ne daje previše prostora nekom laganom priboru. Ono što bih preporučio je štap brze akcije, dužine 2.7m ili 3m, a težina bacanja neka bude do 50, 60gr. Vjerojatno se neki od vas pitaju što znači štap brze akcije?! Jednostavno, kada primite štap u ruke i zategnete sa njim u stranu, ili zamahnete, ako se brzo izravna i vrati u početnu točku, onda je brze akcije. To nikako ne znači da brzi štap automatski znači i batinu od štapa koja se pod opterećenjem ne savija uopće! Odabir imena proizvođača prepuštam vama, obiđite par dućana i prodrmajte u svakom po par modela, a koji vam legne, njega uzmite. Moj savjet vam je da na štapu ne štedite! Što se tiče špinerskih rola, izbor je na tržištu stvarno velik i već za nekih 400-500 kn može se naći dobrih rola koje ispunjavaju sve zahtjeve ovakvog ribolova, a to je da ima dobru, fino podesivu i pouzdanu kočnicu, brži prijenos i da dobro slaže špagu. Evo, već sam u prethodnoj rečenici dao odgovor na pitanje – špaga ili najlon?! Po meni, definitivno špaga! Indikacija griza je neusporedivo bolja zbog neistezljivosti špage, što osobito dolazi do izražaja na većim daljinama. Njena nosivost u odnosu na debljinu je velika, zbog čega je moguće spasiti i koju varalicu više kod zapinjanja. A špage su i trajnije, te izdrže obično cijelu sezonu ribolova (to opravdava malo veću cijenu), samo ih treba premotati na drugu stranu kada se primijeti istrošenost. Mana joj je veća vidljivost u vodi, ali Sava većinu vremena nije previše bistra, ako i je bistra, a boleni oprezni, nije problem staviti fluorkarbonski predvez. Nadalje, njena prednost neistezljivost je ujedno i mana kod ribolova bolena, jer on ima dosta mekša usta od, recimo, soma ili smuđa. Znači, treba malo mekše namjestiti kočnicu, nježnija ruka u drilu i ne bi trebalo biti previše otkvačivanja. Od špaga zasad koristim Berkly Fireline Crystal i Power Pro, u debljinama od 0.12 mm do 0.17 mm, sa kojima sam super zadovoljan.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Lociranje bolena

To je vjerojatno u cijeloj priči najveća enigma i zapreka u nečijim počecima ribolova na Savi. Kilometri i kilometri toka, a od kuda krenuti..? Bolena ima cijelim tokom Save kroz Hrvatsku, od granice sa Slovenijom, do slapa Toplane u Zagrebu nešto manje (daleko od toga da ih se ne da lijepo loviti), a od slapa pa do Jasenovca (najnizvodnija točka gdje sam ga lovio i ulovio) je bolenski El dorado! Dakle, kada zareda par toplih dana u ožujku, štap u ruke i krenite na vama najbliži dio Save. U par sati možete obići par kilometara toka i negdje ih morate pronaći. Olakotna okolnost pri lociranju bolena je njegov način lova. Priroda ga je zakinula za usta puna oštrih zuba, kao kod nekih drugih grabežljivaca, pa je bolen razvio dosta specifičan i „glasan“ način lova, koji se većinom odvija na površini i lako je zamjetljiv. No boleni u ove rane proljetne dane većinom slijede svoj plijen (kedere), koji se još nisu digli na površinu i većinom love u manjim jatima, a sav lov se često odvija pod površinom. Zbog toga ću vam dati par smjernica na kakvim se mjestima trebate zadržati i koncentrirati. Prvo i osnovno pravilo je – gdje je bijela riba, tu su i oni. U lociranju jata sitne bijele ribe od velike pomoći nam mogu biti riječni galebovi i čigre, koje često zajedno dijele lovište sa bolenima. Neke od ziher pozicija su kameni špornjevi (umjetno navažano kamenje radi regulacije toka), stupovi nosača od mostova, ispusti kanalizacija (ne preferiram ih baš, ali količina ribe koja se skuplja na takvim mjestima je nevjerojatna), ušća raznoraznih pritoka i kanala (recimo Trebež u Lonjskom Polju), preljevi preko velikih riječnih sprudova, raznorazne prepreke u vodi u obliku gromada kamenja ili panjeva… Važno je napomenuti da se boleni tijekom godina imaju naviku hraniti na istim mjestima u određenim uvjetima. Stoga je od jako velike pomoći voditi dnevnik i zapisivati vodostaj, datum i poziciju na kojima smo ih pronašli, jer ako ne dođe do velikih promjena u toku ili ako ih ne rastjeraju kormorani (oni sa krilima ili oni sa dvije noge), vrlo je realno da će tamo biti i slijedeće godine u istim uvjetima. Vodostaj Save je dosta bitan čimbenik u proljetnom dijelu sezone, jer uslijed dosta čestih kiša, vodostaj je većinom visok. No, neka vas to ne brine previše, jer velika voda tjera ribu da se sklanja uz obalu, nije raštrkana po cijelom toku, dosta ju je lakše locirati a i uloviti, zbog zamućenosti vode. Naravno, ako je voda tek počela naglo rasti, zamutila se kao bijela kava, te nosi granje i smeće ili je izvan korita, tada nećemo ići na ribolov, već ćemo pričekati da se stabilizira. Po velikom vodostaju vrlo izdašne pozicije su kameni špornjevi, veliki limani, uvale, visoke podlokane obale i bilo kakva izbočenja ili prepreke koje štopaju i smiruju vodu. Zbog prejake struje riba je primorana tražiti takve pozicije, koje im pružaju odličan zaklon.

Varalice, tehnika i taktika lova

Izbor varalica u današnje vrijeme je stvarno ogroman, veliki broj njih će uloviti bolena u određenim uvjetima, no da ne idem previše u širinu, izdvojit ću favorite od silikona, voblera i željeza, koji se iz godine u godinu meni i mojim prijateljima nanovo dokazuju odličnom lovnošću.

Oblik silikonaca koje koristim su shad (riboliki) i twister (srpasti rep). Od silikonskih shadova vam preporučam da nabavite Delalandove Miss shadove od 8 cm, Kongere od 8 i 10cm, Orkine shadove u dužinama od 9 do 12cm, a i koji Slotter i Storm silikonac dobro dođe. Od twistera u mojoj kutiji prevladavaju Sandre od 8cm, Kallinsov mogambo i Relaxov twister od 10cm. Od boja igraju sve kombinacije bijele, sive i žute, a toplo vam preporučam RH (red head – crvena glava – bijelo tijelo), na koji boleni odlično reagiraju. Oblik jig glava koje najčešće koristim su okrugle i shad, koje vrlo dobro podnose bržu vodu i bržu vuču, u težinama od 10 do 30gr. Kada ćemo koju jig glavu uporabiti, diktiraju uvjeti na vodi, a to su daljina lova, sloj vode i brzina struje. Znači, ako lovimo u brzoj vodi, npr. na slapu ispod toplane, ili ako boleni reagiraju samo na jako brzo vođenje, tada stavljam teže glave da osiguram stabilan rad silikonu, tj. da se ne izvrće oko svoje osi, u takvim uvjetima odlične su shad glave. Ako su boleni koncentrirani u srednjem i pridnenom sloju, tada koristim lakše glave koje nam omogućavaju sporiju prezentaciju i duže zadržavanje u zoni udarca.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Teže glave još koristimo kod jiganja, koje daje odlične rezultate kada su boleni uz dno. Razlika u jiganju bolena od recimo smuđa je ta da, dok kod ribolova smuđa koristimo najlakše glave koje nam dubina i struja dopuštaju, radimo nježnija odizanja od dna, smuđ 90% prima u propadanju. Kod bolena je obratno, koriste se teže glave, silikonac se spušta do samog dna i onda se brzim namotajem role i odizanjem štapa podiže varalica metar, metar i pol prema površini i bolen lupa 99% u izdizanju. Prije dvije godine sam na ovaj način imao najluđi ribolov bolena, na jednoj rupi uzvodno od Trebeža, u 45 min ribolova imao sam preko dvadeset udaraca i nešto manje ulovljenih bolena!

Ribolov bolena voblerima je meni osobno najdraži, pa evo pregleda par meni udarnih modela, koji imaju počasno mjesto u mojim kutijama! Od plivajućih, to su Rapalini Shalow shad rapovi u veličinama od 5 do 9cm, Rapalini orginali od 7 do 11cm, Mannsov baby -1, DOK-ov nemo od 7cm i Rc 5, od Suspenda Rapalini Husky jerkovi od 8 do 14cm i X-rapovi od 8 i 10cm, a od tonućih nezamjenjivi Rapala Countdown od 5 do 9cm, te tonuća verzija Shad rapa. Od dubokoronaca, Tail dancer je odličan izbor. Što se tiče dekora, neko ustaljeno pravilo je da se preko dana koriste prirodni dekori (po Rapali S, SD, BMN, itd…), a u uvjetima mutnije vode i slabije vidljivosti (sumrak, noć) kričavi dekori (po Rapali FT, CLN, SFC), mada se ne morate striktno toga držati. Lovio sam ih sasvim lijepo usred dana, po bistroj vodi, na kričave dekore. Daleko je važnija stvar proći nezapaženo od strane bolena i pogoditi veličinu, vibraciju i prezentaciju voblera. Kada se te kockice poslože, vjerujte da bolen ne mari previše za boju i udara kao da mu je zadnje! Sa vođenjem voblera nema nekih krutih pravila, sve je stvar improvizacije i prilagodbe situaciji na terenu. Pošto se vobleri ne ističu velikim bacačkim odlikama, treba pripaziti kod prilaska poziciji i paziti da što manje bučimo, da nam sjena ne pada u vodu i da nismo previše uočljivo obučeni.

Savjet

Kada ste spustili vobler uz komad obale gdje se javljao, struja tjera vobler da radi sam u mjestu, vi se ukipite i smirite i održavate ga u struji, vobler nervozno poskakuje i vibrira u mjestu pod utjecajem struje, kederi se nakon koje minute vrate, prihvaćaju vašu varalicu kao dio jata, nema nepotrebnih zabacivanja, bolen se vraća i zaletava, kederi se razbježe, samo vaš vobler ostaje i tras! Ovo definitivno nije ribolov za one sa slabim srcem, jer se sve odvija vama naočigled, pod nogama.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ako su boleni aktivni na površini, prvo lepezasto pročešljite teren sa nekim plitkoroncem, recimo Shad rapom ili originalom, probajte brže i sporije, a ako to ne upali, probajte Countdowna ili tonućeg Shad rapa provući ultra brzo sa špicom dignutom u zrak, uglavnom isprobavajte dok ne vidite što taj dan radi. Uvijek se trudite da prebacite mjesto gdje raubaju i nikako im nemojte uporno nabacivati varalicu na glavu. Ako nije primio u prvom ili drugom prolazu, pričekajte malo da se opet počne hraniti, promijenite varalicu, kut ili način vođenja, pa probajte opet. Ako neumorno zabacujete, možete samo napraviti kontra efekt da prestanu loviti ili da se premjeste. Česta situacija koja se događa uz kamene ili odrezane obale i na špornjevima jest da veliki samac ordinira uz samu obalu ili uz vanjsku stranu špice špornja, no, stalno zabacivanje i provlačenje varalica ove veće i „školovanije“ ribe, gotovo je nemoguće prevariti. Još kad se doda da nemamo kuda stati, nego njemu „na glavu“, tu nastaju problemi… Odlična fora koja često upali je ta da dođete što je tiše moguće (naravno primjetit će vas, ali će se vratiti nakon nekog vremena) na mjesto gdje rauba, bar malo uzvodno i samo pustite vobler na metar-dva od špice štapa, po veličini kedera odaberite veličinu voblera i samo ga držite u mjestu. Ako je struja dovoljno jaka (a na takvim mjestima obično jest), prvi izbor mi je Shad rap, a ako nije, odabirem Tail dancera koji živčano radi i pri manjim strujanjima. U čemu je fora? Pa ovako, kada ste spustili vobler uz komad obale gdje se javljao, struja tjera vobler da radi sam u mjestu, vi se ukipite i smirite i održavate ga u struji, vobler nervozno poskakuje i vibrira u mjestu pod utjecajem struje, kederi se nakon koje minute vrate, prihvaćaju vašu varalicu kao dio jata, nema nepotrebnih zabacivanja, bolen se vraća i zaletava, kederi se razbježe, a samo vaš vobler ostaje i – tras! Ovo definitivno nije ribolov za one sa slabim srcem, jer sve se odvija vama naočigled, pod nogama. Jako je važno da imate strpljenja, bez nepotrebnih pokreta, obavezno namjestite kočnicu na jako mekano i primite rukom špulu. Bolen se sam kod udarca kontrira, na vama je samo da maknete ruku sa špule i dril počinje. Sjetite se da lovite neistezljivom špagom i na blizu, a bolen nema pretvrda usta.

Pijavice

Zbog slabe aktivnosti i mirovanja u krtozima tijekom zime i u rano proljeće, boleni su okićeni pijavicama, kao što se i može vidjeti na slikama. Kao zahvalu za lijepi dril i ispunjenje ribičkog srca zadovoljstvom, skinite mu te nametnike sa peankama prije puštanja, boleni će vam biti zahvalni!

Metalne varalice vjerojatno su kod nas polovile najviše bolena i efikasnost im se ne može osporiti. Međutim, ja ih koristim vrlo rijetko, većinom kada se lovi na ekstremnim daljinama. Odlični za daleke izbačaje i brzu vuču su kastmasteri i raznorazni kupovni i home made pilkeri. Kod ribolova sa njima, nema previše mudrolija, ako se ganjaju aktivni boleni na površini, prebaci se zona raubanja, digne špica u zrak i privlači velikom brzinom, ponekad najbolje rezultate daje glisiranje, tako da varalica poskakuje po površini vode. Napadi na tako vođenu varalicu nezaboravni su! Sa kastmasterom možemo lijepo i brzo pretražiti srednje i pridnene slojeve, na i oko riječnih sprudova.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Evo, još bih samo spomenuo ribolov bolena površincima, pod tim prvenstveno mislim na Propere jer sa drugima nemam iskustva. Koristim Yo Zurijevog Arms swishera i Rapalinog Skiter propera, uz kratka i nervozna cimanja štapom (rolom samo skupljamo špagu), prave pravu malu pomutnju na površini vode i u mogućnosti su isprovocirati doslovno svakog bolena. Samo, odmah se pripremite na česta fulanja, moja realizacija na propere je nekih 20%, ali je to uistinu vrlo atraktivan način ribolova, napadi su audio-vizualni! Još jedna odlična varalica za bolena je i Strimer, kojeg plasiram na veće daljine pomoću sbirolina (bombarde). Ono što vam treba je plivajući sbirolino u težinama od 15 do 25gr, zbog oblika strelice leti stvarno daleko! Na špagu prvo navucite sbirolino, zatim stavite gumenu perlu, vrtilicu i predvez od fluorkarbona, u duljini od 30 do 60 cm. Fluorkarbon, osim što je nevidljiv u vodi, vrlo je krut, što smanjuje petljanje strimera oko sbirolina.

Strimer koristim isključivo u bijeloj boji, u dužinama od 5 do 10cm. Možete ih kupiti gotove, a možete nažicati i kojeg mušičara da vam ga napravi ili ga sami napravite! Jednostavno – malo bijelog perja ili trakica štavljenog zečjeg krzna na vormici je sve što trebate za prevariti bolena. Cijeli sistem možete vidjeti na slici. Sbirolino, osim što ima ulogu u zabacivanju, svojim bućkanjem još dodatno mami i privlači bolena. To je odličan sistem za kraj proljeća, kada su boleni isključivo aktivni na površini i pročitali su željezo i silikonce (čitaj – već su popikani na to). Sa vođenjem eksperimentirajte, nekada je dovoljno samo cimati sbiro u struji, da strimer lagano poskakuje, kod te prezentacije bolje je koristiti dulji predvez, da strimer dobije slobodniji rad. Ponekad bolje rezultate daje brzo i energično vođenje, uz dodatno cimanje štapom. Tada mi se bolje pokazalo koristiti kraće predveze, jer bolen vjerojatno sbirolino vidi kao drugog bolena i nema mu ništa slađe nego oteti plijen.

Muha za bolena

Jednostavnu mušicu za bolena nije teško izraditi. Kod vezanja ovakve muhe, važno je da je bijele boje. Naime, specifičan način na koji bolen lovi – da se zaleti u jato kedera, lupi repom i u okretu pokupi prvu ošamućenu ribicu – ta ribica obično ne pliva jednako kao i drugi kederi iz jata, a čim je nagnuta u stranu, vidi joj se bjelina i odbljesak trbuha. To je bolenova meta! Da biste zavezali ovu muhu, morate nabaviti komadić bijele kože kunića (najbolje štavljene), jer je ona meka i podatna, zatim jaču udicu dugog vrata i, po želji, malo srebrnih lameta, no nisu neophodne. Dalje pratite naš praktični savjet i brzo ćete ju zavezati. U slučaju da nemate zečje dlake, jednako dobro može poslužiti i bijelo pero, bijela kozja dlaka ili kupovni materijal za strimere (twinkle).

Za kraj bih vas samo zamolio da se sa ovim lijepim ribama odnosite sa poštovanjem, da ne završavuju po birtijama kao predmet hvaljenja, da ih ne dijelite po susjedstvu, gastronomski nemaju nikakvu vrijednost, ali zato imaju neprocjenjivu vrijednost za eko sustav i za nas ribiče!
Bistro!

Marko Pavić

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana