“Dvomeč” na Odri

7 min read
Sunčani dan nakon više od mjesec dana tmurnog, kišnog i hladnog vremena. Trebalo ga je iskoristiti za ribolov. Moj izbor je bila Odra kod „Odranskog ribiča“.... Piše: Ivo Begović

PR / Broj 11 / Veljača / 2009.

Sunčani dan nakon više od mjesec dana tmurnog, kišnog i hladnog vremena. Trebalo ga je iskoristiti za ribolov. Moj izbor je bila Odra kod „Odranskog ribiča“.

Piše: Ivo Begović

Svake zime do sada ispod mosta koji prelazi preko rijeke Odre kod „Odranskog ribiča“ nalazi se zimovnik žutooki. Prije izgradnje tvz. „sifona“ koji spaja Odru sa kanalom Sava-Odra, a nalazi se oko 2 km nizvodno od spomenutog mosta. Na ovaj dio toka su na mrijest dolazile štuke iz cijele rijeke Odre, a lovile su se i velike količine grgeča. Sad toga više nema pa se vratimo povodu našeg dolaska na ovo mjesto – žutookama. Odmah po dolasku Vlado i ja smo shvatili da ćemo teško naći mjesto. Na obje obale i na samom mostu, na svakom iole dostupnom mjestu stajao je barem po jedan ribolovac. To nam je dalo vremena da prošećemo po suncu i malo promotrimo što se i kako lovi. Nakon kratke šetnje nije nam bio jasan razlog tolike gužve. Naime samo je jedan ribič sa desne obale loveći na dno sa prstenima kao indikatorima imao ulovljenu jednu veliku babušku. Svi na mostu bili su puki promatrači. A promatrali su gospodina koji je loveći waggler plovkom i velikom pahuljom kruha jedini imao stalne grizeve. Malo smo popričali sa njim i zamolili ga za slikanje. Gospodin po imenu Zoran Šestok nam jer odmah srdačno rekao da ga svi znaju po nadimku Šeki. Pa ćemo ga i mi tako zvati. Šeki je toga dana po našem mišljenju jedini od okupljenih ribolovaca lovio pravilno. Potvrda toga je i njegov ulov koji je višestruko nadmašio ulove svih prisutnih.

Waglerom na tekućoj vodi

U prijaznom razgovoru dok smo čekali da se koje od mjesta oslobodi tj. da koji od ribiča odustane Šeki nam je otkrio zašto u njegovoj čuvarici plivaju samo babuške.

Žutooke kojih je uvijek zimi na ovom dijelu Odre bilo na milione potukli su kormorani. Ono što nisu oni pojeli skriva se u onom granu na suprotnoj obali. Odra je sad dosta visoka i poplavila je to grmlje pa su ribe u njemu našle zaklon. Šeki je stavio novu pahulju i zabacio preko polovice Odre. – U stvari više volim loviti fiksnim plovkom ali sa njime je nemoguće zabaciti dovoljno daleko. Zbog toga koristim waggler nosivosti 10 grama. Složio sam ga na lagani klizni sistem tako da mi je uz predvez samo tri grama olova. U sredini zimovnika nalazi se dublji kanal u kojem je većina riba. Ja lovim tako da se pahulja ustvari lagano vuče po dnu i prolazi u sredini tog kanala. Dubina je u njemu oko tri metra, a tok Odre je toliko spor da mi za prolaz treba i više od deset minuta. Dno je potpuno ravno i bez zadjeva, samo voda ponekad donese kakkvu grančicu ili travku.

Šeki je strpljivo promatrao plovak dok ga je voda lagano potapala i gurala nizvodno. Imao sam osjećaj da će mu svakog časa zapeti ali plovak bi svaki puta potonuo tik do same točke vrha, a zatim ponovo izronio. Pahulja i pola predveza se očitio vukla po samom dnu. A onda je plovak ipak lagano nestao. Kad se nije pojavio sljedećih desetak sekundi Šeki je zategnuo, savitljivi match štap se savio u luku i još jedna velika babuška se našla u čuvarici.

Malo uzvodno od Šekija jedan je stariji ribič odlučio pospremiti stvari. Odmah smo zauzeli to mjesto odlučivši pokušati loviti na hranilicu. Naime mjesto koje smo zauzeli bilo je nešto bliže mostu u sredini uvale. Ribolov plovkom sa njega je bio teško izvediv zbog mnogo daljeg bacanja potrebnog da bi se došlo do sredine kanala u kojem je očito bila većina ribe. Stroft GTM debljine 0.14 na roli i mala Drenanova hranilica otvorenih krajeva je bila moj izbor. Iako sam imao dovoljno friških crvi da lovim sa hranilicom za crve koji bi po mnogima bili prvi izbor za hladnu vodu moje iskustvo je da se crvi u hladnoj vodi jednostavno ukoče te vrlo teško izlaze iz hranilice. Najčešće ostaju u njoj sve dok ne odlučim prezebaciti, a tad ih turbulencija vode koja pri izvlačenju hranilice prolazi kroz nju jednostavno ispere van. Pa umijesto da skoncentriram ribu zabacujući hranilicu sa malom količinom hrane na jedno mjesto ja ustvari ni ne znajući rasipavam crve na velikom području time rasipajući i za hranjenje raspoloženu ribu. Zbog toga je hranilica otvorenih krajeva mnogo bola za hladniju vodu. Uz aktivnu hranu koju ću napraviti ova hranilica će na dnu napraviti mali oblak hrane i nekoliko kastera i crvi koji će ribu dovesti do mamca. To je bila zamisao.

Hoće li raditi?

Hranu sam napravio od Van Den Eyndeovih hrana World Champion i Super Match koje su obje tamno obojene i niske hranjivosti, a istovremeno vrlo aktivne. Ovaj mix je prvenstveno namijenjen za zimski ribolov žutooke za koji sam se spremao ali i za babuške će poslužiti. Hranu sam zamiješao dodajući joj vodu tako da je vlažna ali i sposobna upiti još dosta vode. U stvari bila je tek toliko vlažna da se drži u hranilici. U nju sam stavio i dosta živih i učahurenih crva – kastera.

Odlučio sam loviti sa dva feeder štapa. Sa jednim što dalje od obale u kanalu malo nizvodno, a sa drugim nešto bliže i ravno pred sobom. Prezabacivanje svakih desetak minuta trebalo bi ako stalno pogađam približno isto mjesto tamo napraviti mirisni trag hrane i zainteresirati ribu.

Nakon trećeg bacanja feedera osjetljivi Quver tip je zadrhtao i polako se počeo povijati prema vodi. Podizanje feedera bilo je dovoljno za kontakt sa prvom ribom. Davala je dobar otpor i u prvih par bjegova izvukla mi par metara najlona sa role. Nakon kraće borbe „u rukavicama“ (predvez mi je bio tek 0.12 mm) predamnom se okrenula lijepa babuška. Prihvatio sam je rukom jer podmetač nisam ni izvadio iz auta. Ubrzo su na dalji feeder slijedile još dvije babuške.

Hranilica

Bliži štap sam jednako marljivo prezabacivao na isto mjesto puneći malu hranilicu hranom no na njemu nije bilo nikakvih indikacija. Očito je da se sve ribe nalaze što je moguće bliže potopljenom granju suprotne obale. Iz razmišljanja su me prenuli povici i tjeranje. Nisam mogao vjerovati kod Šekijevog plovka je upravo izronio kormoran. Nakon gotovo minute pojavio se točno nad mojom hranilicom a zatim ponovo zaronio i izronio tik uz potopljeno granje. Ne mogu vjerovati da se ptičurina nimalo ne boji Pa ljudi su sve okolo. No sad se sa ribolovom možemo pozdraviti pomislio sam. No nije prošlo ni pet minuta, a Šeki vadi krasnog velikog klena. Nažalost ova riba pokazala nam je stvarnost podvodne bitke sa kormoranima. Preko cijelih leđa je imao tek par dana staru ranu od kljuna kormorana. Tužno. Lovio sam još malo i ulovio još jednu veliku babušku.

Ukupno četiri lijepe ribe u kratkom popodnevnom ribolovu bilo je dovoljno. Šeki je za vrijeme dok sam ja lovio ulovio krasnog klena i dvije babuške što je sa ribama od prije bilo ukupno sedam lijepih riba. Nakon slikanja smo ih sve pustili.

Odra kod „Odranskog ribiča“

Odranski ribič je restoran sa dugogodišnjom tradicijom. A Rijeka Odra je na tom mjestu uvijek bila odlično mjesto za ribolov. Do mjesta se stiže tako da u selu Vukovina (prvo nakon Velike Gorice na cesti prema Sisku) skrenete prije crkve lijevo, a zatim samo pratite table „Odranski ribič“. Kad ste došli pred sami restoran glavna vas cesta vodi na stari drveni most koji ćete prepoznati sa fotografija u ovom tekstu. Rijekom Odrom ovdje upravlja ŠRD „Odra“ iz Velike Gorice a kontakt za ribolovnu dozvolu je: ŠRD „Odra“, Velika Gorica (Trg Kralja Tomislava 4.),tel. 01/6222 – 082 i 098/633 945, gospodin Ivan Meštrović

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana