Nedodirljivi (Neulovljivi)

Broj 40 / Srpanj / 2011

«Ne, ja vjerojatno nikad neću uloviti tu ribu!» Jeste li kad razmišljali na taj način? Ako jeste, ne očajavajte! Posebno velike ribe za kojima puno ribolovaca stalno traga ponekad su među najtežima za uloviti. One su u svom ribljem životu naučile već puno toga, i ako ih silno želite, na vama je da ih pokušate loviti s nečim posve novim…

Piše: Etienne Gebel
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Nekome hobi, a nekom preživljavanje

Ribolov je za ribe svakodnevna borba za opstanak, a za nas ribolovce samo hobi. I zbog toga neka vas ne čudi što ribe svaki dan uče nešto novo o ribolovu, a sve kako bi po svaku cijenu izbjegle te «proklete» udice. Sva, a pogotovo negativna iskustva, s vremenom će stvoriti njihov karakter. One će po svaku cijenu pokušati spriječiti svoju patnju. Na neki način, nama niti po čemu nije mjesto pod vodom, ali ipak tamo zalazimo. Mi smo tamo vanzemaljci ili nešto što ih uznemiruje i svakim danom sve više sputava. Njihovo se uobičajeno ponašanje zbog ribolovaca iz dana u dan sve više mijenja. Ribolovci ih, htjeli to ili ne, karakteriziraju. Kad ribolovac počinje brinuti hoće li uloviti neku ribu ili ne, on si sam stvara inače nepotrebne probleme i neprilike.

Lokalni stručnjaci su nakon tog šarana prokomentirali kako je velika riba sigurno tamo nedavno ubačena iz nekog drugog jezera. Međutim, malo kasnije, te iste godine, ja sam na istoj vodi ulovio još jednog velikog šarana s ljuskama. I što je najzanimljivije, jedan je domaći ribolovac potvrdio kako su ta dva ljuskava šarana u jezero ubačeni prije puno godina. Zbog čega oni nikad nisu bili ulovljeni, unatoč velikom ribolovnom pritisku?
Meni se čini kako su svi ti ribolovci svih ovih godina doslovno lovili «preko» leđa ove dvije ribe. Veliki su se ljuskaši morali jako hraniti, jer da nisu, ne bi narasli tako veliki, a to su, sudeći prema onome gdje sam ih ulovio, radili na daljinama bližim od onih gdje su ostali lokalni ribolovci lovili.

Problem vrste boili?

Različite ribe imaju različite hranidbene prioritete. Često se na jezerima događa da boila s kojom lovimo jednostavno nekoj ribi ne odgovara. Ona može potpuno ignorirati mamac, čak i ako on leži na dnu jezera na mjestu odmah blizu nje. To se često događa kad šarani vole hranu male veličine, pogotovo ako se oni pretežno hrane sitnom prirodnom hranom, a ne boilama. Vrlo često oni i kasnije najviše vole hranu kojom su se hranili u svojim ranim danima, a to su obično najčešće slatkovodne kozice, pužići, dafnije i mlade školjke.

Ta vrsta prirodne hrane daje u vodi signale koji se vrlo dobro prihvaćaju na osjetilnim stanicama za okus. Nijedna od ovih riba nikad nije bila ulovljena udicom u vrijeme dok se hranila ovim tipom hrane. Zbog toga uopće nije čudno da velik broj raznih kompanija za izradu mamaca svim silama želi oponašati prirodnu hranu šarana. Moje je osobno ribolovno iskustvo također dokazalo kako je to jedini pravi način. I pored toga što ribolovci šaranima svakodnevno u jezera i rijeke ubacuju hranu koja je njima u prirodi nepoznata, poput boila, konoplje, kukuruza i drugog, na mnogim su vodama neke ribe i dalje vrlo fokusirane na svoju prirodnu hranu. To su šarani koje prosječni ribolovci vrlo rijetko love ovim «klasičnim» mamcima za šarane.

Želite li primjer?

Najbolji primjer za ovu situaciju je ribolov na donjem dijelu rijeke Rhine, već blizu nizozemske granice. Tamo sam, zajedno s prijateljem, prihranjivao mjesto s dvije vrste mamaca. Jedna od njih bila je vrlo jednostavna, ali na rijekama vrlo učinkovita smjesa bazirana pretežno na ugljikohidratima. Bila je jeftina i zbog toga vrlo pogodna za masivno hranjenje šarana na rijeci. Druga vrsta mamaca su bile vrlo skupe boile sa svim mogućim kvalitetnim sastojcima, kao što su ekstrakti ribe, jetreno brašno, riblja ulja, pred probavljeno i LT riblje brašno i slično. Ova druga boila je bila krcata signalima koji su pod vodom trebali stimulirati osjetila šarana. Međutim, sva ta ekstremna atrakcija je imala svoju cijenu koja je bila oko 8 eura. I svaki put kad smo u mutne riječne vode bacali kilograme takvih mamaca, mene je boljelo srce. Rezultat prvog ribolova je bio 14 poteza, i što je najbolje, svi su potezi došli na one druge, skuplje mamce. Nevjerojatno, zar ne? Popularnost tih mamaca među šaranima se jasno mogla očitati u ostacima na jastuku za prihvaćanje riba. Čak niti to što smo stalno mijenjali pozicije štapova s dvjema vrstama boili nije imalo nikakvog utjecaja. Molim vas, nemojte zaboraviti da smo lovili na dijelu rijeke gdje šarani još vjerojatno nikad nisu vidjeli ni umjetne mamce, niti udice. I što iz toga svega onda možemo zaključiti? Kvalitetniji i atraktivniji mamac se jednostavno puno bolje uklopio u uobičajenu riblju prehranu. Bez obzira na sve, mi smo i dalje nastavili prihranjivati mjesto i s onim jeftinijim (ugljikohidratnim) mamcima i odlučili zbog testa slijedeći ribolov loviti samo njima. Uslijedilo je iznenađenje. Taj se je ribolov pokazao jednako uspješnim kao i prethodni. I što smo iz svega zaključili? Ako šarani imaju mogućnost izbora, uvijek će uzeti onu puno atraktivniju hranu. Ako imaju samo jednu opciju, prihvatit će i nju. Ipak, ostalo je jedno ali… Za vrijeme tog drugog ribolovnog izleta iznad našeg se hranilišta nekoliko puta preokrenuo veliki špigl. Mi ga nismo uspjeli uloviti. Možda bismo ga ipak uspjeli da smo lovili onim drugim mnogo privlačnijim i skupljim mamcima?

Hranite crvima

Slijedeći primjer:
Jedan moj jako dobar prijatelj si je zacrtao uloviti veleljuskavog šarana s lijepim nizom ljusaka po bočnoj liniji. Na jezeru gdje je dotični šaran živio, proveo je velik broj noći, ulovio velik broj šarana, ali se baš taj željeni šaran nikako nije mogao naći među njima. Neke od drugih riba su čak bile ulovljene i dvaput. Pokušao je sve. Čak je i mijenjao mjesto ribolova, lovio dalje od hranjene pozicije, ali nije ništa pomagalo. Ja sam mu predložio da jednostavno pokuša na drugi način. Možda je moguće napraviti neke izmjene u načinu ribolova.
Pokušao je jednim štapom «kopati» po mulju i istraživati njegove rubne dijelove, posebice one odmah iza pojasa trave. Fokusirao se na prirodnu hranu koju su šarani u tom dijelu godine posebno rado uzimali. U isto vrijeme je s drugim priborima lovio klasičnim načinom na oko stotinu metara daleko na hranjenoj poziciji. I ovaj mali pokus se isplatio. Prevario je toliko željenu ribu s finim priborom, plovkom i s tri crva na udici. To je bio očit dokaz kako se riba isključivo hranila sitnim prirodnim mamcima i na neki način samo ignorirala boile. Očito se taj šaran prema svom profilu ubrajao u one plašljive i zahvaljujući tome je živio na posebnom području.

Gdje je?

Jedan lijepi špigl kojeg poznajem ima tvrda i jako nepravilna usta. Oba kuta usta su mu široko poderana i tako zarasla. Zbog toga mu usta i imaju tako izrazito nepravilnu formu. Za uloviti takvu ribu očito je uvijek trebalo dosta sreće, jer je zbog same neobične anatomije usta, udica vrlo rijetko nakon uboda dobro držala ribu. Po mom sudu, to je i bio najvažniji razlog zbog čega ova riba jako dugo nije bila ulovljena. Ja sam siguran da je ona posve redovito obilazila određena hranjena mjesta na jezeru, međutim, nije ulovljena još od vremena kad je ozlijeđena. Međutim, i pored toga, ovaj je šaran bio dominantni špigl u jezeru. Uz to je bio i najveći. A da bi postao najveći, morao se dobro hraniti. Pošto je u jezeru uz njega bilo još šarana koji su mu po pitanju hrane bili konkurencija, sigurno mu nije bilo lako. Bez obzira na sve, ta riba već preko dvije godine nije ulovljena, a na vodi se redovito lovi kroz cijelu godinu. Pokušao sam pažljivo složiti sve dijelove slagalice. Zahvaljujući predanom praćenju ribe (gotovo istraživanju njenih hranidbenih prioriteta i navika), shvatio sam na kojim se mjestima ona može uloviti, ali i da jako voli boile. Na spomenutoj vodi ulovio sam mnogo riba, neke od njih čak dvaput. Među njima je bilo riba koje se love vrlo rijetko, ali i nekih koje su lovljene skupa s ribom koju sam želio. Međutim, nikad ju nisam uspio uloviti.

Pametna riba

Sve je u sistemu

Različite ribe imaju različite hranidbene navike i zbog toga nije svaki sistem prikladan za svaku ribu. Tu je najbolji primjer veliki špigl s nepravilnim oblikom usta. On se hrani vrlo polako i vrlo često ispituje težinu mamca s udicom sa svojim prsnim perajama. Ako se slučajno ulovi, ne miče se.

Šansa za uloviti takvu ribu je jedino ako koristite teško «in line» olovo u vezi s polu fiksnim sistemom i kratkim predvezom zavezanim za sistem s plivajućim mamcem. Pitate se zašto? Teško olovo (barem 150 g) ima dovoljno težine i pritiska da zadrži ribu ulovljenu za donju usnu. Sistem s plivajućim mamcem je idealan za uloviti ribu baš za donju usnu. Kao što ste i sami iz ovog primjera mogli vidjeti, na velikom broju voda šarani se hrane na neki svoj osobit način i zbog toga ih je katkad jedino moguće uloviti nekim njima posebno prilagođenim taktikama i sistemima.

Potresanje glavom

Danas dosta ljudi premalo polaže pažnju indikaciji poteza. Nasuprot tome, ima ih mnogo koji o tome i vode brigu, pa velik broj modernih ribolovaca lovi opuštenim najlonom. Glavna ribolovna nit se opusti tako da potone na dno. Na taj način riba koja traži hranu može bez opasnosti da zapne doplivati do sistema i uzeti mamac. Na taj način šarani teško «nanjuše štakora». I zbog toga kad god lovim na lokacijama blizu obale, opušteni najloni su moj prvi izbor. Ipak, i ovaj sistem ribolova ima svoje loše strane, a to je prvenstveno puno najlona u vodi. Kad riba uzme mamac sa sistemom i podigne olovo s dna, nema više nikakvog pritiska na njemu. Može s njim raditi što hoće i u puno slučaja se osloboditi udice, a da se pritom vrh štapa i naš alarm uopće ne pomiču. Ako se i dogodi neki manji pomak, a vani je na primjer vjetrovito vrijeme, prosječan će ribolovac sve ove promjene pripisati vjetru, dok će na ribu u pravilu vrlo rijetko posumnjati. Često se u takvim prilikama događa da ulovljeni šaran, nakon što ga udica ubode, umjesto da kao lud otpliva, samo ostaje na mjestu i vi tako ni ne znate da ste imali potez.

Već prije nekoliko godina počeo sam koristiti vrlo teške bobine u eksperimentiranju prilikom ribolova na rijeci. S njima mogu držati najlon napetim i tako imam bolji kontakt s olovom. Zbog toga sam imao puno bolje otkrivanje poteza prilikom ribolova s vrlo velikim olovima, ali i manje rastezanje glavnog najlona… Na ovaj način ćete vrlo često uloviti deveriku i linjaka, makar to možda nisu tako uobičajene ribe za vašu vodu. Ribolov napetim najlonima je vrlo sličan tehnici «feeder» ribolova, gdje vrh štapa nije samo pogodan dobrom otkrivanju poteza, već i odličnom učinku ubadanja ribe. Ovu se metodu ribolova može koristiti u svim ribolovnim uvjetima, a pogotovo kad lovite na tvrdim kamenim dnima.

Dominantna riba

Naravno da je za uspješan ribolov uvijek potrebno i nešto sreće. Za vrijeme moje potjere za dominantnim šaranom iz gornje priče, izgubio sam dvije dobre ribe. Možda je baš ta dominantna riba bila među njima, a možda i ne. Postoji mogućnost da je jednostavno naučio nešto novo tijekom proteklih nekoliko godina zahvaljujući negativnim iskustvima s ribolovcima. Vjerojatno je savladao vještinu da se hrani na hranjenim pozicijama bez da ga ulove. Zadnji put u ribolovu sam ga ponovo vidio. Bio sam sretan zbog saznanja da je još uvijek živ i da je jako narastao. Očito da se dobro gostio na svim hranjenim pozicijama na jezeru.

Profili šarana: plašljivi ili testeri

1. Plašljiva riba

Obično je na hranilištu među zadnjima i na prvi tračak sumnje bježi s hranilišta. Njene hranidbene navike su usmjerene prema prirodnoj hrani koju ne povezuje s lošim iskustvima. Prirodnu hranu voli još od rane mladosti. Hrani se ikrom, puževima, školjkama, raznim larvama i dafnijama. Takve se ribe obično rijetko love umjetnim mamcima poput boili i zbog toga one nikad ne dosegnu težinsku grupu kao neke ribe iz njihove generacije.

2. Kormoran ili tester

Vrlo znatiželjna riba koja jede skoro sve i gotovo uvijek kad je uhvaćena, to je na hranilištu s velikim brojem mamaca. Čini se da ona kroz godine uopće ne uči o opasnostima. To su obično vrlo teške ribe. Nema običaj živjeti na malom i ograničenom prostoru. Vrlo često ju love i zbog toga ima puno povreda: rezovi, ogrebotine, potrgani dijelovi usta ili slomljene i napukle peraje.

3. Lokal patriot

Takvu ribu ne brine koliko je hrane na nekom drugom dijelu jezera, jer ona tamo jednostavno nikad ne ide. Ako ju želite uloviti, jednostavno morate otići na to mjesto u ribolov. Ona na njemu nalazi sve što joj treba u životu: mir i tišinu, sigurnost i naravno hranu. Odlazi sa svog mjesta jedino u vrijeme mrijesta ili kad je preplašena i potjerana zbog ribolovaca na obali.

4. Dominantna riba

Ona je gazda u vodi koji se tako odnosi na određenom teritoriju. Vrlo često je dominantna riba vrlo velika. U slučaju kad se na njenom terenu pojavi konkurencija, spremna je snagom braniti svoje teritorijalne pretenzije. Tako se primjerice ponašaju stare ribe u jezeru prema malima nakon poribljavanja s manjima. Takvi su šarani vrlo snažni i teoretski ih je lako uloviti.

Naravno da postoje ribe koje su mješavine svih ovih profila. Plašljiva riba također može biti lokal patriot. Kategorizacija riba u ove kategorije nije uvijek jednostavna. Postoje na primjer i «riblji parovi», odnosno, dvije ribe koje se uvijek svuda pojavljuju zajedno. Vrlo je često jedna od njih tester hrane i ona se obično prva ulovi. Ribe se karakterno tijekom života mogu mijenjati i iz jednog profila prijeći u drugi. Lokal-patriot se jednog dana, ukoliko se na svom terenu ne osjeća sigurno, samo može preseliti na drugu lokaciju.

Koji su neodređeni?

Dobre šanse za ulov su u situacijama:

• kada ima puno međusobnih natjecatelja za hranu (velik broj riba na relativno malom prostoru)
• kad su gladne
• kad su znatiželjne
• kad pokazuju dominaciju
• kad poslije mrijesta akumuliraju energiju

Loše šanse za ulov su:

• kad ima puno hrane
• kad je mali broj riba u vodi pa nema međusobne konkurencije za hranom
• kad se ribe slabo kreću i ne napuštaju područja s puno hrane