Ribolov „između dvije vode“ – Natjecateljski ribolov plovkom

PR / Broj 14 / Svibanj / 2009.

Već dugo mi se nije dogodilo da u tijeku natjecanja moram kompletno promijeniti taktiku i način ribolova. No ovogodišnje društveno natjecanje, održano na komercijalnom jezeru Šumbar, natjeralo me na to. Zašto? Pored mene je lovio moj klupski kolega Nenad Viboh i odmah od početka natjecanja skužio je način na koji se riba taj dan ponaša i lovio ih jednu za drugom, dok smo mi ostali samo gledali čekajući griz kojega nije bilo. No, kao i u svakom obliku natjecateljskog ribolova, ako niste skloni promijeniti zacrtanu taktiku – sigurno gubite!

Piše: Ivo Begović

Dakle, u čemu smo mi griješili i što se to u stvari dogodilo?

Komercijalno jezero Šumbar dva tjedna prije ovoga natjecanja, obilno je poribljeno šaranom. Šarani su i u toku tjedna koji je prethodio natjecanju fantastično grizli, pa smo svi očekivali dobar ribolov. Taktika većine natjecatelja je bila dobro nahraniti na početku i onda čekati da šarani „uđu“ na hranilište usisavajući hranu. Dubina na tridesetak metara od obale je bila oko 3.5 m. Sve kugle ispucane praćkom su mi odlično sjele i natjecanje je moglo početi. Nenad je lovio na prvom mjestu desno od mene. Nahranio je na približno istu daljinu kao i ja, te počeo sa ribolovom.

Njemu je prvi šaran došao brzo, no radilo se o staroj i velikoj ribi koja je lukavo pojurila desno u samu obalu i u granju vrbe koja raste iz obale se uspio osloboditi.

Kako je Nenada i mene dijelio grm, nisam odmah vidio kako ga je uspio prevariti. Način na koji lovi otkrila mi je tek četvrta ili peta babuška (ja još nisam imao ni griza), na koju sam svratio pogled dok ju je izvlačio. Nije li mu plovak nekako blizu udice? Pa ne lovi na klizno – vidjelo bi se veliko olovo? I tada mi je sinulo. Nenad je lovio, kako to Francuzi kažu „između dvije vode“. Malo sam promatrao slijedeći zabac i shvatio da lovi mnogo dalje od mjesta gdje je hranio. Znači, ribolov u gornjim slojevima vode i daleko iza hrane. U stvari gađao je plovkom pojas preko polovice jezera, gdje se na površini vidjela stalna aktivnost ribe. Odmah sam na svom sistemu smanjio dubinu, ali nije to to. Plovak od 12 grama je bio prelagan i falilo mi je dobrih 20 metara da dođem do zone u kojoj se zadržavala riba. Promijenio sam waggler na 20 gramski. Sada sam imao daljinu, ali griz još uvijek nisam dočekao. U čemu je problem? Nenad ih je nastavio loviti bez dodatnog hranjenja, ne trudeći se ničim potaknuti ribu na hranjenje tijekom natjecanja. Uskoro je na udici imao lijepog šarana pa sam ustao i otišao do njega slikati. Ovaj mali prekid koji sam si dozvolio otkrio mi je u čemu sam griješio. Nenad između fiksnog plovka i udice nije imao nikakvo opterećenje, osim jedne mikro vrtilice kod predveza. Znači mamac nakon pada plovka u vodu gotovo potpuno prirodno tone…

Vrativši se na svoje mjesto nakon slikanja (i špijuniranja) podigao sam sva olova do plovka i ostavio potpuno slobodan najlon između plovka i udice. Jedino otežanje bila je mala vrtilica. Već slijedeći zabac na istom mjestu gdje mi posljednjih pola sata nije htjelo gristi dobio sam veliku babušku. Slijedećih par zabaca donijelo mi je još tri lijepe ribe. Dovoljno da sam siguran da mi je jedino taj način ribolova mogao donijeti ulov toga dana. Nenad Viboh je uvjerljivo pobijedio sa preko 11 kila ulovljenih babuški i šarana, a ja sam bio četvrti. Nakon natjecanja malo smo popričali. Da biste i vi ovu zanimljivu tehniku savladali u potpunosti i nalovili se riba, pročitajte tekst do kraja.

Ponašanje ribe

Nevjerojatno je koliko je riba čak i u malim jezerima osjetljiva na promjenu temperature vode. Te subote sva riba je bila u tom gornjem sloju grijući se na suncu. A razlog zbog kojega je bila tako daleko od obale bio je vrlo jednostavan. Naime, mi smo lovili na zapadnoj strani jezera, a za vrijeme natjecanja puhao je sjeveroistočnjak, koji je dizao valove uglavnom na našoj strani jezera. Dakle, riba se pomakla u zavjetrinu i podigla u gornji topliji sloj vode. I nikakva hrana ju nije mogla spustiti iz gornjeg toplijeg sloja vode u donji hladniji, gdje je većina natjecatelja hranila.

Kako skužiti

Način na koji prije i za vrijeme ribolova možete skužiti ovakvo ponašanje ribe u stvari i nije tako težak. Obično se na površini vidi stalna aktivnost krupne ribe. Ne radi se tu o nikakvom stalnom izbacivanju uz pljuskanje, nego o diskretnom kolobaru koji riba napravi repom iza kojeg ostaje veći vir. Kod bistrijih jezera često se kroz polarizacijske naočale može vidjeti tamna mrlja od količine ribe pod površinom. Ovaj slučaj vrlo se često u ljetnim mjesecima može vidjeti na komercijalnom jezeru u Zajarkima kod Zaprešića. Većina ribolovaca (i natjecatelja) ove znakove ribe ignorira, misleći da se radi o sitnoj ribi. No ovo podizanje od dna često izvode i najveće ribe iz jezera. No hoće li primiti? Ako ih ne preplašite, zalogaj hrane koji polako tone u vidokrugu daleko od (ribama nesigurne) obale prevarit će i najveće ribe iz jata. No one vrlo često ne stignu uzeti mamac prije onih sitnijih.

Par riječi o Nenadovom priboru

Nenad Viboh je lovio match štapom Shimano Speed Master dugim 450 cm, rolom Okuma Epix Pro i tonućim najlonom Team Sensas 0.18 . Plovak je bio Milo waggler nosivosti 20 grama. Nenad je koristio predvez debljine 0.18 mm Milo Krepton i udicu Milo As veličine 8. Kao mamac je koristio pet – šest sitnih crvenih glisti iz stajskog gnoja, koje je na udicu stavio tako da svaku samo jednom probode na kraju, a na udicu bi stavio i jednog žutog crva, koji mnogo teže pada sa udice i tako onemogućio glistama da se migoljenjem skinu sa udice. Osim glisti, Nenad je koristio i desetak crvi na udici koji su također polako tonući izazvali par babuški, ali toga dana je glista ipak bila bolji mamac.

Treba li hraniti?

Tehnika ribolova

Osim uporabe velikog waggler plovka, dovoljno teškog da bi se match štapom bacilo i preko 70 metara, uvijek je važno pokušati prebaciti jato ribe koje se diglo na površinu. Ako vam se i dogodi da bacite među njih, često se preplaše pljuska teškog plovka, ali ih prirodna znatiželja vrati da pogledaju što se to dogodilo. No vratimo se prvom slučaju. Znači, zabacili ste teški waggler preko jata riba. Ispod njega je na oko metar udaljenosti udica sa velikim mamcem koji lagano tone. Ako niste dobili griz u par minuta, znači da mamac nije potonuo u blizini ribe. Sada lagano povucite plovak sa par okretaja role. Time ste pomakli mamac i istovremeno ga digli prema površini. On sada ponovo polako tone – idealno da ga riba pokupi. Ako do griza ne dođe, sve se ponavlja – sve dok ne dobijete griz ili izađete iz zone u kojoj su ribe. Zatim treba izvući i provjeriti mamac, te ponovno zabaciti. I za kraj, još jedna stvar, i na najmanji griz ili pomak plovka treba reagirati munjevito. Naime, s obzirom da na najlonu ispod plovka nema otežanja čije bi pomicanje potopilo plovak, riba mora pomaknuti cijeli plovak da biste vi vidjeli griz. A to znači da ako uzme mamac još u tonjenju, zbog velike udaljenosti od udice do plovka, riba može otplivati i metar od plovka a da se on tek počne pomicati. Znači, ako čekate „pravi“ griz da plovak potone i vraća se više na površinu – mogli biste čekati satima, dok bi netko drugi za to vrijeme lovio ribu za ribom.

Tko je Nenad Viboh

Nenad Viboh (36) je natjecatelj KŠR Korana iz Karlovca. Najbolji rezultat karijere mu je prošlogodišnji nastup za seniorsku reprezentaciju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Nakon tog Svjetskog, Nenad je ostvario odličan rezultat na prošlogodišnjim majstoricama i ove će godine ponovo nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Nizozemskoj.