10 savjeta za lov čekom

PR / Broj 38 / Svibanj / 2011.

Čeka je zasigurno jedna od najzahtjevnijih, ali i najopasnijih tehnika podvodnog ribolova. Od lovca se traži znanje, iskustvo i dobra fizička pripremljenost. Druga polovica proljeća i nadolazeća ljetna sezona najbolji je period za prakticiranje spomenutog načina lova. Na repertoaru su pravi morski predatori poput zubaca, lice, gofa i palamide…

Piše: Petar Prkić
Snimio: Petar Prkić, arhiva Mares (A.Balbi)

Ponovo ulazimo u najzanimljiviji dio ribolovne sezone. Da je zaista tako svjedoče sve bogatiji ulovi, toplije more i sunčani dani, kojih će, kako se budemo približavali još jednom ljetu, biti sve više. Na smrzavanje i hladnoću možete do daljnjeg slobodno zaboraviti. No ono na što možete računati je pravi biološki procvat, koji će vam osigurati nesvakidašnje guštanje u podvodnom ribolovu. Naime, s proljećem nam u ribolovni stađun dolaze neke od najzanimljivijh ribljih vrsta. Nakon šarga, kantara, škarpine, svibanj je period kada će i prvi zubaci sramežljivo nagovještavati masovniji dolazak u pliće vode. Kako dosadašnjeg lovostaja više nema, nadmudrivanje s carem o’ rib’, kako ga se u žargonu najčešće naziva, zasigurno će biti prioritet svakog pravog puškara. Radi se o jednoj od najcjenjenijih lovina, bilo da je riječ o trofeju ili gurmanskoj deliciji. Samo uz dobar spoj iskustva, snage i znanja možete se stati na kraj s jednim od najrafiniraniji predatora u ribljem svijetu. Za razliku od nekih drugih vrsta koje se krajem proljeća dobro love, za zubaca ćete morati upotrijebiti sasvim drugačiju filozofiju lova. Nakon višemjesečnog ruparenja na red dolazi lov čekom, jedna od najatraktivnijih, ali zasigurno i najzahtjevnijh tehnika. Takav način lova poslužit će vam i za neke druge riblje vrste poput gofa, palamide ili lice. Upravo zbog toga ponovit ćemo neka osnovna pravila koja će vam omogućiti da se što bolje pripremite za lov čekom, koji samo što nije otpočeo.

1. Pravo mjesto

Koliko god se trudili usavršiti svoju tehniku i fizičke mogućnosti, najvažnija stvar svakog ribolova je naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Čimbenici koji utječu na odabir pozicije su brojni. Izbor terena će ovisiti npr. o vrsti ribe koja se lovi. No zajednički nazivnik svih predatorskih vrsta koje smo spomenuli su brakovi i isturene punte koje obiluju morskim strujanjem i sitnom ribom. Ipak, to nije najvažnija stvar, jer se na određenom terenu treba znati dobro postaviti. Naći pravi zaklon početnicima nije uvijek lako. Situacija kada je lovac predobro zaklonjen ponekad je kontraproduktivna, jer riba zanemaruje njegovo prisustvo. U svakom slučaju zaklon bi trebao omogućiti da budete što kvalitetnije skriveni uz što bolju preglednost bližeg područja na kojem lovite. Dobar zaklon spriječit će širenje vibracija koje ronilac šalje prema okolini, ali i prisiliti ribu da priđe na manju udaljenost kako bi točnije odredila izvor i prirodu tih signala. Uvriježena su pravila kako su to najčešće procjepi i kanali u morskom dnu obrasli posidonijom, rubovi podmorskih zidova, nakupine stijena i raznolika uzdignuća na ravnom terenu i sl.. Ipak, u praksi se često događa da ribolovac ostvari lijep ulov loveći čekom na neuglednim mjestima koja svojim izgledom bitno ne odskaču od konfiguracije okolnog terena. Takva mjesta mogu biti ravnice ispunjene posidonijim, prelazi travnatih ili kamenitih terena u pijesak i mnoge druge naoko banalne pozicije. Sve to dokazuje kako nema strogih naputaka kako prepoznati pravo mjesto za čeku. Potrebno je steći iskustvo koje će vam olakšati da naučite prepoznavati znakove koje vam okolina šalje.

2. Oprezan prilaz

Plivanje na površini zajednička je karakteristika svih ribolovnih tehnika. Ono posebno dolazi do izražaja u uvjetima lijepog vremena kada zvučna zavjesa koja prati nemirno i valovito more ne može prikriti nepravilnosti koje neoprezan lovac stvara nesmotrenim plivanjem. Svi šumovi i vibracije koje stvaraju peraje, kao i suvišni pokreti podvodnog ribolovca, mogu nepotrebno upozoriti ribe na njegovu prisutnost prije nego ih on uopće uoči. Upravo zbog toga kretnje moraju biti odmjerene i polagane bez naglih pokreta i velike buke. Ukoliko to prilike dopuštaju rad perajama potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru. Naravno u uvjetima jakog morskog strujanja to je nemoguće izvesti, jer lovac mora uložiti veliku energiju kako bi zadržao poziciju na kojoj želi primijeniti čeku. Osim toga lovac tijekom plivanja mora s punom koncetracijom neprestano promatrati morsko dno pokušavajući sa površine uočiti plijen ili pogodno mjesto za izvođenje čeke. Kada se to jednom dogodi mogu otpočeti pripreme za uron.

3. Smrtonosna tehnika

Jedna od najvećih opasnosti koja vreba podvodnog ribolovca sigurno je hiprventilacija, pa ju treba izbjegavati. Iako je o toj pogubnoj tehnici disanja, koje je jedan od glavnih uzroka hipoksije i eventualnog utapanja, do sada već bilo riječi, ukratko ćemo ponoviti da se radi o forsiranom i ubrzanonm disanju koje roniocu omogućava izmjenu velike količine kisika i drastično smanjenje parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida. To mu pruža osjećaj lažne sigurnosti i mogućnost odgađanja poticaja za disanje dozvoljavajući mu da se pod površinom zadrži više nagoli bi to u realnoj situaciji zaista mogao. Tako će za vrijeme samog zarona podvodni ribolovac na dnu imati osjećaj blagostanja ne sluteći kakoj se opasnosti zbog produženog boravka na dubini u povratku izlaže. Nakon produljenog boravka na dnu i tijekom izrona dolazi do naglog pada parcijalnog tlaka kisika i nesvjestice, koja ukoliko niste pod nadzorom partnera može završiti tragično. Dišite polagano i opušteno tako da vam izdah uvijek bude dvostruko duži od udaha, a vrijeme na površini dvostruko duže od provedenog na dnu. Za takvo planiranje zarona i potrebnih pauza između svakog urona najbolje je koristiti ronilačke kompjutore za apneu. Time ćete podignuti kvalitetu i sigurnost ronjenja, a to će se zasigurno osjetiti i na konačnom ulovu.

4. Pravilan balans

Svi iskusniji lovci pažnju polažu na pravilnu opterećenost olovnicama. Prilikom spuštanja u dubinu podvodni se ribolovac mora opteretiti olovnicama u mjeri koja će mu omogućiti umjerenu brzinu propadanja i polagano pristajanje uz dno. Nikako ne smije dopustiti preveliku negativnu plovnost. Time bi propadanje bilo prebrzo što bi ga nagnalo da naglim pokretima tijela i peraja uspori svoje kretanje. Takva bi reakcija uznemirila ribu i onemogućila kvaltetan nastavak akcije. U plićem moru težina utega je veća zbog velikog uzgona koji djeluje na ronioca. Uz standardni pojas ribolovci koriste prsluk s olovnicama i dodatne utege za gležnjeve što im omogućava da uz minimalne pokrete lako zarone do dna, a da i pri velikim valovima uspješno održavaju mirnu poziciju. Za dublje zarone koristi se znatno manje utega. Bitno je samo da lovac nakon početnih desetak metra dubine nastavi lagano propadati bez dodatnog zamahivanja perajama. Na taj će način eliminirati signale koji bi na bilo koji način mogli uznemiriti ribu. Brzinu i smjer propadanja ronilac će regulirati neznatnim promjenama položaja tijela. Količina utega zavisit će o dubini na kojoj se čeka izvodi i debljini korištenog odijela.

5. Dozivanje plijena

Ovisno o situaciji dobro je ribu diskretno upozoriti i pobuditi njezinu znatiželju. Ukoliko ste dobro sakriveni riba vas ponekad jednostavno ne može dektirati. Pri tome se možete poslužiti sitnim trikovima poput grebanja i kuckanja po morskom dnu, emitiranja grlenih zvukova, ispuštanja mjehurića i sl. Naravno, to ne znači da u tome treba pretjerivati. U većini slučajeva je dovoljno da se nakratko pokažete iza zaklona pa da zubatac doslovce jurne na vas. Ipak, o tome na koji ćete način animirati ribu koja nevoljko prilazi u puškomet ovisit će o vama i vašoj procjeni u datoj situaciji. Imajte na umu da ponekad svi trikovi neće upaliti, jer tog dana riba jednostavno neće dobro “raditi”. Tada možete odustati od nepotrebnog forsiranja i čekanja na dnu koje vam samo može ugrozitio sigurnost. U pravilu, ono što vam u prvoj minuti ne dođe na hitac vrlo vjerojatno neće ni doći.

6. Precizan pogodak

Dobar pogodak jedna je od najvažnijih faza u mehanizmu lova čekom. U nekim drugim tehnikama plijen ćete savladati čak i ako je lošije pogođen. Kod čeke je situacija drugačija, jer imate posla s velikim i snažnim ribama. Ukoliko niste pogodili na pravo mjesto lovina će se brzo osloboditi strijele i otići u nepovrat. Pogodak u područja oko glave i bočne peraje uglavnom su vrlo učinkovita. Ukoliko se na radi o smrtonosnom pogotku, možete računati na višeminutnu borbu koja može podosta potrajati. Zbog toga obavezno morate koristiti mulinel s 40-60 m konopa s kojim ćete izmarati pogođenu ribu.

7. Pomoć barkarijola

Imati partnera ne znači nužno da on mora biti ronilac. Svaka pomoć je dobrodošla. Uloga barkarijola, koji će vas u brodici pratiti i pružati vam potrebnu asistenciju itekako je važna. Po pitanju sigurnosti mogućnosti barkarijola ipak su ograničene u odnosu na pertenra koji je ronilac. Glavni razlog tome je što nemaju uvid u događanja pod površinom. S druge strane zamislite kako li je samo otežan lov na pučinskim brakovima bez pomoći barkarijola ili drugog lovca u brodici. Dobar barkarijol riješit će vas mnogih muka. Pravovremeno će vam dodati rezervnu pušku, lampu, prihvatiti ulov i još mnogo toga. Ako ste sami sve to oduzet će vam mnogo energije. Pretpostavimo li na trenutak da ste odlučili napraviti čeku na zubace ili gofove sasvim je jasno da se nećete usidriti posred nekog plitkog braka, i to baš tamo gdje ste naumili zaroniti. Napravite li to možete se slobodno pozdraviti s dobrim ulovom. Da ste sami ne bi ste imali baš previše izbora. Čak i ako vam se posreći pa uspijete zakačiti kakvog kapitalca bez pravovremene asistencije mogli bi ste se naći u velikom problemu. Ovako će scenarij biti znatno drugačiji. Dobar barkarijol za početak će vas iskrcati podalje od braka kako bi ste naplivali na njega bez buke motora i sidrenog lanca. Takav pristup znatno povećava mogućnost ulova i jasno govori koliko je u nekim tehnikama lova mnogo teže roniti bez partnera.

8. Snažni topovi

U lovu čekom moguće je koristiti puške različitih koncepcija. S obzirom da se podvodni ribolovci primjenjujući tehniku čeke nastoje prilagoditi različitim uvjetima lova dužine pušaka mogu varirati. Generalno se može reći kako vrsta lovine i uvjeti u moru određuju tip i dužinu puške kojom se lovi. Jedan od najvažnijih čimbenika je vidljivost. U uvjetima dobre vidljivosti obično se koriste modeli od 100 do 130 cm dužine. Tada riba teže prilaziti lovcu na vrlo male udaljenosti, pa je snažan, dalek i precizan hitac od presudne važnosti. U tom smislu koriste se duge laštikače koje prema potrebi mogu biti u varijanti s dvostrukim ili trostrukim cirkularnim gumama. Posljednjih su godina među podvodnim ribolovcima izuzetno popularne puške od lameliranog drva. To su većinom puške koje su u potpunosti izrađene od drvenih materijala visoke kvalitete s nakanom da se stvori iznimno precizna puška s optimalnim odnosom težine, plovnosti i pokretljivosti.

9. Strijela s kukicama

Dobra podvodna puška opremljena neprilagođenom strijelom malo vrijedi. Zbog toga je njihov odabir, priprema i održavanje itekako značajno. Koristite strijele s kukicama, jer su izrađene bez vidljivih oslabljenja i često su opremljene dvostrukim krilcem kako bi se izbjegla mogućnost njihova pucanja. Takve karakteristike posebno dolaze do izražaja u lovu na velike i snažne ribe poput gofa, lice ili kirnje. Zbog toga je strijele potrebno brižljivo održavati. Vrh strijele uvijek mora biti dobro naoštren, a krilce mora besprijekorno funkcionirati. U protivnom nećete probiti masivniji plijen. Valjalo bi napomenuti kako je iznimno bitno kontrolirati i često mijenjati najlon strijele. Desetak kuna vrijedosti najlona i stopice može vas stajati vrijednog kapitalca.

10. Moćne karbonke

Jedno od bitnijih ronilačkih pomagala u lovu čekom, a pri tome mislim na čeke na srednjim i većim dubinama, su dobre karbonske peraje. Ono što ih razlikuje od drugih vrsta peraja, prije svega je odličan startni potisak i ujednačena propulzija, a sve to uz manji utrošak energije. To se ponajbolje očituje u velikoj dubini i to prilikom reakcije na prvi zamah. U trenutku odvajanja od dna s karbonkama nema karakteristične “rupe” u polasku, što ponekad može biti opasno i vrlo neugodno. Dovoljno je napraviti nekoliko snažih zamaha, pa da se doslovce katapultirate iz najveće dubine. Gotovo da i nema podvodnog ribolovca koji u zaronima preko dvadesetak metara ne koristi “karbonke”. Svoj pojačani reakcijskii učinak ovi listovi ne pokazuju samo prilikom urona ili izrona. U plivanju površinom razlike su također osjetne. Manje ćete umarati noge, što u višesatnom lovu ima veliki značaj. Ono na što morate pripaziti je osjetljivost karbona na udarce i lomove. U nešto plićim zaronima posao će odraditi dobri listovi od plastike ili fiberglassa.

Slične objave

Praktični Ribolov More br. 29 / Kolovoz / Rujan / Listopad / 2020.

Praktični Ribolov More broj 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.