Obnova plastične barke

Broj 39 / Lipanj / 2011.

Došlo je ljeto a moja stara plastična barka je u prilično lošem stanju. Radi se o popularnoj ‘Vegi’ kako je tu u Puli zovu, u stvari originalnog naziva ‘Učka’. Dužina joj je 4.10 metara a proizvedena je 1981. Godine lošeg ili nikakvog održavanja donijele su brojna oštećenja, sunce kiša i izmjene godišnjih doba ostavile su svoj trag u vidu ispucale plastike. Šlag na tortu je crnilo koje su brojne ulovljene sipe i lignje prosule po njoj tako da je njezina boja bila sve samo ne originalna bijela.

Primjetna su bila velika oštećenja palube koja je na dva mjesta pukla od gaženja a kompletna je nekako omekšala, kada bih preko nje ulazio u barku sva se uvijala pod mojom težinom i bio me je strah da ću jednog dana propasti kroz nju. U istom stanju bila je i klupica, na njoj se više nije moglo sjediti jer je na sredini toliko popustila i ispucala da je bilo pitanje trenutka kada će puknuti.

Pripreme i prvi pregled

Ništa, trebalo je zavrnuti rukave i krenuti. Izvukli smo je na suho, okrenuli naglavce i postavili je na podnožja koja su dovoljno visoka da se mogu uvući ispod i nesmetano izvesti radove na unutarnjoj strani palube i klupice a ujedno tako je lakše raditi na vanjskoj strani trupa (slika 01) .

Odmah nakon izvlačenja potrebno je podvodni dio ostrugati špatulama i vrećama od krumpira uz obilato zalivanje vodom. Pri tom se moraju skinuti sve obrasline koje su se vremenom nakupile. Ovdje ih nije bilo puno iz jednostavnog razloga – barka je svakodnevno u upotrebi, i ljeti i zimi a korišteni antivegetativni sloj bio je samoispirajući. Kod takve vrste premaza što je barka više u pokretu to se bolje ispira i podvodne vegetacije na njoj ili nema uopće ili je ima zanemarivo malo.

Nakon toga prvog pozitivnog iznenađenja uslijedio je hladan tuš. Po trupu su bila brojna oštećenja i ogrebotine, kobilica je imala par rupica veličine manje kovanice ali najgori je bio pogled na palubu iznutra (slika 03).

Na njoj je smola vremenom isparila pa se staklena mata rasušila. Poprečna rebra su ispucala i normalno da se sve to ugibalo te da nije imalo potrebnu čvrstoću i nosivost. Također sam uočio veliku pukotinu, tj. razdvojeni laminat na glavnoj ukruti (slika 04).

Ista situacija je bila i sa klupicama. Puknute ukrute i suho platno, pa bilo je normalno da klupica pukne na pola, pogotovo kad jedan ovakav stokilaš kao ja sjedne na nju (slika 07).

Planiranje materijala

Kad smo sve to pregledali pošli smo planirati materijal. Pošto imam dosta iskustva na kraju je ispalo da sam skoro u gram kupio sve potrebno, izuzevši poliester smolu. Nje sam u startu kupio 5 kilograma ali kasnije sam morao ići po još 3 kg. Razlog tome je rasušen laminat u palubi i klupama koji je upio puno više smole nego što sam planirao.

Uglavnom, kupio sam slijedeće:

 8 kg poliester smole, predubrzane
 Odgovarajuću količinu ubrzivača
 5 kvadratnih metara staklene mate, specifične težine 300g/m
 Ručku i 5 vunenih čupavih valjaka
 10 m bužira za elektroinstalacije, promjera 30 mm
 7-8 četkica (pinela) raznih širina
 dvije kvalitetne lopatice (špatule, špahtle)
 5 litara nitro razrijeđivača
 Jedno pakiranje dvokomponentne temeljne boje Hempadur Sealer 05990
 3 kg završne jednokomponentne bijele boje Hempalin Enamel 5214
 1 l odgovarajućeg razrijeđivača
 2 kg antivegetativnog premaza Glide Speed 7648G
 Jedno pakiranje auto kita (dvokomponentnog)
 Čeličnu vunu
 Brusni papir (gustina 80)
 Zaštitne rukavice (grube gumene i latex)
 Zaštitne maskice

Sve navedeno plaćeno je nešto manje od 1000 kuna.

Od ostalog alata potrebna je mala brusilica, bušilica i neizostavni radio (slika 02).

Uređivanje palube

Za početak površinu koju ću kasnije plastificirati obilato sam oprao s nitro razrijeđivačem. Pri tome treba paziti, isto ako i pri kasnijem plastificiranju, na plinove i isparavanja. Znači nalazio sam se ispod okrenute barke i radio s opasnim kemikalijama pa tu opreza nikad nije dosta. Prva mjera je to da nikad, ali baš nikad ne budete sami. Netko treba biti pored barke i cijelo vrijeme dok ste ispod korita morate razgovarati, pjevati, štogod, smo da onaj vani zna da je s vama sve u redu. Drugo, čim imalo osjetite vrtoglavicu ili mučninu odmah izađite van. Par koraka na svježem zraku, gutljaj vode ili soka i stvar je riješena.

Naravno, maskica i rukavice su obavezne.

Smolu treba pažljivo pripremiti. Nikad je nemojte pripremiti puno, rađe napravite nekoliko puta manju količinu. Smola kada se jednom zamiješa s ubrzivačem ima rok za koji se mora nanijeti na vunu i ako se u tih 10-tak minuta (i manje) ne nanese kako treba počinje se pretvarati u žele i tada posao nije uspio. Preporuke je da miješate po 2 decilitra, to se meni pokazalo kao dobra mjera. Na tu količinu smole miješao sam po jedan čep ubrzivača i time dobio vrijeme do stvrdnjavanja oko 7-8 minuta što mi je bilo idealno.

Staklenu vunu najbolje je izrezati u trake širine 20 – 25 cm i dužine metar. Kada u radu trake preklapate jednu preko druge gledajte da taj preklop bude otprilike 10 cm širok.

Kad je sve tako pripremljeno na opranu površinu počeo sam nanositi vunu i smolu. Postupak ide tako da traku vune stavim na njeno mjesto, zatim je malo zalijem sa zamiješanom smolom. Potom valjkom dobro utrljam smolu u vunu. Na teško dostupnim mjestima ili na krivinama, rebrima i sličnim površinama gdje valjak ne može dohvatiti koristio sam četkicu (pinel). S njom se ne smije smola razmazivati nego se četkicom lupka po površini.

Smola je ispravno nanešena onda kad ju je vuna potpuno upila, toliko da se više ne vide vlakna nego je površina potpuno prozirna. Također vuna ne smije biti odignuta od površine, znači ne smije biti zračnih jastučića na njoj. Ukoliko se oni pojave četkicom lupkati po njemu dok se zrak ne istisne i vuna se ne zalijepi za površinu.

Na ovaj način nanio sam dva sloja vune i smole na palubu (slika 05). Kad se to malo stvrdnulo probao sm tvrdoću, razlika je bila ogromna. Paluba je ponovo bila kruta i tvrda kao nekad.

No, to meni nije bilo dovoljno pa sam izrezao elektroinstalacijske bužire na mjeru te i njih s dvije ruke ulaminirao u palubu. Tu ideju nedavno mi je dao prijatelj pa rekoh idem probati, ne vjerujem da može biti loše. Postavio sam ih na mjestima gdje je paluba bila najviše popustila (slika 06).

Isti postupak sam ponovio i u slomljenoj klupici. Znači prvo dvije ruke vune i smole, zatim sam u klupicu stavio dva bužira i sve plastificirao sa dva sloja vune i smole (slika 08).

Ostavio sam da se smola stvrdnjava, još samo da napomenem da sam nakon nekoliko sati obojao sve novo plastificirane površine. Mogle su one ostati i neobojane ali na ovaj način smola neće tako brzo ‘ispariti’ kako je to bio slučaj ranije kad je bila neobojana.

Obrada i priprema vanjskog dijela trupa

Trup se izvana treba pobrusiti (slika 09). S time ne treba pretjerivati ali sve pukotine moraju biti pobrušene do zdrave plastike pa makar se pri tome mora napraviti i rupa u trupu nema veze, to ćemo kasnije zaplastificirati. Ukoliko se naiđe na takvo mjesto potrebno je dosta okolo rupe pobrusiti plastiku tako da nam smola kasnije dobro uhvati (slika 10).

Antivegetativni sloj treba brusiti samo na mjestima gdje je ispucao i gdje se loše drži za podlogu. Na ostalim mjestima nema potrebe, samo ga malo nahrapavimo brusnim papirom i to je dosta.

U ovoj fazi potrebno je zalijepiti krep traku koja će nam razdvojiti podvodni i nadvodni dio. Vodena linija lijepo je vidljiva a za prvo bojanje traku zalijepimo oko 3 cm iznad linije (pri tom mislim na 3 cm u obrnutom položaju, znači 3 cm dublje u vodu). To činimo zato jer ćemo prvo obojati nadvodni dio. Kada se on osuši prvo ćemo staviti novu traku, 3 cm od stare, točno po realnoj liniji. Kad skinemo nakon toga staru traku iobojimo podvodni dio dobit ćemo ispravnu vodenu liniju a antifouling će nam biti 3 cm ‘preklopljen’ preko nadvodne boje.

Kada je sve pobrušeno slijedi plastificiranje većih pukotina i kitanje manjih. Kit miješamo na jednoj lopatici a drugom ga nanosimo. Jednostavan postupak ali trudite se to uredno napraviti, svaka neravnina nakon bojanja se vidi i bode oči.

Kit se stvrdnjava brzo, može se brusiti već nakon 15-20 minuta. kada je sve dobro pobrušeno i nahrapavljeno prvo treba mlazom vode isprati svu prašinu a zatim kad se osuši spužvicom i nitro razrijeđivačem treba preći sve površine osim dijelova starog antivegetativnog sloja koji su ispravni.

Prvo nanosimo temeljnu boju. Nadvodni dio smo obojali cijeli, kobilicu također (čak dvije ruke) a ostatak podvodnog dijela bojali smo samo tamo gdje je nedostajalo antivegetativne boje (slika 11).

Brzo nakon toga nanosimo dvije ruke završne boje, malo razrijeđene (slika 12). Druga ruka nanosi se nakon 2-3 sata sušenja prvog sloja a sve se onda treba sušiti 24 sata.

Drugi dan smo postavili novu krep traku na pravu vodenu liniju i nanijeli antifouling (antivegetativnu boju). Nju treba dobro promiješati prije upotrebe a nanosi se valjkom (slika 13). Na istoj slici lijepo se vidi do kud je bila prva krep traka a gdje je sada ova druga koja određuje stvarnu vodenu liniju. Antifouling se nanosi u dva sloja a drugi sloj možete nanositi nakon pola sata. Kada se ova boja nanese na barku ona bi trebala što prije u more. Najbolje odmah, dok boja još i nije sasvim suha, ali ako to nije moguće onda to treba napraviti u slijedećih 24 sata (slika 14).

Okretanje i završni poslovi

Napokon se približavamo kraju. Okrenuli smo barku i došao je dugo očekivani trenutak – isprobavanje čvrstoće palube i klupice. Izvanredno sam bio zadovoljan učinjenim, paluba je tvrda kao od čelika a po klupici sam se ljuljao svom silom, ni kvrcnula nije. Dobar posao!

Dalji postupak sličan je svemu prethodnom. Detaljno smo pobrusili sva oštećenja, zatim ih pokitali (slika 15). Slijedilo je pranje, prvo vodom a zatim s nitro razrijeđivačem.

Na palubu smo odlučili ne stavljati temeljnu boju, nema potrebe.

Konačno, dali smo dvije ruke završne bijele boje, opet s pauzom od 2-3 sata.

Brzopletost i umor učinili su svoje pa krajnje kitanje nije baš uspjelo po pravilima struke (slika 16) što je upalo u oko odmah nakon bojanja. No ništa nije nepopravljivo, neki drugi dan ću to ponovo pobrusiti, iskitati kako treba i obojati. Strpljenje je majka mudrosti.

Zaključak

Nakon vikenda provedenog u znoju, mirisu kemikalija, toplom pivu i ostalim nedaćama dobili smo rezultat. Barka je generalno obnovljena i spremna za još mnogo ugodnih sati na moru (slika 17). Preostalo je još nategnuti gumu bokoštitnicu i nalijepiti registarske oznake pa možemo u more.

Dodatno zadovoljstvo pričinjava činjenica da smo to napravili sami te da smo uštedili par tisuća kuna koliko bi ovdašnji majstori naplatili tu uslugu.

Check Also

Urbani ribolov

Ribolov, osobito u urbanim sredinama postao je novi način života. Ako pokušate shvatiti ili se pridružiti ovim momcima shvatit ćete da nije riječ o modi nego o načinu života. Adrenalin koji oni traže šuljajući se noću i obilazeći luku, okoliš koji je toliko degradiran rukom čovjeka i pratećom industrijom u potrazi... Piše: Antonio Varcasia