Sipolov – proljetna zabava

PR More / Broj 4 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2014.

Svi ribolovci na moru, a i oni koji nisu na moru ali dolaze u ribolov na more znaju da početak ribolovne sezone nakon male zimske pauze obilježava dolazak sipa u priobalje na mrijest. U biti to je mrijest ali kasnije velike ženke sipa oplođenu ikru odlaze ljepiti po kamenju u plićaku, i te velike ženke se ne ulove tako često, već se na naše skosavice bacaju uglavnom manji mužjaci. Svi ribolovci to sa veseljem dočekaju i tada se na more preseli čitav jedan mali grad no umjesto kuća naravno nalaze se barke, velike, male, ovakve i onakve. Svi vole loviti ove krakate životinjice koje su svakako velika delicija na tanjuru pa je to i ujedno razlog zašto ima toliko ribolovaca na moru, teško je vidjeti da je na barci netko sam, najčešće su tu dvojica ili više prijatelja ali i cijele obitelji, svi se zabavljaju u sipolovu. Nema tu neke složene taktike, a ni oprema nije skupa, sve što je potrebno za lov je motavilo, malo najlona, olovo i skosavica. Naravno ima i onih modernijih koji koriste štap i rolu. Kao što sam rekao sipolov nije neka zahtjevna tehnika no da bi ostvarili dobre rezultate ipak moramo posložiti neke stvari, stoga ću vam u sljedećim redovima objasniti što je sve potrebno za kvalitetan i zabavan sipolov.

Piše: Marin Hlobik

Gdje i kada?

Kao i u svakom ribolovu i ovdje je najvažnije mjesto i vrijeme ribolova. Rovinj je nekada bio najpoznatiji po dvjema stvarima, po Zlatnom ribonu , natjecanju gdje se boduju samo arbuni (po Rovinjski ”ribon”) i koje okuplja veliki broj natjecatelja iz Hrvatske ali i iz susjedne Slovenije i Italije, te po sipolovu, jer se niti na jednom mjestu na Jadranu sipe nisu okupljale u takvom broju. Danas je situacija nešto drugačija, i dalje se u Rovinju sipe love odlično ali se isto tako love odlično i oko Umaga, Poreča, u Medulinskoj uvali, a koliko sam čuo i na srednjem Jadranu se dobro love što prije nije bio slučaj, barem koliko ja znam. Što se tiče Rovinja najbolja su mjesta između otoka Piruzi i uvale Mala škaraba, te kanal između otoka Maškin i otoka Šturago. Tereni na kojima sipe obitavaju su uglavnom pjeskovito-muljeviti, dobri su i miješani tereni dok se na tvrđem kamenitom terenu mogu pronaći kapitalne ženke sipa, naravno uz veći rizik zadjeva i gubitka skosavice. Najbolje se lovi na dubinama od 17 do 30-ak metara. Kako sezona sipa odmiče odlično se lovi i u uvali Cuvi, no ne treba se previše zamarati time jednostavno odete na mjesto gdje ima najviše barki, vjerujte nitko vam neće zamjeriti.

Stara izreka kaže ”U po marča sipa i komarča” no to su neka druga vremena bila, sezona sipolova inače kreće početkom travnja, no ove godine je zima zakazala pa se je po staroj izreci sipa počela solidno loviti već polovicom ožujka. No ne brinite, nećete zakasniti, jer upravo dok čitate ove redove, najjači je period za sipolov. Što se vremenskih uvjeta tiče, najbolje se je pokazalo loviti po laganom jugu ili nekom drugom vjetru iz južnog kvadranta. Čak i kada je jači vjetar sipe se lijepo love no treba malo više raditi, to jest prezabacivati naše skosavice i premještati se barkom na lovnu zonu. Kad puše maestral i bura ulov je nešto slabiji no ovisi mnogo od dana do dana. Svakako najgore vrijeme za sipolov je po bonaci, bez daška vjetra, jer se ne pomičemo tako da ne prelazimo previše terena, nego kako bi rekao moj frend Vlado, plutamo u agoniji, svakako lijepo vrijeme za uživanje na moru ali za ribolov loše. No vidjeti čete kasnije kako i toj situaciji doskočiti, ali otom potom. Što se tiče mjesečeve faze, nisam primijetio neke velike razlike, osim što nekoliko dana prije i nekoliko dana poslije mlađka, ulov je lošiji pa čak i izrazito loš. Niti kod izmjena plime i oseke nisam stvorio neku šablonu, te im ne pridajem pretjeranu pažnju. Iskreno, sipe su čudna stvorenja, nema tu nekakvog pravila, nekada se bacaju na naše skosavice kao blesave, pa onda pauza, pa opet, ili se konstantno bacaju u razmacima od 10-15 minuta, jedino upornost i mijenjanje pozicije su recept za dobar ulov. Ponekad plivarice znaju svjetliti na mjestima gdje se sipe okupljaju, domaći ribolovci to iskorištavaju na način da rano ujutro prije nego li plivarica ode budu na mjestu jer su sipe tu grupirane zbog svjetla.

Skosavice i oprema za sipolov

Svaki sipolovac ima svoju provjerenu skosavicu, i često je ljubomorno skrivaju od pogleda drugih ribolovaca. No, da vam olakšam, reći ču vam koja skosavica je u posljednjih par godina apsolutni prvak, i svakako ju morate imati u kutiji. Naravno radi se o domaćoj skosavici DTD Color glavoč, a najbolje su boje zelena i plava, zbilja morate imati ove skosavice ako krenete negdje u sipolov. Što se veličine tiče, osobno koristim 3.0 ali i 2.5 je odličan izbor. Svakako treba isprobavati razne modele i dekore skosavica, tu nema mašti kraja, dajte svakoj skosavici iz kutije barem malo vremena da pokaže što zna. Lani se odlično pokazala i Yamashita Spider skosavica koja ima veliko otežanje na glavi tako da nije potrebno stavljati dodatno olovo. Koristio sam modele težine od 30 i 40 grama, a od dekora odličnima su se pokazali 03F i 09KM. Odlična skosavica, pogotovo kada na moru nema vjetra i kada se ne pomičemo barkom, super je za pretraživanje terena zabacivanjem, no o tome nešto kasnije.

Što se pribora tiče, rekli smo da nam je za sipolov potrebno samo motavilo, tunja i skosavica, no ja ipak volim malo moderniji pristup, stoga koristim štap i rolu što bih preporučio svima jer su prednosti višestruke, brži smo, nema petljanja, a i otpadanje sipa se svodi gotovo na nulu. Najbolje su mi se pokazali spin štapovi dužine od 2.10 do 2.70 metra i gramaže bacanja do 60 grama. Isto tako koristim i varaličarske role veličine 4000 na koje obavezno namotam upredenicu nosivosti 15-20 libri. Upredenica nam daje prednost jer je neistezljiva te lakše pratimo skosavicu, nema trbuha te lakše kontriramo sipu. Iako nije potrebno, na kraju vežem komad fluorokarbona debljine 0.35 mm dužine jednog metra te vrtilicu sa kopčom. Olovo sa vrtilicom stavljam prvo na kopču direktno, a zatim skosavicu. Težina olova koje koristim ovisi o jačini morske struje i vjetra te dubini na kojoj lovimo, najčešće koristim olova od 30 do 50 grama težine.

Taktika sipolova

Nakon što dođemo na odabrano mjesto, prvo moramo shvatiti smjer i brzinu kojom nas nosi vjetar, jer se u sipolovu ne sidrimo. Za tu provjeru nam je od velike pomoči GPS uređaj, isto tako treba provjeriti i dubinu za što je neophodan ehosonder, no danas ga većina ribolovaca ima na svom plovilu. Nemojte se truditi tražiti sipe na sonderu jer su one često zalijepljene za dno tako da samo zbilja precizni (čitaj skupi) uređaji to mogu detektirati. U pravilu, ukoliko su uvjeti dobri, znači ne krećem se prebrzo, niti presporo obično koristim dva štapa, na koje stavljam različite skosavice ne bi li brže shvatio koja boja ili model u tom trenutku odgovaraju našim krakatim prijateljicama. Ukoliko nas ipak nosi prejako više volim loviti jednim štapom, jer sam precizniji i koncentriraniji, naravno mijenjajući svako toliko skosavice. U slučaju da je vjetar prejak, od velike nam pomoći može biti i olujno sidro, koje radi na principu padobrana te nas usporava. Skosavice uvijek spuštamo sa strane broda kontra smjera kretanja. Bitno je da skosavica uvijek bude na dnu jer sipa nije baš plivački raspoložena te se ne baca za letećim skosavicama osim u trenutku mahnitog hranjenja. Štapom lagano jigamo, sa malim amplitudama, tako da ne dižemo skosavicu previše od dna, te čim osjetimo težinu treba muški kontrirati jer sipa skosavicu hvata u predjelu glave te je potrebna muška kontra da bi je zahvatili krunicama ili kako bi mi u Rovinju rekli rožetama. Ukoliko je zbilja jak vjetar možemo zabacivati skosavicu i u smjeru kretnje te lagano jigati dok nam skosavicva ne dođe pod barku, te ponoviti zabačaj. No u slučaju potpune bonace, treba imati strpljenja i istraživati što više prostora, kako sa barkom tako i sa skosavicom koju ćemo zabacivati u svim smjerovima oko barke ne bi li pronašli sipe. Za ovu taktiku se je odlično pokazala upravo Yamashita Spider, treba je pustiti da potone do dna te lagano vuči po dnu, dajući vremena sipi da napadne našu skosavicu. Ne treba brinuti zbog zadijeva jer je olovo takvog oblika da teško zapinje . U biti treba sve isprobavati, nema ograničenja, i uspjeh neće izostati.

Cijeđenje sipe

Nadam se da sam vam pomogao oko sipolova, a sada pravac na more jer sipe čekaju, tko zna, možda se sretnemo na moru. Uživajte u sipolovu jer to je prava proljetna zabava na moru.

Slične objave

Praktični Ribolov More br. 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.

Praktični Ribolov More broj 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.