Tuna jigging&popping – razgovor sa ekspertima

PR More / Broj 1 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2013.

Ribolov plavoperajne tune jiggingom i popingom ubraja se u najekstremniji način ribolova kojeg možete iskusiti u Mediteranu. Kako je i u nas tune sve više te ju uz dnevnu dozvolu i ulovi&pusti pristup mogu loviti svi, prenosimo vam dio iskustava iskusnih ribolovaca sa istočne obale USA. Naime, proteklih godina je zahvaljujući novim snažnim štapovima i ekstremno jakim rolama mnogim ribolovcima uspjelo uloviti zbilja velike ribe korištenjem tunama prilagođenog varaličarskog i jigging pribora. U ovom broju prenosimo vam razgovor sa izuzetno iskusnim ribolovcima koji redovno love divovske tune. Naučite i vi njihove trikove te poslušajte savjete…

Piše: Antonio Varcasia

Tko su Glenn i Chip?

GLENN ANTHONY KROSS:

Glen je bio izuzetno aktivan član jigging&popping zajednice gdje je objavio nekoliko praktičnih članaka o ovom načinu sportskog ribolova. Također je i redovan aktivni član on line zajednice zainteresirane za taj vid ribolova. Glen je također testirao pribor za mnoge velike kompanije kao što su Ocean Revolution i Synit Rods, a također je bio i Pro Staff član Melton International Tackle. Putovao je svijetom i testirao pribor opterećujući ga do njegovih limita, tražeći trofejne ulove na varaličarski pribor.
U posljednjih nekoliko godina imao je mnoge zapažene ulove, uključujući 59 kila teškog gofa na jig, nekoliko Striped Marlina na jig i poppere te nebrojeno mnogo žutoperajnih i plavoperajnih tuna iznad 80 kila. Uz to je i sretan otac dva sina od kojih je jedan, Anthony Kross, juniorski pobjednik natjecanja. Glena možete kontaktirati i diskutirati s njim o Jigging i Popping tehnici na gkross@mac.com

CHIP BAKER:

Chipova ljubav za vodom i ribolovom počela je u njegovoj mladosti dok je provodio mnoge dane s ocem i bratom na vodama North Caroline. To je brzo preraslo u opsesiju, a Chip je postao kapetan. Chip je također pomogao tvrtki Pioneer da sudjeluje u ludnici koju je jigging izazvao u vodama North Caroline loveći gofove, kirnje i tune zamijećene u svjetskim razmjerima. Nedavno je osnovao Offshore Experiences Sport Fishing i sada provodi dane prateći tune od North Caroline do Cape Coda. Chipa možete kontaktirati na mail offshoreexperiences@gmail.com

U potrazi za gigantima… pravi pribor? štapovi, role, strune, shock leaderi, čvorovi, itd…

GLENN: Izabrati pravi pribor za jigging na plavoperajne tune je izuzetno važno jer one mogu varirati od malih riba do pravih divova. Moj osobni izbor je korištenje stacionarne role umjesto multiplikatora. Koristim Shimano Stellu 20000 PG. Ovo PG znači Power Gear tj. sporiji i snažniji prijenos namijenjen jiggingu. Preferiram jači prijenos jer mi pomaže da brzo povučem jig koristeći mnogo manje snage i s manje napora nego je to potrebno kod role sa brzim prijenosom. Na roli je namotana upredenica PE6 ili PE8 obojana u različite boje svakih deset metara, također koristim i 10 ft fluorocarbonskog predveza. Obojanu upredenicu koristim jer s njom mogu brzo spustiti jig na dubinu na kojoj mi fishfinder pokazuje ribu. Točnije, jig spuštam ispod razine ribe i zatim s njim radim kroz njih. Boja se na upredenici mijenja svakih 10 metara pa je lako izračunati dubinu. Osnovnu upredenicu sa predvezom spajam PR čvorom koji maksimalno čuva nosivost svakog dijela pribora. Mehanički jigging pokreti često uzrokuju uvrtanje strune, zbog toga na kraj predveza uvijek vežem vrtilicu na kojoj je split ring. Ovo jako reducira uvrtanje strune te omogućava brzu izmjenu jigova korištenjem kliješta za otvaranje split ringova. I na kraju da spomenem štapove koje koristim. Stvarno volim loviti sa kratkim parabolik štapovima dužine 5 -5.2 ft. Ti štapovi će podnijeti pritisak borbe s tunom, a također će vam omogućiti da i vi „stisnete“ kada je potrebno. Parabolik štapovi se savijaju cijelom dužinom te su savršen spoj sirove snage sa osjetljivim vrhom koji omogućava dobru prezentaciju i vođenje jiga. Ja koristim novozelandske Synit Rods štapove jer su oni nevjerojatni parabolici koji imaju „kičmu“. Nova Synit Mattanza serija štapova posebno je izrađena baš za lov na tune. Najveća greška koju redovno vidim kod početnika je što oni često odaberu najteži i najjači štap dok je ustvari najvažnije odabrati štap klase jednake težini jiga koji želite koristiti kako biste postigli najbolju akciju svoje varalice.

CHIP: Svi moji gosti koriste varaličarski pribor, no za razliku od Glenovih rola sa sporim prijenosom, mi koristimo one s bržim jer nam to pomaže u bržoj i prirodnijoj prezentaciji naših varalica. Mi koristimo Shimano Stella 18000 role za popping tuna, iako neki od gostiju vole i vrhunske Daiwa role. Kapacitet role je vrlo važan jer tuna koja primi varalicu na površini u sekundi može izvući veliku dužinu strune. Korištenje upredenica PE6 i PE8 se također preporuča. Kad lovite tune koje se hrane na površini uvijek im treba pokušati prići tako da u bacanju koristite vjetar. On će vam pomoći u daljim zabačajima, a jednako tako eliminirat će i moguće čvorove koji se stvaraju kod bacanja u vjetar. U zadnje vrijeme počeli smo koristiti Stremline Wind-On Casting predveze jer su izrađeni baš za zabacivanje varalica. Korištenje rukavica za zabacivanje će vam stvarno pomoći da „napunite“ štap jer će vam zaštititi prst od trenja sa upredenicom te osigurati daleka bacanja. Moja sugestija je da svaki ribolovac na brodu treba imati dva pribora. Prvi pribor treba biti za vođenje podpovršinskih varalica i na njemu fluorocarbonski predvez treba biti dužine 3.6 – 4.5 m. Ovdje je fluorocarbon najbolji materijal za predvez jer brzo tone, a varalicu treba voditi tik uz površinu. Kao što znate, tuna pod površinom ne smije vidjeti osnovnu strunu jer zna odustati od napada. Štap za ovakav ribolov treba imati malo mekši vrh i biti dužine od 7’6” – 8’6” ft jer morate zabacivati varalice teške od 65 do 100 grama. Drugi pribor mora imati jači shock leader namijenjen zabacivanju poppera . Debljina predveza ovdje nije važna jer on nije pod vodom za vrijeme vođenja poppera te je tuni nevidljiv. Ovdje je moja sugestija korištenje kraćeg štapa sa snažnijim vrhom jer ćete njime trebati povući i velike poppere kroz vodu.

Kada i gdje? (najbolja mjesta, vrijeme za ribolov i prognoza…)

GLENN: Rekao bih da je moje najdraže mjesto za jigging na tunu ispred obala New Jerseya tijekom ljetnih mjeseci srpnja i kolovoza. Tražit ćemo ih na brakovima udaljenim 40 milja od obale u oko 50 metara dubokom moru. Oduvijek sam znao imati sreće za vrijeme mirnih dana no važno je znati da ako se tune hrane onda će napasti i jig. Obično polako obilazimo brakove gledajući u fishfinder, u trenutku kada primijetimo jata sitne ribe i tunu zaustavljamo brod i spuštamo jigove na dubinu na kojoj se tuna drži. Događa se da se drže na samom dnu hraneći se pješčanim jeguljama. Najčešće grizeve dobivamo za vrijeme svitanja trenutak prije nego se sunce digne, no prošle sezone smo ih lovili cijeli dan. Nažalost, nisu ostale dugo pa je sezona kratko trajala.

CHIP: Lovili smo na top watere odmah izvan Cape Coda u Massachusettsu. Tune migriraju uz liniju obale držeći se hladnijih voda ispred plaža. Većinu dana lovili smo manje od milju udaljeni od plaža u moru dubokom od 15 – 140 metara. Mi taj ribolov nazivamo Run&Gun najviše zbog toga jer gledamo horizont tražeći ptice, kitove i ribe koje se hrane. U trenutku kad ih spazimo jurimo što brže do jata tuna i pokušavamo se strateški smjestiti na najbolje mjesto da im možemo zabaciti. Vrlo često imamo više riba na udici odjednom. Tune su obično u jatima s ribama različite veličine, s nekoliko riba preko 130 kg kakve smo ulovili prošle sezone na varaličarski pribor. Većina riba koje ulovimo su oko 80 kg. Uobičajeno je da ribe najbolje grizu kad imamo zapadni vjetar sa nešto valova, no također smo ulovili mnogo riba i za vrijeme mirnih dana.

Popričajmo malo o varalicama

GLENN: Kad idem na jigging u potrazi za tunom koncentriram se na manje jigove šireg tijela, čini se da takvi jigovi bolje oponašaju tunin prirodni plijen. Nisam imao previše sreće koristeći duže jigove koji bolje love gofove. Čvrsto sam uvjeren da je griz na jig ustvari reakcijski/obrambeni griz, zbog toga boja nema nekog utjecaja. Zbog toga pri izboru jiga više pažnje polažem na oblik i akciju samog jiga. U slučaju da jigam u stvarno dubokoj vodi često koristim jigove koji svijetle (fluoresciraju), vjerujem da mi to povećava uspješnost. Moj omiljeni jig za tune je FC Labo SL jig težak 230 g, a odmah iza njega biram Hots Driftune i Seven seas Hooker 1. Svi ovi jigovi imaju jednu zajedničku osobinu, dok tonu oni trepere bokovima, a dok jigate njima oni bljeskaju sa strane na stranu. Kratki oštri pokreti u globalu su dobri za jigove kojima lovite tunu. Što više bljeskaju to je bolje pa zbog toga najčešće biram jigove koji imaju srebrnu ili kromiranu površinu preko koje je (ili nije) nanesena boja.

CHIP: Većina tuna koje ulovimo zagrizu na mamce vođene tik ispod površine, kao što su Tackle House Shibuki, Smith Baby Runboh te najbolji mamac prošle sezone, Daiwa Dorado Slider. Svi oni su izrađeni da plivaju tik ispod površine mora i imaju sličnu akciju. Također svi ovi mamci su po klasifikaciji swimbaiti, zbog toga je vrlo važno da uskladite svoju varalicu sa udicom prave veličine i vrste. Možete koristiti jednokuku ili trokuku udicu. Ja najčešće koristim Owner ST76 udice veličine 3/0, osim na većim varalicama gdje veličinu podižem na 4/0. Često koristimo i poppere ovisno o tome kako se ribe hrane. Korištenje poppera može biti stvarno učinkovit način da dignete ribu, ovaj način ribolova daje bolje rezultate za vrijeme oblačnih dana. Što se tiče boja pokušavamo se prilagoditi trenutnom plijenu tune, ako se hrane lokardama i skušama koristimo zelene i plave, ako jedu pješčane jegulje koristimo tamnije boje, a za vrijeme oblačnih dana koristimo jarke i metalik dekore.

Akcija u ribolovu (brzina prezentacije kod poppinga i jigginga)

GLENN: Većinu vremena koristim japanski stil mehaničkog jiganja, poznatog i kao speed jigging ili jerk/crank method. Tijekom godina usvojio sam najbolji način kako da jiganjem ulovite ribu – promijenite jednake kretnje na način da svojoj prezentaciji dodate pauze i snažne trzaje. Na primjer, ako jigate tune ispred New Jerseya, gdje se one primarno hrane iznad dna, ja obično nakon što jig padne na dno snažno povučem jig prema površini, napravim pauzu, zatim ponovim kretnju i tako sve dok ga ne dignem desetak metara od dna. Na taj način jig se giba jednako kao pješčane jegulje u prirodi. Često u takvo kretanje dodajem pauze i duge poteze ako je potrebno da bih dobio griz. U globalu, sve ribe kojima se tuna hrani plivaju mijenjajući smjer dok ih tuna goni, također se slično ponašaju i kad osjećaju opasnost. Trudim se to oponašati koliko je moguće. Po mom iskustvu svaka riba reagira na drugačiju prezentaciju. Tako gofovi vole vrlo brzo kretanje mamca s kratkim pauzama dok tuna bolje reagira na sporije dizanje jiga s većim pauzama. Još jedna tehnika donijela nam je grizeve. Varalicu treba ubaciti među ribe i zatim samo podižete i spuštate vrh štapa kako bi jig ostao u zoni griza što duže.

CHIP: Tehnika prezentacije generalno varira ovisno o tipu mamca koji koristite. Na primjer, kad bacate Tackle House Shibuki trebate držati vrh štapa prema dolje i snažno trzati te zatim rolom pokupiti upredenicu i zatim slijedi sljedeći dugi trzaj. Za Dorado Slider brzo namatanje sa kratkim trzajima i pauzama je najbolje. Ako lovite popperom, swimbaitom ili stickbaitom, najbolje je vrh štapa držati prema vodi, a varalice treba voditi serijom trzaja, pauza i dugih snažnih iznenadnih potezanja. Mijenjanje načina vođenja često donosi napad na varalicu. Uvijek je dobro promijeniti način prezentacije ako primijetite da ona koju pokušavate trenutno ne radi. Prošle sezone su ribe bolje reagirale na sporije privlačenje tako da je većina gostiju na brodu lovila dobro koristeći mnogo malih pauza i trzaja dok na duga oštra potezanja nisu reagirale.

Borba! (što treba a što ne treba raditi)

GLENN: Ja ću odgovoriti na ovo pitanje za nas obojicu jer mi vrlo često lovimo zajedno (zar ne Chip?) i obojica koristimo istu tehniku. Također, to mi je omiljena tema. Borba! Ako ste sve ono o čemu smo pričali napravili kako treba, evo vas…

Što uraditi: Sve počinje s dobrom bazom, osobito ako lovite sa otvorenog broda. Pobrinite se da stojite čvrsto s lagano savijenim koljenima te ravnim leđima i ramenima Naravno, udicu treba dobro zabiti snažnom i brzom kontrom i to je osnovno za uspjeh. Obično ako imam griz tijekom jiganja odmah nastavim kako bih zabio udicu. Jednako je važno dobro zabiti udicu i kada lovite poppingom jer trokuka također treba dobro sjesti. Za vrijeme borbe desnom rukom samo držim štap ne savijajući ju u laktu (ruka je stalno ravna), a štap natežem koristeći snagu nogu i okretanjem struka. Namotavam rolu svaki put kad se nagnem naprijed tj. kad se ustajem iz tog polu čučnja. Mnogi ribolovci čine grešku podižući ribu savijanjem ruke i zgloba. Time ne postižu ništa osim umaranja ruke, što uzrokuje dugotrajnu upalu mišića. Također štap držim što je više moguće jer time dodajem pritisak na ribu i imam bolju polugu s kojom se mogu boriti. Kad tuna dođe ispod broda ona legne na bok i počinje kružiti (death circles) treba paziti na njene kretnje te imati strpljenja, borba je sada blizu kraja. Kad predvez dođe do štapa obično popustim malo kočnicu na roli, u slučaju da se riba preplaši i ponovo krene struna neće puknuti.

Što nikako ne činiti: Nemojte žuriti! Uzmite si vremena, važno je da shvatite da je to maraton a ne sprint. Mnogi ribolovci sami sebe umore u prvih pet minuta borbe. Morate se smiriti da biste bili sigurni da ćete i na kraju borbe biti dovoljno jaki jer ćete trebati svu svoju vještinu i energiju. U trenutku kad zategnete ribu NIKAD ne pokušavajte što brže staviti štap u pojas jer ćete izgubiti koncentraciju i najvjerojatnije izgubiti ribu. Ja se uvijek borim s ribom držeći štap ispod (u položaju u kojem sam jigao) tijekom cijelog prvog bijega. Prebacujem štap u pojas samo kad je skroz napet jer sam siguran da imam adekvatan pritisak na ribu. Ne pokušavajte se boriti ili zaustaviti ribu dok ona bježi, pustite ju neka ide, strategija borbe je pustiti ribu da se sama umori upotrebom kočnice, a zatim namotati strunu kad riba stane. Tune su građene za kratku erupciju energije a ne za maraton, pa će se svaka od njih umoriti kako borba napreduje. Nikad ne pritežite kočnicu dok riba izvlači, kočnica se ionako povećava što riba više izvlači pa bi dotezanje kočnice moglo dovesti do pucanja kao što su to mnogi iskusili.

Trikovi i savjeti

GLENN: Moja sugestija je da na jigovima koristite samo jednu assist udicu kratkog vrata oblika wide gap, kao što je na primjer Shout Kudako 7/0 ili Fisherman Siden 12/0 vezana sa kevlarskim predvezom. Ključno je pronaći udicu koja je šira od najšire točke jiga koji koristite. To će spriječiti da se udica tijekom prezentacije zaglavi na jigu. Šira udica će se također bolje držati u kutu usana. Nikad ne stavljam dvije udice jer će ona druga samo napraviti štetu vama ili ribi dok ju puštate.

Također preporučam da koristite štapove koji su u skladu s težinom jiga kojim lovite. Previše ljudi misli da trebaju stvarno teške 600 gramske štapove da bi se borili s velikom ribom no to nije istina. Ja koristim štapove do 400 g jer moram pravilno voditi jigove teške 250-400 g. Stvarno volim loviti s parabolik štapovima kakvi su Synit`sovi jer će oni jigu dati odličnu akciju

CHIP: Kad lovite s tonućim stickbaitom usporite ga i dodajte mnogo malih trzaja i pauza u prezentaciju, to uglavnom potakne napade tune. Također je vrlo važno da ne žurite sa zabačajem. U nekim danima dobit ćete samo kratku priliku da zabacite u jato tuna pa je vrlo važno da zabačaj bude dobar. Prvo što morate znati je da pokušate „pročitati“ smjer u kojem se jato tuna kreće te zabaciti ispred njih. Ovakav zabačaj će vam dati najveću mogućnost da jedna riba krene za varalicom iako se jato u tom trenu ne hrani.

Moja sugestija je i da čvor kojim je predvez spojen sa upredenicom tijekom zabačaja bude iznad role a ne na špuli jer će to omogućiti dalji zabačaj i smanjiti mogućnost stvaranja čvorova uzrokovanih vjetrom (wind knots). Ovi čvorovi se vrlo često stvaraju jer ne date mamcu dovoljnu inerciju, zbog toga koristite štapove i mamce koji su usklađeni.

Najbolje svjetske destinacije za popping i jigging na plavoperajne tune

GLENN: Vjerujem da postoje dva fantastična mjesta za jigging na bluefin tunu u veličini od 80 kila na gore, Cape May u New Jerseyu i Cape Cod u Massachusettsu. Cape May je najbolji tijekom srpnja i kolovoza, a Cape Cod tijekom rujna i listopada. Na oba mjesta možete očekivati gigantske tune, ovdje se love mnoge ribe teške po 160 kila.

CHIP: Ne postoji bolje mjesto na svijetu gdje ćete imati toliki broj tuna kao u Cape Codu. Stvarno smo blagoslovljeni fantastičnim mjestom za ribolov. Tune su ovdje normalno udaljene nešto manje od milje od plaže, obično na dubini od 50 metara. Ima dana kada imamo ribu na štapu i više od devet puta no one su vrlo teške za savladati. Na test će staviti vašu volju, izdržljivost i pribor te zbog toga budite spremni. Najbolje vrijeme je svakako listopad ali tada treba ostaviti nekoliko dana za ribolov jer je vrijeme vrlo teško predvidjeti. Prošle sezone smo dobro lovili čak do kraja studenog.

Nevjerojatno: vaša najbolja riba ili ona koju nikada nećete zaboraviti (da čujemo priču)

GLENN: Riba koje se najbolje sjećam nije ujedno i moja najveća riba, točnije, ona je daleko od toga, no bila je trofej za svoju vrstu. Kapetan Chip također vodi ribolovce na jiganje gofova u North Carolinu gdje se love stvarno velike ribe. Prošle godine, prvog dana našeg dvodnevnog jigging izleta sa ekipom JIG Strong, bio sam kompletno potresen nakon nezaustavljive ribe koja mi je potrgala pribor koji se sastojao od 80 lb upredenice i 130 lb predveza. Premotao sam špulu sa 100 lb upredenicom te stavio shock leader od 200 lb i bio spreman na revanš idućeg dana. Čekao sam sve dok sonar nije pokazao pad dna na 100 metara gdje me čekao moj gof. Imao sam udarac nakon samo 3 metra brzog jiganja sa dna. Borba je trajala 15 minuta prije nego je riba prišla boku broda. To je bio apsolutno ogroman i najveći gof kojeg je itko od posade na brodu ikada vidio. Procijenili smo na osnovu dužine i debljine ribe da je imao oko 59 kila. Napravili smo nekoliko fotografija i pustili ga natrag u more. Sretan kraj za sve prisutne, taj dan mi se urezao u pamćenje i više nego kad sam prošle sezone uspio uloviti četiri tune od 80-tak kila u jedno popodne loveći topwaterima.

Hvala vam na razgovoru i na svim dobrim informacijama koje ste prenijeli čitateljima.

Check Also

Urbani ribolov

Ribolov, osobito u urbanim sredinama postao je novi način života. Ako pokušate shvatiti ili se pridružiti ovim momcima shvatit ćete da nije riječ o modi nego o načinu života. Adrenalin koji oni traže šuljajući se noću i obilazeći luku, okoliš koji je toliko degradiran rukom čovjeka i pratećom industrijom u potrazi... Piše: Antonio Varcasia