Kad boleni utihnu

Broj 39 / Lipanj / 2011

Naravno, opet sam uvjeren da imam dobrog soma. Malo se čudno ponaša, ali koga briga, glavno da je stisnuo. Malo pomalo i riba je pod čamcem. Palim naglavnu lampu, a ispod čamca izranja „đenje“ – ogromna bolenčina!

Piše: Mladen Pavlović

Debeli je mrak, boleni su odlično radili u sam sumrak i lijepo sam se nalovio. S prvim mrakom su stali pa pospremam bolenski pribor i rasklapam malo jači, somovski. Sjedim u tišini i čekam da somići krenu. Noć je prekrasna i vedra, ali bez mjeseca. Nedaleko od mene slavuj svojom neumornom pjesmom zavodi svoju družicu i kao da pokušava nadglasati kreket žaba… Nakon nekog vremena shvatim da somići nisu krenuli, a kad nisu dosad, vjerojatno ni neće pa stavljam Shad Rap od 9 cm na kopču i zabacujem reda radi, ne očekujući baš ništa. Nakon nekoliko okretaja ručice silovit udarac mi gotovo izbija štap iz ruku, traljava kontra i imam ribu, ali kočnica je pritegnuta, riba silovito kreće nizvodno i otkači se. Nisam stigao otpustiti kočnicu. Privlačim varalicu i imam što vidjeti – obje trokuke su bile odvinute. Naravno, pomislio sam da sam imao debelog soma. Kako kod sebe nemam rezervne trokuke, stavljam na kopču drugi vobler, ručni rad od desetak centimetara. Odmah u drugom prolasku opet imam strašan griz, ali ovaj put je kočnica mekana i riba u šusu izvlači 20-30 metara najlona. Naravno, opet sam uvjeren da imam dobrog soma. Malo se čudno ponaša, ali koga briga, glavno da je stisnuo. Malo pomalo i riba je pod čamcem. Palim naglavnu lampu, a ispod čamca izranja „đenje“ – ogromna bolenčina!

Pogledam na sat – 23:15. Mislim si:“ Ovom bolenu nisu sve daske na broju!“ Uvjeren kako je to bila slučajnost, nastavljam loviti. Nakon nekoliko zabačaja ponavlja se sličan scenarij. Oštar griz, divljačko izvlačenje najlona s role i nakon toga predaja, a za nekoliko minuta opet je krasan bolen sigurno preko trice u čamcu. Nakon trećeg prestajem misliti da je sve to skupa slučajnost, ustvari, prestajem misliti bilo što i uživam u ribolovu. Nakon četvrtog sve staje, bacam, pola sata bez trkca pa odustajem. Gledam na sat, prošla je ponoć. Presretan zbog odličnog ribolova, vozim čamac na vez i opet razmišljam, kombiniram u stilu Nicka Praskatona, ali ništa mi nema smisla, ništa ne mogu povezati. No, nakon pet uzastopnih grizeva uvjeren sam da to ne može biti slučajnost.

Ovim scenarijem su započela moja „istraživanja“ o noćnom ribolovu bolena. Doduše, ovaj prvi susret s „noćnim“ bolenima dogodio se prije desetak godina, od tada se dosta toga promijenilo, ali ključne stvari su ostale iste. Nažalost, negativna promjena od tada je smanjeni riblji fond. Nekadašnje velike plove bolena od nekoliko desetaka komada na većini mjesta su sada svedene na nekoliko komada po plovi. Tako da uobičajeni prizori raubanja desetak bolena istovremeno na Kupi gotovo da ni ne postoje. Naslušao sam se raznih teorija o tome zašto bolena nema, prekomjerni izlov, krivolov, neuspjeli mrijest… Sve to pripomaže nestanku bolena, ali mišljenja sam da je najvažnija teorija u cijeloj priči teorija o nestanku uklije, a poznato je da je uklija No.1 na bolenovom jelovniku. No dobro, vratimo se vedrijoj temi, tj. ribolovu preostalih nam bolena.

Noćna taktika ribolova bolena

Noćni ribolov bolena sadrži elemente dnevnog bolenolova i noćnog somolova. To je u biti kombinacija ovih dvaju ribolova. Noćni ribolov se odvija na sličnim mjestima kao i dnevni. Obično je mikro-lokacija u blizini onog mjesta gdje boleni tuku preko dana i u sumrak. Na primjer, ako u sumrak raubaju po samom plićaku, kad se smrači i prestanu loviti, sele se na prvi dublji prijelaz s plitkog u dubinu. U pravilu je to uvijek nizvodno od mjesta dnevnog lova, mada sam na pojedinim mjestima dobro lovio i na uzvodnom prijelazu, tj. iz dubine na plitko. Ovakva situacija je znatno rjeđa, ali događa se. Na tim prijelazima, naravno, možemo očekivati i soma jer se i on noću tuda mota. A često i napadne varalicu namijenjenu bolenu pa otud proizlazi i „preklapanje“ s ribolovom soma. U ovakvom ribolovu i na prethodno opisanim mjestima nikad ne možete biti sigurni što će napasti vašu varalicu. Na Kupi boleni čine nekih 80% noćnih ulova, dok ostalim grabežljivcima pripada onih 20%, nazovimo ih, slučajnim ulovima. Među slučajne ulove spadaju som, klen i mrena, a kad bismo ovakav ribolov prakticirali na Savi, siguran sam da bi, uz navedene vrste, i smuđ zauzeo dobar dio postotka slučajnog ulova. Na Kupi, nažalost, bar zasad, „smuki“ ne spada čak ni u slučajne ulove, već u znanstvenu fantastiku!

Ovakav ribolov može se prakticirati iz čamca ili s obale. Svaki ima svojih prednosti i mana. Mobilnost je najveća prednost čamca, njime se možemo postaviti u idealan položaj u odnosu na mjesto na kojem su boleni. A kako bilo tko rijetko ide isključivo u noćni ribolov, prednost čamca dolazi do izražaja. Obično je svatko već pred sumrak na vodi. Čamcem se može kvalitetno odloviti u sumrak na samom plićaku, a kasnije se jednostavno preselimo nadomak bolenovog noćnog prebivališta. Naravno, ako znamo gdje se točno nalazi. Ja recimo, kad sam na novom terenu, pronalazim bolena po sistemu „pokušaja i pogrešaka“. Nakon što sam odlovio sumrak, a boleni se prestaju pokazivati na površini, pustim mjesto da se „odmori“ petnaestak minuta i krećem s pretraživanjem od mjesta gdje su boleni tukli u sumrak pa prema nizvodno. U tom traženju bolena sidrim se i po nekoliko puta i cijeli teren oko čamca detaljno češljam varalicama. Kad ulovim prvog – to je to. Gdje je jedan, u blizini su i ostali. Dalje je samo stvar umijeća i koncentriranosti ribolovca. Doduše, i pribor ima važnu ulogu u ovom ribolovu, ali o njemu nešto kasnije. U taktici ribolova važna stavka je doslovno taktiziranje. Za razliku od sumraka kad boleni tuku ko bijesni i ne boje se ničega, noću su jako plahi i osjetljivi na svaku buku. Ovo se pogotovo odnosi na ribolov iz čamca gdje svaki neoprezni udarac po stjenci čamca može značiti kraj ribolova. Nakon svake ulovljene ribe poželjno je napraviti podužu pauzu prije slijedećeg zabačaja, naročito ako ste postavljeni tako da ulovljenu ribu povlačite direktno kroz plovu. U slučaju da odmah nastavite s ribolovom i kojim slučajem odmah ulovite drugu ribu, tad je ribolov definitivno gotov. Ne znam prestraše li se boleni ili „povežu“ pljusak i rad varalice s paničnim komešanjem ulovljene ribe, ali znam da im tada bilo kakva varalica postaje nezanimljiva.

Ribolov s obale je nešto zahtjevniji, a ja ga volim zbog toga što ne moram biti „ukočen“ kao u čamcu i paziti na svaki šum. A zahtjevniji je u smislu idealne prezentacije varalice. Idealno bi bilo, recimo, da se boleni nalaze malo nizvodno od mjesta na kojem mi stojimo. Zašto baš „ukoso“ nizvodno? Zato jer samo u tom slučaju možemo kvalitetno prezentirati varalicu. Ako su, recimo, ravno ispred nas (okomito na tok vode) i tu se još ponešto može „iskemijati“, ali ako su uzvodno od nas, tu se jako teško da nešto napraviti jer je struja obično toliko jaka da varalica minimalno radi, a i prebrzo prolazi. Znači, za mjesto ribolova  uvijek je poželjno birati mjesto gdje se boleni nalaze. Ako je kut dobro odabran, struja vode odrađuje sve sama. Tu dolazimo do glavne razlike između dnevnog i noćnog ribolova bolena. Naime, poznato je da u dnevnom ribolovu varalicu treba voditi brzo kako ju bolen ne bi imao vremena dobro promotriti i skužiti prijevaru. Po noći je obrnuta situacija. Varalica treba prolaziti što sporije kako bi ju bolenko imao vremena osjetiti i dobro nanišaniti. Istovremeno, varalica pak mora ići dovoljno brzo da bi dobro radila. Ponekad, ako je struja vode dovoljno jaka, nije potrebno namatati najlon na rolu nego pustiti struju da zanosi varalicu. Ako pak osjetim da varalica ne radi kao treba, tj. da je struja preslaba, lagano joj „pripomažem“ namatanjem najlona na rolu. Ako ovakav spor način prezentacije ne daje rezultate, dobro je postepeno ubrzavati vođenje.

Varalice

Varalice koje koristim u noćnom ribolovu dijelom su iz standardnog bolenskog asortimana, a većim dijelom iz somovskog. Da, dobro ste pročitali – somovskog asortimana. Naravno da sam i to otkrio slučajno dok sam pokušavao zveketavim voblerima, velikim žlicama ili pak povećim silikoncima maznuti kojeg soma. U početku mi nije bilo jasno zašto napada tako velike varalice koje tijekom dana ne bi ni pogledao, a istovremeno na „normalne“ bolenske varalice uopće ne reagira. Malo pomalo postalo mi je jasno da bolen po mraku uopće ne vidi varalicu ili vidi eventualno samo njezinu siluetu. Ovim saznanjem došao sam i do zaključka da boja varalice u noćnom ribolovu uopće nije bitna. Podjednak uspjeh imao sam na sve dekore varalica. U ovakvom ribolovu najlovniji su razni vobleri sa zvečkom i bez zvečke, zatim slijede silikonci, a nakon njih željezo, gdje prvenstveno mislim na razne žlice. U raznim situacijama silikonci imaju potencijala, samo im treba posvetiti dovoljno vremena. Najvažnije u cijeloj priči je to da varalice (bilo koje vrste) moraju biti većih dimenzija i izraženije vibracije. Na priloženim fotkama možete vidjeti čime ja najčešće blinkam…

Ribolovni pribor

Kako je ovo složena tehnika ribolova, zahtijeva i složen pristup priboru – šalim se naravno! Ja sam donedavno koristio standardni pribor za bolene. Ruku na srce, nije bilo pretjerane potrebe za jakim priborom. Doduše, zbog laganog pribora sam izgubio popriličan broj kapitalnih bolena. Većina se jednostavno otkvačila, a imao sam i nekoliko strašnih trganja, ne soma, baš bolena. A odnedavno su i somići sve češći gosti na drugom kraju najlona. Iz tog razloga u ovakav ribolov nosim dva pribora. Prvi je klasičan bolenski – štap dužine 3 metra i 50 grama bacanja, rola veličine 4000 s prijenosnim omjerom 6.2:1 i najlonom 0.25-0.28 mm. Ovim priborom obično lovim dok su boleni na plitkom i aktivno se hrane, znači u sumrak. Tad obično koristim male varalice koje se brzo vode pa je i mala vjerojatnost griza brkate beštije. Kad se boleni smire i povuku u dublju vodu, prelazim na nešto jači pribor kojim inače blinkam štuku – štap 80 gramac, 3 metra dužine, rola veličine 4000 prijenosnog omjera 4.5:1 s namotanim kvalitetnim najlonom 0.30-0.35. Ovakav pribor još uvijek osigurava gušt u drilu bolena u jakoj struji, a ako dođe brkonja, nije baš bespomoćan…
Na početku teksta zaboravih napisati da je najbolje vrijeme za ovakav ribolov od početka lipnja do kraja kolovoza, naravno, ovisno o vremenskim prilikama. Znači, najbolje je vrijeme pred nama. Ovom tehnikom se najčešće love najveće ribe iz plove, a po mraku, ako se potrudite (tj. ako znate gdje je), nije problem zeznuti ni najopreznijeg samca. Prije nego uopće krenete u ovakav ribolov, imajte na umu da bolena ima sve manje, a ako se nastavi ovakav trend, možda ga za 10-20 godina uopće neće ni biti. Uvjeren sam da zajedničkim snagama možemo barem malo pomoći u očuvanju populacije bolena.

Lovite i puštajte bolene!
Bistro vam bilo!

Slične objave

Praktični Ribolov More br. 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.

Praktični Ribolov More broj 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.