Povratak na Odru

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

Još smo kao klinci iz Zagreba velikogoričkom cestom biciklima dolazili do Odranskog ribiča, tada je Odra prirodno ulazila u kanal Sava-Odra i ribe je bilo u izobilju…

Piše: Ivo Begović

Iako su se ti moji sporadični posjeti rijeci Odri nastavili i kad sam se motorizirao, te sam prošao i upoznao sve mrvice i kanale s desne strane kanala, kao i cijeli kanal, pa i samo njegovo ušće u Odru, moram priznati da mi je kao najbolji teren u sjećanju ostao upravo dio Odre koji sam nedavno ponovo posjetio sa sinom. Radi se o rijeci Odri i njenom dijelu koji teče nizvodno od završetka kanala Sava-Odra, ustvari, o početku prirodnog očuvanog toka koji gotovo nepromijenjen teče kroz livade i šume sve do ušća u rijeku Kupu nešto uzvodno od grada Siska. Iako je tok, kao što sam rekao, očuvan, nažalost, razlog zbog kojeg sam godinama zaobilazio ovu rijeku su brojne mreže koje pregrađuju ovu nizinsku ljepoticu na mnogo mjesta. No bijele ribe je uvijek bilo mnogo, osobito je brojna bila populacija žutooke pa smo odlučili pokušati.

Hranjenje

Obilje ribe

Odra je na ovom dijelu očuvana u starom koritu. Teče kroz šume i livade krivudajući. I dalje je prepuna dugačkih vlati trave koja zimi polegne, a ljeti buja i pruža odličan zaklon ribama. Ono što smo sin i ja doživjeli u par kratkih ribolova dalo mi je nadu da je rijeka Odra, usprkos mnogobrojnim krivolovcima, i dalje bogata ribom. Naime, na tom dijelu rijeke odmah ispod mosta bio je ogroman zimovnik kedera. Crna mrlja koja nije dozvoljavala da se vidi dno prostirala se na sigurno dvadesetak kvadrata. S obzirom da je sinu ribolov i puštanje kedera ubrzo postao dosadan, spustili smo se nizvodno oko dvjestotinjak metara do jednog od mnogobrojnih drvenih trepa s koje je djetetu bilo lako loviti. Tu je Odra nešto uža, dublja i brža nego na ostalom dijelu toka. Sistem sa plovkom od tri grama koji sam mu stavio na pet metara dug direktaš trebao bi biti dovoljan da „probije“ kedera i spusti mamac do krupnije ribe uz dno. Već u mjerenju dubine shvatili smo da je cijelo dno prepuno dugačkih vlati trave koja je i inače karakteristična za rijeku Odru. Istina, ta je trava sada polegla uz dno i kada zapnete obično iščupate cijeli busen, no u njoj se nije dalo loviti pa smo dubinu tako namjestili da je mamac išao iznad te trave. Na početku sam nahranio s par kugli hrane sa crvima i mali Ivo je mogao početi loviti. Prvo su mu grizli kederi no već nakon nekoliko prolaza dobio je krasnu babušku. Da bih što prije selektirao ovu krupniju ribu koju je on htio loviti, počeo sam hraniti svaki zabac sa desetak crvi bačenih iz ruke. Dubina je bila oko dva metra i znao sam da ako ih bacim malo uzvodno oni će potonuti do razine udice oko metar nizvodno od nas, na mjestu gdje je Ivo imao dobru kontrolu plovka i bio spreman za zatezanje.

Iako su kederi tu u tamo još uvijek napadali crve, uskoro su nam počele gristi sve krupnije ribe. Žutooke i crvenperke su se izmjenjivale sa ploticama.

Ja sam samo na par prolaza uzeo štap u ruke samo da mu pokažem kako treba štopati plovak polako prateći tok vode. Ova je prezentacija rezultirala krasnim klenom.

Nakon što je i on ušao u grif sa štopanjem (iako je to bilo daleko od savršenog) počeo je loviti sve krupniju ribu. Sa dolaskom sumraka voda kao da je uzavrela od mnogobrojnih kolobara i pokojeg rauba. Znači, štuke još uvijek ima i na ovom dijelu toka Odre. No nikako ju prevariti, uz takvo obilje zaklona i ribe to je druga priča.

Naravno, sve ulovljene ribe smo odmah po ulovu puštali.

Drugi posjet – Odra stoji

Naš drugi posjet dogodio se oko desetak dana nakon prvog. Iako u Zagrebu nije bilo obilnije kiše, rijeka Kupa je tih dana imala osjetan porast. No nisam očekivao da bi ta činjenica mogla toliko utjecati na vodostaj Odre toliko uzvodno od ušća. No već kad smo prelazili stari most kod lovačkog doma, postalo nam je jasno da je tok mnogo sporiji, a vodostaj osjetno viši. Što se ustvari dogodilo? Kupa je zbog velikog vodenog vala zaustavila Odru i njen se vodostaj digao no sam tok se usporio. Neki ribolovci na mostu su tvrdili da čak teče uzvodno. No nismo odustali i otišli smo do našeg mjesta. Uz istu hranu i način hranjenja sa crvima nismo uspijevali dobiti nijednu ribu osim pokojeg sitnijeg kedera. No ribe su se cijelo vrijeme dizale vrčkajući uz samu površinu. Zbog mutne vode nismo vidjeli o čemu se radi, no takve kolobare kederi ne mogu proizvesti.

Na istom smo sistemu smanjili dubinu i mali je Ivo odmah počeo loviti krasne žutooke i crvenperke koje su se digle u gornji sloj te se aktivno hranile za vrijeme porasta. Hrana nam je kao i zadnji put na mjesto lova dovlačila kedere pa smo nastavili hraniti sa po par crvića na svaki zabac, tek toliko koliko smo procijenili da ribe mogu odmah pojesti dok crvi još tonu.

Eto, posjetite i vi rijeku Odru i uživajte u zimskom ribolovu na plovak.

Kako doći gdje smo mi lovili?

Postoje dva puta, jedan je da krenete cestom Zagreb-Sisak i nakon što ste vozeći prema Sisku prešli kanal Sava-Odra skrenete lijevo prije Fiolićeve farme junadi, vozite uz nasip s desne strane. Kad cesta počne skretati desno u šumu, pratite cestu i prođite pored KP doma. Vozite dalje ravno dobrim bijelim putem sve do križanja sa raspelom. Na njemu krenite lijevo i doći ćete do drvenog mosta kod lovačkog doma. Mi smo lovili nizvodno od mosta na par mjesta gdje se moglo prići i sva su bilo dobra.
Drugi način je da dođete s desne strane kanala uz „sifon“, nizvodno od Odranskog ribiča. Nastavite bijelom cestom s lijeve strane nasipa sve do kraja nasipa i zatim skrenite desno. Nakon desetak minuta vožnje bijelim putem doći ćete ponovo do istog starog drvenog mosta i lovačkog doma ali s lijeve strane Odre.
Važno je spomenuti da se most ne može prijeći automobilom pa je za komotne ribiče koji vole auto iza leđa druga opcija bolja.

Slične objave

Gdje roniti ovog proljeća?

Zrak je topao more je hladno, dani su vedriji more mutnije, na kopnu sve vrvi od života ali i u moru, to su glavne odlike proljeća. E da i još jedna, svi smo sretniji... Piše: Pero Ugarković