Silikonsko doba 2

Broj 38 / Svibanj / 2011.

Neotežana «mačka» ludo trese glavom u Texasu dok pada dolje!

Piše: m®VA
Fotografije: Marko Ivanković – KOmar, Dalien

Ovako bismo vjerojatno preveli nekad davno (u Titovo doba) nazive montaža silikonaca koje ćemo obraditi u ovom broju. Tako u doba kad je «Olovni Cepelin» pjevao «Stepenište za Raj» bi otprilike zvučala imena Weightles, Neko, Wacky, Shakey Head, Texas i Drop Shot rigova.

U prošlom broju smo se osvrnuli na klasiku, jig montaža je definitivno najuniverzalnija i najprimjenjivija za sve vrste grabljivica. A sad je red na «specijalke», tj. montaže koje su prvenstveno namijenjene bassu, pa tek onda (ali sve češće) su našle primjenu i u ribolovu drugih riba. Ovaj broj ćemo započeti kako smo završili prošli, sa jig udicom.

Shake it, baby, shake it! (Jerry Lee Lewis)

Shaky Head Rig

Shaky Head montaža je doživjela bum posljednjih nekoliko godina, ponajviše zahvaljujući pobjedi Kevin Van Dama na Elite 50 turniru na jezeru Lewisville u Texasu. Već na slijedećem turniru nije bio jedini profić koji je «drmusao glavicom». Pa u čemu je fora? Fora je nastala vrlo jednostavno, netko se dosjetio da na običnu jig glavu stavi silikonskog crva i to tako da sakrije udicu. A to zahtijeva i malko preinake od normalnog ravnog nabijanja silikonca na jig udicu. Dakle, prvo zabijemo špicu udice pod kutom od cca 45 stupnjeva u «glavu» silikonca. Zatim silikonca proguramo sve do olovne glave i udicu zarotiramo za 180 stupnjeva tako da vrh gleda prema silikoncu. I onda udicu zabodemo u silikonac tako da vrh udice ostane sakriven blizu površine silikonca. Još ako smo se potrudili da nam silikonac koliko-toliko stoji ravno namontirano, sreći nigdje kraja! Smisao ovog sistema je da se lovi na dnu, otud olovna glava, bez obzira na dubinu. Može se loviti na pola metra ili na deset metara dubine, samo se prilagođava težina olovne glave. A olovna glava se u principu izabire tako da ćemo koristiti najlakšu moguću, a da pravilno izvodimo tehniku. A tehnika je slijedeća. Zabacimo varalicu na izabranu poziciju – kameno dno, pješčani sprud, grmovi trave, u principu, bilo gdje gdje obitavaju bassevi – i pustimo da potone. Dok varalica tone, prednji dio varalice tone prema dnu, a zadnji, repni dio, «zaostaje» i treperi. Često je ovo već dovoljno da bass pokupi varalicu dok tone. Ako se to ne dogodi i varalica nam potone na dno, onda joj laganim cimanjem vrha štapa udahnemo život. Olovna glava će strugati po dnu i svako malo zapinjati o neravnine, a repni dio varalice će svaki put krenuti prema gore i treperiti. Naravno da ovo ne možemo raditi s nekom toljagom od štapa, već finim priborom, treba nam štap koji je osjetljiv u gornjem dijelu tako da možemo fino pomicati silikonca po dnu i zavodljivo cimkati s repićem prema gore, a ne ga svakim cimom micati po metar po dnu. A štap mora biti dovoljno jak da može zabiti jig udicu koja je skrivena u silikoncu bassu u usta i mora biti dovoljno jak da izvuče bassa na suho iz njegove kućice. Sve više proizvođača radi takve štapove, pogotovo što se identična akcija koristi i za Drop Shot štapove, a oni se dosta koriste i za smuđa i ostriža, no o tome kasnije. Dakle, nije neki problem kupiti u Hrvata dobar štap za Shaky Head. Štap ne treba biti dulji od 2.40 metara, ne bumo s njim lovili na pola Borovika ovom montažom, a silikonac i jig udica se sasvim pristojno dadu zabaciti. Sa kraćim štapom ćemo ljepše «dozirati» cimkanje i izazovnije odizati repić. Naravno da je idealno da koristimo plivajućeg silikonca, neki čak to navode kao imperativ, ali ja sam sasvim dobro lovio na običnog Senka na ovoj montaži i ništa mu ne fali. Osobno volim veće i jače jig udice tako da mi brzo pokidaju tanke finnesse i trick wormove. No, možemo na udicu piknuti i guštera ili Flukea, a bome i raka. Sa plivajućim kliještima… hmmm… postoje i posebne udice za Shaky Head montažu s malim federom na jig glavi na koji se pričvrsti gornji dio silikonca , ali njih rjeđe koristim jer su udice premale za Senka od 5 incha. A što veći mamac, veća riba. Zar ne? Sa Shaky Head montažom koristim najlon i to tanji nego kao za Texas, 0.20 ili 0.25 mm, ovisi o količini krša u vodi i veličini očekivanog ulova. Špaga može također, ali onda stavljam metar predveza od najlona ili fluorokarbona. Ipak preferiram najlon jer imam osjećaj da mi varalica ljepše radi. A griz se ionako osjeti. Ili vidi. Ovo je prvenstveno tehnika za slabije aktivnu ribu pa prema tome i birajte boje silikonaca. Zelena, Watermelon s kombinacijama šljokica ili bez njih su moji favoriti za sve vode, bistre i mutne, plitke i duboke.

I’m free, free falling! (Tom Petty)

Neotežana – weightless montaža

Neotežana montaža ili montaža na worm udici je zasigurno najrasprostranjenija kod naših bassolovaca širom Lijepe Naše, a i šire. To je i prva montaža s kojom sam se ja susreo kad sam počeo loviti bassa na gumice koje su napravljene upravo za lov bassa. Do onda smo se izmotavali svakako, ali tek je Lunker Cityjev Slug Go na worm udici odškrinuo vrata u sve čari pravog bassolova. Moram spomenuti Juru Piljka, poznatijeg kao Jura Bass, koji mi je dao prve silikonce i worm udice, a i prvenstveno mi pokazao kako se pravilno montiraju ove nakarade. Sad se nakon milijuna pravilno piknutih i centriranih silikonaca ponekad sjetim koliko truda i muke smo ulagali da pravilno zapiknemo Sluga u Red Shad boji jer su takve posebno obožavali tada mnogobrojni bassevi na Dezinfekciji. Svaki potrgani silikonac se krpao do besvijesti jer nisu bili lako dostupni kao sad. A sad već nisam zabacio Sluga godinama… a trebao bih. Worm udice ćete lako prepoznati jer imaju onaj prepoznatljivi dio kod ušice. Taj dio služi da bolje zadrži prednji dio silikonca na mjestu. Vrhom udice probodemo početak silikonca i nakon nekih dva centimetra izađemo sa špicom van na donjoj strani silikonca. Zatim silikon guramo prema ušici udice sve dok lijepo ne sjedne na zglob od udice. Zatim udicu zarotiramo za 180 stupnjeva tako da vrh udice gleda prema silikoncu. Odmjerimo gdje bi vrh udice trebao izaći i probodemo silikonca skroz na poprek. Ako smo sve dobro napravili, špica udice zajedno sa kontrakukom bi trebala da je tik uz tijelo silikonca s gornje strane. Ako lovimo pri površini ili na čistini, ostavimo da vrh udice viri iznad silikonca. Ako lovimo u travi slobodno sakrijemo vrh udice u tijelo silikonca jednostavnim probadanjem špice udice «pod kožicu» silikonca. Ako lovimo u jačem kršu, granju ili poljima lopoča, onda udicu ne probodemo skroz do kraja nego ju ostavimo u tijelu varalice, blizu površine, tako da s jačom kontrom možemo sigurno smjestiti udicu ribi u usta. Ova vrsta montaže je i sastavni dio nekih drugih montaža, kao što su Carolina i Texas montaže pa se samim tim mogu koristiti i različiti oblici lukova udica. Načelno gledano, za duguljaste silikonce tipa Senko, razne wormove i tanje silikonce koriste se tzv. straight udice, dakle, udice s «normalnim» lukom, dok se za šire silikonce tipa Ika, Fluke, Creature i slično, koriste Wide Gape ili G oblik udice. Opet, ako riba slabije prima primorani ste koristiti manje silikonce, probajte i promijeniti oblik udice i to obavezno sa G oblika na ravni oblik. Mada Maruto ima super genijalne male G wormice, obavezno nosim par veličina sa sobom, pogotovo na natjecanju. Četvorka se savršeno slaže s Mini Ikom od 3 incha… jednako kao što možemo koristiti svaki mogući oblik silikonca s ovim udicama, tako je i širok način vođenja s ovom montažom. Senka možemo na Trakošćanu jednostavno zabaciti, pustiti da potone, staviti štap u rašlje i čekati da zagrize. Kao na grunt. Još ako smo pogodili Huliganov kanalić, nema veće sreće! A možemo ga na Boroviku voditi pod samom površinom kao zaru i još tu i tamo plopnuti s njim po površini, dok nam muke ne skrati kakva debela pedesetka. Been there, done that! Možemo s njim loviti pod nogama, a možemo bacati i daleko za bolena. A kad smo već kod bolena, ima jedna opaka montaža za one kaj se baš i ne daju samo tako uloviti. Naravno da je prvo izmišljena za bassa, ali za bolena pali jako dobro. Ima dana kad riba jednostavno neće veliki mamac, a dovoljno je daleko od nas da ne možemo dobaciti sa Senkom od 3 incha ili nekom drugom varkom tipa Zoom Fluke istih dimenzija. Logično rješenje je da nam treba dodatno otežanje. Ako stavimo olovo, varalicu možemo teško voditi pod površinom, a boleni rasturaju. Waser kugla ili Sbirulino su često dobar odabir, ali ponekad rade prevelik otpor pa plaše ribu ili se dogodi da se bolen zaleti na waser kuglu, a ne na mamac iza nje. A i nemamo uvijek pri ruci ova pomagala. Ali imamo dva identična silikonca! Još nam trebaju samo dvije wormice i dvije vrtilice da kompletiramo «Double Fluke» rig.

Double Fluke Rig

Jednostavno napravimo dva predveza različitih duljina i na jednom kraju navežemo wormicu i na nju montiramo malog Senka od 3 incha bijele boje. Zatim glavnu strunu provučemo kroz oko od jedne vrtilice tako da ona slobodno klizi po struni i zavežemo za drugu vrtilicu. Nakon toga zavežemo kraći predvez na ovu vrtilicu koja slobodno šeta po struni, a dulji predvez zavežemo na onu vrtilicu koja se nalazi na kraju glavne strune. Što smo dobili time? Pa dobili smo dvostruko veće otežanje koje ćemo dalje zabaciti nego samo jednog silikonca, ali pravi dobitak će se vidjeti čim prvi put cimnete sa štapom! Varalice idu svaka na svoju stranu, kao jato (od dva komada, ha-ha) preplašenih kedera, pravi okidač za svakog predatora koji drži do sebe! Jedina mana sistema je što možete uloviti dvije ribe odjednom pa svaka vuče na svoju stranu, a adrenalin pumpa… čekaj, gdje je tu loša strana? Pa loše će biti ako niste dobro svezali čvor na vrtilicama… Ima dosta fulanja jer su ipak jednokuke u pitanju, ne predlažem dodavanje trokuka jer se petlja previše, a i ne treba, bit će dosta grizeva s realizacijom tako da se budete nadrilali.

Fill your hand, you son of a bitch! (John Wayne, True Grit)

Texas

Texas rig je nastao iz potrebe da silikonca kojeg smo piknuli na worm udicu dovedemo na dno, a da on tu i ostane. Jezera u Texasu su uglavnom akumulacije tako da su duboka i kamenitog dna sa relativno malo trave, ali sa puno rakova. Dakle, pametni Ameri u «usamljenoj zvijezdi» su uzeli ono što im je prvo pri ruci, a kako svaki stanovnik stariji od 16 godina smije nositi oružje, najlogičnije je da su metak izbušili tako da mogu provući najlon kroz njega i tako je nastao Texas rig. Šalu na stranu, oblik metka je idealan zbog toga što najmanje zapinje za dno ili prepreke oko kojih zabacujemo ovako montiranu varalicu. Olovo možemo fiksirati na nekoliko načina ako to želimo, ja osobno ne volim da mi olovo nije fiksirano. Najčešće to činim sa običnom čačkalicom koju uguram u rupu kroz koju prolazi najlon. Drvo od čačkalice je dovoljno mekano da ne ošteti najlon i fino zacvika olovo na mjestu. No, ponekad ribama treba suptilnija prezentacija i onda ne fiksiram olovo skroz do udice, već stavljam silikonski stoper na nekih 10-tak centimetara od udice tako da olovo slobodno može šetati od stopera do udice. Na taj način dobijem ono malo lufta da kad pomjerim varalicu prema naprijed, olovo odmah padne na dno, a varalica neko vrijeme tone slobodnim padom. Ovo je jako dobra tehnika kad je voda poprilično napadnuta i u vrijeme kad je natjecanje, u Portugalu sam bolje lovio na ovaj sistem nego na klasični Texas. A ako želim imati fiksno olovo odmah do silikonca, jednostavno pomjerim silikonski bužir tako da zacvika olovo da ne može kliziti! Na udicu možete staviti što hoćete, jednako kao i kod weightless motaže (znači neotežane), no najčešće se koriste razni rakovi, Hula grubovi, Creaturei wormovi. Dosta često se ne mogu naći male gramaže olovnih bulleta, pogotovo ako se ne koristite blagodatima Interneta i eBaya, pa onda kad vam zatreba manja gramaža olova najbolje je koristiti tzv. split shot montažu. Riječ je o Weightless montaži ispred koje smo dodali jedno najobičnije olovce kakvo koristimo za plovkarenje. Mekano olovce razrezano po sredini. Ne oštećuje strunu, dade se fiksirati i odrađuje posao. Ovo je striktno finesse tehnika i koriste se uglavnom manji i tanki wormovi tipa Trick Worm ili Gary Yamamoto Flat Tail Worm i ravne worm udice. Može i obični Senko, ali on obično brže potone od olova veličine AAA. Odosmo mi u 4X14…

Silikonac montiran na Texas rig najčešće lovi odmah prilikom prvog kontakta sa dnom. Što se dulje nalazi u vodi učinkovitost mu pada. Naravno, ako smo zabacili na pravo mjesto. Dakle, vi koji najviše ribe na Texas ulovite tako da jigate polako s njim, nekaj ne delate dobro, tj., mjesto koje izabirete za zabac nije dobro. Može se dogoditi da se bass nalazi s druge strane panja na koji bacate, možete mu dofurati varalicu pred nos tako da projigate do njega, ali daleko je bolje izvaditi varalicu van iz vode i skoncentrirano opet zabaciti sa druge strane panja.

www.ninjatacklebox.com (Kotaro Kiriyama)

Drop Shot

Kotaro Kiriyama je Japanac koji je svoju sreću našao u Americi. Tamo je profi bass ribolovac već 11 godina. Sjećam se dok je sa suzama u očima govorio kako je zahvalan što može živjeti od onoga što voli. To je rekao nakon pobjede na Bass Master Elite Turniru 2008. na jezeru Erie gdje je upravo Drop Shot tehnikom deklasirao konkurenciju sa maloustim bassevima koje je vadio sa nekih dvadesetak metara dubine! I to su bili u pola vode! Čovjek, da bi uopće počeo loviti na tom mjestu, mora biti JAKO siguran u sebe i u ono kaj dela. Pogotovo na jezeru veličine pola Hrvatske. Dakle, kako je lovio u pola vode, svima je jasno da je Drop Shot metoda idealna za ribolov drito ispod čamca. Osnovna zamisao je da se mamac ponudi na određenoj dubini od dna s tim što olovo može (u 99 posto slučajeva i je) biti na dnu, a i ne mora, ako imate ispod sebe 50 metara dubine, a bassevi rasturaju shadove na pola vode kao što je imao Kota. No na našim vodama je olovo uvijek na dnu (možda se na Kruščici poigramo u pola vode…). Ovu montažu nije teško složiti ako imamo originalno olovo za Drop Shot koje na kraju ima kopču u koju se zacvika najlon. Ako nemamo takvo olovo, možemo ga sami napraviti. Uzmemo olovo s vrtilicom i kliještima spljoštimo alkicu tako da ostane uski prolaz u koji možemo zacvikati najlon. Ovo cvikanje služi samo zato da naknadno možemo regulirati razmak između olova i varalice i da, u slučaju da zapnemo za neku prepreku, laganim povlačenjem gubimo samo olovo, a ne i ribu na udici. Dakle, olovo zapne, mi povlačimo i olovo se skliže prema dolje, otpadne i mi smo opet slobodni. Ako nemamo ni kliješta ni olovo s vrtilicom odličan način je da obično štapićasto olovo s rupom u sredini navučemo na slobodan kraj najlona i s donje strane fiksiramo najobičnijom olovnom sačmom. Štapićasto olovo koristimo zato da što manje zapinje po dnu. S gornje strane ga isto možemo fiksirati sa olovcem ili silikonskim stoperom, ali u principu nema potrebe jer gravitacija ionako odrađuje svoje. Znači, montaža se kompletira na slijedeći način. Na glavnu strunu navežemo udicu Palomar čvorom tako da luk udice gleda prema gore. Fino naslinimo čvor, zategnemo ga tako da sjedne kako treba (čuje se «puk!»), tako da je udica pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na zategnuti najlon i montiramo silikonca. Ako lovimo u kršu onda koristimo worm udicu, a ako lovimo u relativno čistome onda posebne udice za DropShot ili neke šaranske modele s kojima pikamo silikonca samo kroz glavu. Normalno je da je tako montirani silikonac puno življi nego onaj na wormici, ali se i puno lakše zakvači za prepreku. Dakle, kompromisi… Odredimo na kojoj dubini želimo da nam se nalazi mamac i na osnovu toga postavimo olovo. Zabacimo na željeno mjesto i lagano napnemo najlon tako da osjetimo težinu olova. Za ovu tehniku treba štap osjetljivog vrha tako da možemo titrati silikoncem na mjestu bez da pomjeramo olovno opterećenje s dna. Možemo staviti i 20 grama olova pa ga sigurno nećemo pomjeriti, ali teško da budemo pravilno i dobro kontrirali s takvim utegom na kraju, pogotovo ako ima malkice mulja na dnu (a gdje nema?). dakle, 3.5-5 grama, 7 grama u vr’ glave! Naravno da ćete pomjerati to olovo po dnu, pogotovo ako ne lovite drito ispod sebe, ali to i nije tako strašno! Danas ima mali milijun varalica specijalno rađenih za Drop Shot, pogotovo jer su Europljani skužili da je to super efikasna tehnika i za druge grabežljivce kao što su smuđ i ostriž, tako da stvarno neće biti problema da si nabavite par specijalki s ravnim i V repom. Svaka čast svima, ali ja volim starog favorita Lunker City Fin-Sa. Ova varalica je nastala puno prije nego su Japanci dofurali Drop Shot u Ameriku, ali je napravljena savršeno za ovu tehniku. Pogotovo ako ju samo piknete kroz glavu. Umirući keder pleše svoje «labuđe jezero»! Ni Anna Pavlova ne bi to bolje izvela! (proGooglaj!).

Ki Shu (đavolja ruka), Bu Shin (srce Bude)(Yuki Ito, c.e.o. Megabass)

Ovaj natpis stoji na Megabassovim rolama i na nekim njihovim štapovima i u slobodnom prijevodu bi značio ustvari jedno upozorenje: Iako vam ova oprema može omogućiti da lovite «kao vrag», ne dajte da to utječe na vaše «Budino srce (Buda je uvijek bio dobar)». Dakle, jednako kao što vam i ja uvijek na kraju svog teksta u kojem sam podijelio znanje kažem da puštate ribe, jel?!? Pa tako i ove dvije opake tehnike koje nam dolaze jedna iz Amerike, a druga iz Japana, tako slične, a tako različite, ali obje ubitačne. Prva američka (mada prisvajaju i drugu, ali o tom-potom) je „luda montaža“ ili „Wacky rig“. Uzmete silikonac, propiknete ga po sredini udicom i to je to! Ovako montirana varalica tone paralelno s površinom vode i pritom joj krajevi sitno trepere, pogotovo ako ovako montirate Senka, jer je otežanje u obliku udice na sredini mamca. Kad potone, ostavimo da leži na dnu neko vrijeme, bass ju često pokupi s dna. Za razliku od neotežanih varalica koje najčešće (nakon što sam ih ostavio da leže na dnu) jednostavno namotam do sebe za novi zabac, Wacky rigani Senko ima novu šansu da se iskaže baš u povlačenju prema meni. Laganim cimanjem ga vodim prema površini i Senko zbog toga što su mu krajevi slobodni počinje «vježbati» gimnastiku! Kad cimnem oba kraja zbog otpora vode zaostanu, a kad stanem, vrate se u prvobitni položaj. Izgleda kao da pliva. Par puta cimnem i opet pustim da potone. Nekad do dna, a nekad samo kratka pauza. Naravno da je ovo tehnika za plića mjesta jer se ipak radi o neotežanom silikoncu. Ako želimo loviti dublje ili da nam mamac tone brže, postoje posebne udice za Wacky sa olovnim ili tungsten otežanjem i štitnikom. No, ove udice je bolje koristiti za drugu vrstu vođenja, a to je cimanje bez tonjenja. Dakle, zabacimo pod kakav grm i odmah počnemo cimati bez da čekamo da varalica potone na dno. To je japanski doprinos ovoj tehnici. Zappu ima predobre udice sa otežanjem i štitnikom upravo za ovu vrstu vođenja i to jako dobro funkcionira. Kao da vodite vobler, lagano twitchate, a Senko zavodljivo maše nogicama. Mali problem sa Senkom i sličnim nasoljenim varalicama je što lako pucaju tamo gdje su propiknute tako da nam treba mala pomoć da bi silikonac trajao dulje. Postoje već gotovi silikonski ringići za Senka i može ih se kupiti za bagatelu na eBayu, no ja volim koristiti silikonske ringiće za boile. Ima ih jeftino u svakoj trgovini ribičkog pribora i traju dugo. Jednostavno navučemo ringić na Senka tamo gdje bismo ga trebali propiknuti i zakvačimo udicu kroz silikonski ringić ili kroz rupicu predviđenu za udicu. Ovako montirani Senko nam traje puno dulje od onoga kojeg jednostavno propiknemo kroz sredinu.

Wacky Rig

No ponekad hoćemo loviti s Wacky rigom ali na dnu i to na mjestu. Sad do izražaja dolazi nova japanska fora, tzv. Neko rig. Neko na japanskom znači «mačka» i još nisam dokučio zašto se tako zove ova montaža, ali i nije bitno, bitno je samo da je montaža efikasna. I ako na prvi pogled izgleda kao da je Neko rig običan Wacky sa olovnim otežanjem s jedne strane, ove dvije tehnike se totalno razlikuju. Kao prvo, za Neko trebate plivajuću gumu, dok za Wacky plivajuća apsolutno ne prolazi. Wacky lovi u propadanju i u povlačenju prema gore, a Neko lovi maltene na mjestu. Kolega Dalien je u prošlom broju sve lijepo objasnio s kupovnim otežanjima i sve 5. no, može to i drugačije, ha-ha. Neko rig je i nastao tako da se netko sjetio pa dodao otežanje s jedne strane u Wacky montirani slikonac i na taj način dobio da varalica brzo potone do dna i da jedan kraj bude uvijek u kontaktu sa dnom. U principu, ova montaža je hibrid između Wacky i Shaky Head. Najbolja je za tvrde podloge tipa kamen, šljunak i slično jer udaranje metala po kamenu (original Neko olovni čavel ili obični čavel iz Peveca) daju dodatni zvuk koji privlači ribe. Neki taj zvuk opisuju kao kad rak škljoca kliještima, a svi znamo da bass obožava rakove. Guma mora biti plivajuća tako da zadnji kraj gleda prema površini vode i s njim zavodljivo titramo, tj. dajemo mu život cimanjem štapa. Katkad malko podignemo vrh, tek toliko da se varalica odigne od dna i opet lupi o kamen i proizvede zvuk. Pa opet titranje. Ako se ništa ne dogodi, pomaknemo sve opet za jedno pola metra i sve ponovo! Sve su ovo finesse metode i najbolje je koristiti najlon 0.20-0.25 i fine štapove tako da možemo odraditi sve što poželimo da nam varalica napravi. Uz malo strpljenja i vježbe nije problem savladati ove tehnike i uloviti bonus ribu kad to najviše trebate. Svi znaju baciti Creaturu na Texasu u grm i iščupati bassa van na 0.35!

Neko Rig

Puštajte ribe!

Slične objave

Praktični Ribolov More br. 29 / Kolovoz / Rujan / Listopad / 2020.

Praktični Ribolov More broj 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.