Stani mi na crtu!

Broj 39 / Lipanj / 2011

Bass liga je počela, kako loviti na Ivancu?!

Piše: m®VA

Konačno je prestao lovostaj na bassa na Ivancu i vrijeme je za trening jer ostalo nam je još 10-tak dana do trećeg i četvrtog kola Hrvatske Bass Lige. Ribolovno društvo u Ivancu je jedno od rijetkih koje ima lovostaj za bassa, a da su tom odlukom pogodili «točno u crno» vidi se na svakom koraku kad se šećete pored tih krasnih jezera. Bassevi svih dimenzija na svakom koraku! Posebice oduševljava količina ovogodišnje mlađi, bass se enormno dobro izmrijestio ove godine i lopte malih bassića se vide svako malo uz obalu. Podsjeća me na davne godine na Boroviku i Podravini. Ivanečka jezera imaju i odličnu populaciju bassa «u mjeri» pa su i bila logičan izbor za održavanje dva kola Hrvatske Bass Lige. Jezera na kojima se održava tekma su vrlo pristupačna, obala je fino uređena, vrijedni članovi svako malo kose obale radi lakšeg pristupa, a u vodi je ostavljeno jako puno granja i drveća koje služe kao prirodno sklonište bassu i idealno mjesto za hranjenje i mrijest. Borovik u malom. Još jedna olakotna okolnost za ova jezera da budu top bass destinacija je i mali broj štuke, tako da s manje brige bacam neke skupe varke za bassa jer mi se još nije dogodilo da mi štuka pregrize. A da mi smuđ stisne Senka ili Fat Iku u sumrak u granju, eee to mi se dogodilo više puta! Dakle, 01. 06. je otvorenje sezone na bassa i naravno da sam išao loviti taj dan bez obzira na prolome oblaka i pljuskove dan ranije.

Skoro pa kao na tekmi!

Delal sam noćnu i nisam uspio izvesti trik da direktno s posla odem na vodu i lovim do deset sati pa se vrtim doma spavati za slijedeću noćnu. Ipak više nisam klinac koji bi to sa «pol snage» izvukao iz rukava. Budim se oko pola deset i pola puta od Varaždina do Ivanca vozim napamet jer jednostavno ne mogu gledati cestu  i trljam krmežljive oči. Takva vožnja nije za preporučiti, bolje bi bilo da sam još malko pričekao da dođem k sebi, no vremena je malo, a puno toga za isprobati. Prvotna ideja je bila da odlovim zoru i svitanje, ali to ionako nema nikakvu uporabnu vrijednost što se tekme tiče, jer lovimo kasnije, ali možda bih mahnuo nekakvu čontu za naslovnicu. Ma ima vremena za čonte. A i da sam došao prvi na jezero opet bih trenirao u nerealnim uvjetima, a to nema smisla. Naravno da ja sa svojim atletskim sposobnostima ne mogu na nijednu izglednu poziciju stići prvi, a onda tako moram postaviti stvari i na treningu. A ako i kojim slučajem stignem do nekog dobrog bassa prvi, vjerujem da ću ga znati prevariti, ha-ha. Iako je srijeda, sredina radnog tjedna, znao sam da ću se susresti s nekim poznatim facama. I naravno da sam bio u pravu. Upravo kad sam se parkirao pokraj jezera i izvadio štap i multić da namotam svježi najlon na rolu do mene dolazi Pepač. Malo razgovaramo i kaže mi da je došao s Mladenom, Mazdom i Silvijem i da su solidno lovili. Znači, moje pretpostavke su točne, ekipa koja zna loviti ribe je već prošla cjelokupnu stazu. Točno kao na ligi, ha-ha. Još doma sam se nadao takvom scenariju pa sam i razradio taktiku, tj. koji bi bio najbolji način da ulovim ribe koje su oni promašili, tj. koje se nisu obazirale na njihove standardne mamce, naravno, silikonske crve i slično. Znam da su većinom bacali Senka, Slim Senka, Cut Tailove i slične mekane kerefeke. Naravno da je to i moj prvi izbor na tekmi, ali ne i na treningu. Jer, čemu trenirati i isprobavati nešto što je već isprobano taj dan i zna se rezultat? Hvala Bogu, u bass ligi još vlada prijateljstvo prije svega, znamo se godinama sa različitih tekmi pa, iako smo si konkurencija za ulazak u repku, ipak jedan drugom kažemo gdje i na kaj smo lovili taj dan. Zato ni Pepač nije imao problema da mi pokaže na kaj je lovio, a ni ja si nisam piknuo trokuku od swimbaita u ruku dok sam skrivao varalicu, ak me kužite. Dakle, dečki su lovili na gume i dobro prolazili, ja ću upotrijebiti drugu taktiku i loviti na tvrde mamce, prvenstveno na swimbaite. Da bih sam sebi otežao i natjerao se da ne skrećem sa «zadane teme» izbor pribora je pao na Megabass Destroyer F5-69X  Brigandage i multić Team Daiwa Z 103ML. Na njega sam namotao friški Berkley Trilene Maxx. 0,30. Ovo je idealna kombinacija za manje swimbaite koje planiram koristiti kao što je SPRO BBZ Shad, a dovoljno je univerzalan ako baš poželim zabaciti 4 incha Senka bassu koji piči po površini. Baš za takve situacije imam jednog Senka montiranog u lijevom džepu hlača. Naša bass liga je poprilično naporna, jer ako želite ostvariti dobar rezultat morate proći dosta terena i zabaciti na puno mjesta, tako da sam ja pristalica minimalne količine pribora koji nosim sa sobom. Maksimalna racionalizacija na ono što ću stvarno i koristiti. To podrazumijeva 15-20 silikonaca tipa Senko, Swim Senko i Fat Ika (konkretno za Ivanec, na nekim drugim vodama kao Trakošćan dodao bih još i Kreature i slično) u provjerenim bojama, a to su Black/Blue Flake, Red Shad, Watermelon i bijela sa zlatnim i srebrnim šljokicama. Po par komada (jer silikon je potrošna roba) za svaku boju i to je oko 20 komada. To sve ide u jednu vrećicu i u lijevi džep, zajedno s jednim već namontiranim silikoncem koji smo spomenuli ranije, on nije u vrećici, već slobodno u džepu. U desnom džepu mi je mala Meiho kutija sa jednim sporotonućim SPRO BBZ Shadom, kineskom kopijom Jackall Bros Gyrona (ali fantastično radi!), OSP Blitz crankbaitom, Megabass Ito Vision 110, Megabass Giant Dog X, Imakatsu Kazlla i Rebelovim Pop R P-65. A slobodan u džepu je montirani Yum Money Hound, odlična zara koja prolazi i kroz najgušći krš. Oko pojasa imam torbicu za CD player koja mi služi da u njoj nosim rezervne udice, olova za Texas, gumice za Wacky i kutijicu s kopčama. Unutra je i mobitel i natjecateljska iskaznica. Na remenu je Leatherman multitool, u slučaju da riba duboko proguta ili da ulovim štuku. Obavezan dio pribora su i šilterica te polarizacijske naočale. Krema za sunčanje bi trebala biti obavezna, no još se uvijek zafrkavamo s poprilično nezdravim zračenjima iz svemira. Ovako opremljen spreman sam za tekmu. Sad na treningu nemam vrećicu sa silikoncima u lijevom džepu, jer je cilj probati uloviti ribe koje ekipa ranije nije mogla isprovocirati, a to ćemo probati drugačijim pristupom. Na kraj najlona vežem kopču radi lakše promjene mamaca, na tekmi bih vezao direktno za najlon, pogotovo ako bih koristio silikonca.

Pokret!

Parkiram se na početku prolaza između Šanca i Pionirskog jer se na ta dva jezera i na Omladinskom odvijaju kola bass lige. Odmah desno je uvalica u kojoj uvijek ima par basseva oko mjere i njih pokušavam uloviti na drugi, laganiji pribor, tek da vidim da li se tu može na brzinu upisati. Imakatsu Fujin Spider i Smith Luna su se pokazali dostojni, nisam mjerio basseve ali mislim da su bili u mjeri. Dobro je znati! Sa dvije-tri ribe na listi je lakše disati. Ostavljam lagani pribor u autu i krećem stazom između dva jezera. Na proširenju u desnoj uvali pored busena trave vidim da mlađ mreška površinu vode. Vidim da se nešto poprilično veliko okrenulo ispod njih. Na kopči mi se nalazi Gyron i njega bacam malo iza jata mlađi. Očito da je japa još s njima. Ideja je da ovaj dvodijelni swimbait energičnim cimanjem dofuram u blizinu jata mlađi koja će se naravno preplašiti i japa će reagirati. Ovaj Gyron kod takvog načina vođenja radi lijevo-desno skoro u mjestu i jako bljeska bokovima. Odmah prvi zabac je bio učinkovit i za par sekundi je lijepi bass od preko kilu bio vani. Brzo ga puštam nazad pametnijeg za još jedno iskustvo. Bitno je da mužjaka pustite što prije nazad da se vrati svojoj mlađi, jer što je bass dulje odsutan to je veća šansa da dio mlađi bude popapan od strane drugih predatora kao što su mali bassevi i sunčanice, koje inače nemaju muda prići jatu dok je japa na straži. Fino je počelo. Malo dalje, na suženju između otoka i obale srećem Mazdu. Upravo je dobio jednog lijepog na Slim Senka. Scenarij čista klasika za ovo doba (poslije-mrijestni blues) – vidio je bassa kako radi brazdu po površini, zabacio je preko njega i dofurao mu silikonca pred ćube. Jako je bitno da mu dofurate silikonac «na crtu» pred nos jer su tako letargični da se jednostavno ne žele nimalo pomučiti za zalogaj. Ako je varalica 20 cm od usta – kao da ni ne postoji. Bacam malo napamet oko otoka ali nikaj. Dolazim do početka kanala i vidim da vjetar tjera vodu u kanal i radi finu struju. To basseki obožavaju. Nabavio sam na eBayu Imakatsu Kazllu i htio sam isprobati kako radi. Zabacivao sam s mostića desno. Ova varalica je totalno luda. Radi brazdu po površini, tetura se lijevo desno, još ima propeler na guzici i krilce kao mepps i emitira takav metalnizvuk kao vrata dok škripe u nekom jeftinom hororu! Uglavnom, vrlo zabavno. Još je bilo zabavnije kad sam tik ispod Kazlle vidio bassa preko kilu i pol kako ju zainteresirano prati. Baja je za varalicom došao skroz meni pod noge, na nekih dva metra, mogao sam ga dodirnuti štapom. I stajao je i gledao u Kazllu dobrih pola minute dok ja nisam izvadio varalicu iz vode i zamijenio ju sa Senkom. Senka sam zabacio i naveo bassu pred nos na što se on jednostavno okrenuo i otišao. Stavljam Kazllu opet na kopču i zabacujem u pravcu gdje je otišao. I čonta od bassa se opet pojavljuje i prati Kazllu do obale! Ovaj put mu niti ne pokušavam zabaciti silikon i razmišljam da bi možda ovaj bas i klepio Kazllu da je valovito ili da pada kišica. Dobro je znati! Vadim Kazllu i stavljam SPRO BBZ Shada te bacam lijevo od sebe. U to dolaze Zakve i Davmaster (to su im nickovi na forumu www.ribomanija.net). I oni su tu od jutra i fino su lovili na silikonce. Žac kaže da na Omladinskom puše vjetar i da bassevi raubaju na nekih 30-40 metara od obale i da im se treba bacati pred nos, a neki su primili i napamet. Baca jednome kojeg vidi da radi brazdu, a primi mu sasvim drugi. Kod njega vidim Swim Senka od 4 incha i zaljubljujem se. Šteta što ih nema više, baš bi mi dobro došao u subotu! No, imam Swim Senko od 5 incha i škare. Do the math! Dečki idu svojim putem, a ja pretražujem kanal na svakom izglednom mjestu. Vidim bassa od cca 70 deka ispod jedne grane sa druge obale i zabacujem BBZa, on dolazi do njega, ja stajem i riba ga udara. Lupam kontru, ali nikaj stoga. BBZ Shad ima jednu trokuku koja očito nije bila bassu u ustima. Narednih pola sata je obilježilo 5-6 sličnih situacija s ribama sličnih gabarita i realizacija je bila nula bodova. Čak sam naletio na dva bassa koji su plivali u paru i oba dva su ga udarali za redom al nijedan nije ostao visjeti! Jedna trokuka čini svoje. Kaj mi vrijedi varalica koja odlično mami ribu kad je realizacija nula. Dobro, jest da ovi bassevi mrljavo primaju, doći će BZZ-ovo vrijeme kasnije. Ali zato i nosim Gyrona sa sobom jer, za razliku od BBZ-a, on ima dvije trokuke! Rad mu je drugačiji od BBZ-a jer ide skroz po površini kad se samo vuče, a bassevi su bolje reagirali kad se sve odvijalo bar desetak centimetara pod površinom. Da bih Gyrona potopio moram ga energično twitchati, a bolje je palilo lijeno koturanje od BBZ-a. No, od tri napada, dvije realizacije plus onaj lijepi s početka – opravdavaju mjesto ovom Gyronu u mojoj kutiji. Odlazim na Omladinski, tamo puše vjetar u obalu do Šanca, malo je zeznuto zabacivati s multijem u vjetar, ali ako ste oprezni, ide. Tu u kutu dobivam jednog 30 dekaša na OSP Blitz crankbait uz grm. Maslićevo mjesto zaobilazim, neću na njemu loviti, nek se odmara za subotu. Dolazim na špicu, ispred mene je zemljani sprud na kojem ima trave i na nekih 30-tak metara viri grančica iz vode. Neznam zakaj, ali uvijek se trudim zabaciti do te grančice, ha-ha. BBZ leti i malo preko i nisam ni tri puta namotao i imam udarac. Ribu sam vukao možda pola metra prije nego je spala. Kasnije još dva fulanca. Stvarno nemam sreće sa ovim swimbaitom. Ribe su ovdje očito aktivnije jer to nisu samo ispitivanja mamca kao u kanalu već pravi udarci. Stavljam Megabass Giant Dog X i prvi put kad sam prebacio grančicu (vjetar puše u facu…) malo ispred nje dobivam polkilaša. Sa ovom ribom završavam trening, vidio sam što sam trebao, a trebam se i odmoriti za noćnu. Znam točno kaj budem nosio sa sobom na tekmu od varki  i gdje ću loviti. Još kad mi Bojs donese Keitechove male gumene swimbaite…

Puštajte ribe!

Check Also

Trilogija o učinkovitim mamcima

Priča nas vraća dosta davno i možda se neću moći do kraja precizno sjetiti godine kad se sve dogodilo… Ipak, mislim da se radi o sedamdesetima, a po djevojci s kojom sam hodao, prema muzici koju sam tada slušao i ono najvažnije, prema činjenici da sam bio član British Carp Study Group... Piše: Kevin Nash

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *