Svi detalji jednog šaranskog predveza (1. dio)

Broj 40 / Srpanj / 2011

Nepisano pravilo je da udica uvijek mora biti prilagođena mamcu, dakle, velik mamac – velika udica i obratno. Ako spojiš nespojivu kombinaciju, očekuj neočekivano, a to su otkvačivanja i gubitak ribe

Piše: Truli

Jedan razgovor koji sam nedavno vodio s vrlo dobrim prijateljem, Zvonkom Bombekom, dugogodišnjim i iskusnim šaranašem kojeg cijenim kao ribolovca i čovjeka bio je povod nastanku ovog teksta. Teme razgovora bile su uobičajene, ribičke, a onda smo se dotaknuli ribolovnih časopisa i tema u njima. Zvonka je zasmetalo što se vrlo rijetko ili uopće ne piše o temama koje su stalno prisutne na svim vodama i koje jednako muče početnike i iskusnije, a to je slaganje šaranskih predveza, pogotovo onih sitnih detalja vezanih oko njih. Složio sam se s njim, o takvim temama uvijek se da dugo razgovarati. Odlučio sam prihvatiti izazov i napraviti članak o takvoj temi. Nekako mislim da su razgovori koje svi vodimo u vezi mamaca i udica još uvijek nedorečena tema ili se o njima govori u rukavicama iz jednog banalnog razloga. Budući da svatko od nas ima svoj pristup vezanja sistema, uporabe i odabira mamaca i općenito načina lova, razlike su očigledne i velike. Zbog tih razlika neki se plaše ili srame kritika drugih jer nisu sigurni da li rade dobro ili krivo. Svi mi samo kopiramo jedni druge i u toj priči neki su više uspješni, a neki manje. Ta razlika u uspjehu i neuspjehu spada u detalje o kojima se vrlo malo ili uopće ne govori. Moderni šaranolov je dosta kompliciran i često djeluje zbunjujuće na ljude. Mislim da u niti jednoj grani ribolova nema toliko kontroverzi koliko ima u šaranolovu. Razlike u pojedinim pristupima su tolike da vrijednosti koje vrijede na jednoj vodi, na drugoj padaju u vodu. Zbog toga se u šaranolovu uvijek kaže, pravilo je da nema pravila.

Tu sam se i ja našao u problemu kako da napišem nešto opširno o temi koja je toliko oprečna i da tvrdim da je to ispravan način. Stoga, kroz cijeli ovaj tekst iznosit ću samo svoje viđenje ovog problema, temeljeno uz moje iskustvo i iskustva nekih ljudi koje sam imao prilike gledati za vrijeme ribolova. Iako pisana pravila ne postoje, ja imam vlastito pravilo, ono nema naziv, ali ekskluzivno za ovu priliku mogao bih ga nazvati pravilo MPU. Čine ga tri slova, svako za tri neovisna i različita elementa. Ovakav postupak s više ili manje detalja od mojeg koristi većina šaranaša, možda s drugačijim rasporedom ili bi se tu mogao naći još po koji element. Moj uspjeh u ribolovu ovisi o tome kako sam MPU spojio u jedan proizvod, a to je gotov predvez.

MPU je:

MAMAC

Kod izrade predveza sve započinjem i uvjetujem mamcem. Od načina na koji ga postavljam na udicu, prilagođavanja udice, izbora vrste materijala za predvez, dužine predveza do mogućih modifikacija na samom materijalu od kojeg izrađujem predvez. Mamac privlači ribu da ga primi i jedino pomoću njega možemo uloviti ribu. Mnogi od nas koriste unaprijed izrađene gotove sisteme u etuima, tijekom ribolova po potrebi ih mijenjamo prilagođavajući ih različitim vrstama i veličinama mamaca. Imam odličan primjer kojem sam nedavno prisustvovao. Na Zajarkima su boravila dva Šveđanina, ozbiljni ljudi koji su veći dio svog života podredili šaranima i koji love diljem svijeta gdje god ima velikih riba, znači, imaju prilično iskustvo i znanje u lovu šarana. Ali na Zajarkima su potvrdili nepisano pravilo da nema pravila. Pored velikog broja ulovljenih riba izgubili su jednako toliko. Razlog je banalan, a on glasi nisu sve vode iste i sistem koji pali na jednoj vodi može biti pogrešan na drugoj. Naime, koristili su velike mamce, 18 i 20 mm, u snjegović prezentaciji, čak i neke sisteme kojima su lovili na Rainbow Lakeu jer su htjeli izolirati manje ribe. Problem je nastao tako što su zadržali male udice, potpuno neprilagođene takvoj prezentaciji. Nisu ponijeli manje mamce od 16 mm, a lovili su na udice 8 i 6. Ribe su nakon 10, 20 sekundi ili najviše minute otpadale sa udica. Nepisano pravilo je da udica uvijek mora biti prilagođena mamcu, dakle, velik mamac – velika udica i obratno. Ako spojiš nespojivu kombinaciju očekuj neočekivano, a to su otkvačivanja i gubitak ribe. Neke osnovne vrijednosti ne smiju se mijenjati, iako postoje vode i situacije kada i takve nespojive kombinacije postaju iznimno lovne, takvi primjeri potvrđuju kontradiktornosti pravila da nema pravila. U takvim kontradiktornim situacijama sav daljnji uspjeh u ribolovu ovisi o iskustvu i brzini prilagođavanja novonastaloj situaciji.

PREDVEZ

Materijal od kojeg izrađujem predvez može biti od monofila ili najlona, fluorokarbonskog najlona, upredenice ili kombinacije najlona i upredenice. Vrsta i modela ima puno, različitih debljina, mekoće ili tvrdoće materijala, boja i dizajna te nosivosti materijala. Ja u svom kompletu volim imati veći izbor navedenih materijala, iako uvijek koristim isključivo par vrsta i modela. Najviše vjerujem renomiranim tvrtkama engleskog podrijetla, iako sve više i više mlade i nepoznate tvrtke daju identičan odnos kvalitete i svojstva poput svojih skupljih prethodnika. Odabir predveza ovisi prvenstveno o vrsti ribolova, namjeni prezentacije, mjestu na kojem lovim, daljini na kojoj lovim, vrsti vode, godišnjem periodu lova, ponekad i intenzitetu pritiska ostalih ribolovaca na vodi.

UDICA

To je po meni najvažniji element predveza, s njom sve počinje i završava, stoga je odabir udice najvažniji i zahtjeva najveću pozornost u odabiru. Udica ima bezbroj vrsta, stotine modela, sličnih naziva i dizajna, različitih veličina, različitih debljina materijala i materijala od kojih su izrađene. I kako onda odabrati pravilnu udicu u tom moru udica? To je vrlo teško, no svaka udica postaje dobra kad ju sami osobno uporabimo i isprobamo. Na ovaj način odmah izdvajam neke modele i veličine koji postaju favoriti i na koje najviše volim loviti. Tijekom godina nakupovao sam toliko paketa različitih modela udica samo da ih imam. Danas većinu tih udica nosim uokolo sa sobom u torbi bez da ikad lovim na njih. U kompletu imam preko 40 različitih modela. Naravno, većinu nikada nisam isprobao, ne stignem kad lovim samo na favorite. Za neke sam siguran da ih više nikad i neću koristiti, no tu su, imam ih, nek` se nađu.

MPU u praksi

Elementi MPU kojima započinje izrada predveza

Uspoređivanje nekoliko modela udica koje planiram koristiti da bih dobio pravilan odnos s veličinom mamca i prezentacijom

Strippa. Kordina inovativna naprava za skidanje vanjskog omotača na upredenicama. Odrežem cca 30 cm upredenice i oko 15 cm provučem kroz otvor te zaglavim između dva lima. Pritisnem palcem i provlačim upredenicu u suprotnom smjeru od sebe do kraja (slika 5).

Ako sve dobro napravim onda to izgleda ovako. Napomena: zbog različitosti proizvođača i materijala ponekad je potrebno manje ili jače pritisnuti palcem da bi se uspjelo do kraja oguliti omotač upredenice.

Potom izrađujem dlaku na koju navlačim silikonski bužir i kroz sve to provlačim udicu

Na temelju veličine mamca te vrste i veličine udice prvo određujem odnos dužine same dlake (bliže ili dalje od vrata udice)

Vežem udicu klasičnim vezanjem čvorom bez čvora

Gotov sistem – oguljene upredenice u kruto-mekanoj montaži dužine 20cm, snjegović prezentacija sa dvije boile, 12 mm tonuća i 10 mm plivajuća i udica Maruto veličine 6

Veličina i vrsta mamca

Bio sam u situaciji vidjeti sve i svašta što ljudi stavljaju kao mamac. Ne znam da li se to temelji na njihovom iskustvu ili nekakvoj ishitrenosti u razmišljanju tog trenutka, ali neki su doista bili u klasi optimista. Za šarana mnogi misle da on svojim ustima na dnu usisava sve na što god naiđe. No oni koji malo bolje znaju navike i život šarana znaju da to i nije tako. Ne znam da li ste ikad pokušali vizualizirati mamac pred ustima šarana. Svaki se šaran od šarana razlikuje u prehrambenim navikama. U istom jezeru postoje jedinke koje halapljivo jedu, dok su druge „kulturnije“ pa uzimaju pomalo. Šaran zna pod određenim uvjetima u i oko vode imati pojačani tek i tada se sve ribe zakvače duboko u ustima, ali ipak češće prevladavaju situacije kada riba sa oprezom uzima naš mamac.

Pa kada se šaran već odluči usisati mamac, nije naodmet malo podrobnije u glavi vizualizirati kako će se taj mamac skupa sa udicom i kompletnim predvezom ponašati pri ulasku u usnu šupljinu, pogotovo sam položaj udice kao i kretanje predveza. Tu je bitno poznavati način na koji šaran uzima hranu i kako se ponašaju njegove usne pri tome. Nama je najvažnija usna šupljina u kojoj se nalaze receptori okusa kojima ispituje mamac, a najviše trenutak kada on usiše mamac i gdje se u tom trenutku u odnosu na mamac treba nalaziti udica. Ovakav postupak ne mogu svi napraviti, neki se niti ne trude već slijepo prate šablonu izrade sistema. Upamtite, tijekom sezone i mamac i dlaka i udica i materijal predveza moraju se prilagođavati i podešavati, jer se šaran drugačije hrani i ponaša tijekom sezone. Mislim da je najvažnija stvar vezana uz odnos mamca i udice ta da sam uvijek nastojao kombinirati formu udice sa oblikom mamca. Skeptik sam oko istovremene uporabe dugačkih udica i dugačkih mamaca, mislim da to dvoje baš i ne ide zajedno. Probajte izraditi takav sistem i stavite ga na dlan pa onda iskreno sami sebi recite kakav to šaran mora biti da mu to stane u usta!? Veliki mamci i velike udice ne pale na svim vodama, svaka voda zahtijeva drugačiji pristup. Za uspjeh u ribolovu bitno je prilagoditi veličinu mamca trenutnoj vodi na kojoj se lovi. Neke vode odlično rade na male mamce, dok druge zbog većeg broja manje ribe zahtijevaju velike mamce. Ali nije na svim vodama isto, često mnogi zaborave tu činjenicu. Rijetko kada šaran usisa mamac duboko u sebe, meni se to dogodilo tijekom moje karijere svega dvadesetak puta. Činjenica koja ide u prilog tome je i to što su ribe sve opreznije pa pažljivije prihvaćaju svaki mamac, pogotovo takav „optimističan“ namijenjen velikim šaranima. Ukoliko moramo koristiti velik mamac, kraće udice širokog luka i adekvatne veličine mogu postići znatno bolji učinak.

Ukoliko koristim Long Shank udicu vel.6 sistem kombiniram s jednom boilom promjera 12 ili 14 mm ili s dvije 12 mm, s tim da svakoj odrežem vrh i spojim ih na tom dijelu poput figurice babuške. Ukoliko koristim male mamce poput kukuruza ili tigrovog oraha, tada koristim manje udice različitih oblika, wide gap, kurv shank ili long shank, uvijek veličine 8 i 10. Iako su nekima to male udice, za jedno zrno kukuruza ili tigera i malu spužvicu su najidealnije. Sistem koji najviše koristim u svim prezentacijama je klasičan, malo duža dlaka (od 0.5 do 1.5 cm) i obavezno silikonska tuba na vratu udice.

Materijali za izradu predveza

Za ovaj dio važno je poznavati osnovna svojstava pojedinih materijala, njihove dobre i loše strane. Što se s čime kombinira, a što valja izbjegavati. Iako je ovo također vrlo opširna tema koju je nemoguće u cijelosti obuhvatiti, ja ću se zadržati na svega dva–tri primjera prezentacija koje najčešće koristim i kojima sam ostvario najbolje rezultate. Moj odabir su definitivno upredenice s omotačem i to iz dva razloga. Mogu različitim kombinacijama dobiti različito ponašanje prezentacije. Mogu imati mekanu ili krutu prezentaciju ili kombinaciju obje. Često koristim i fluorokarbonske predveze, iako sam ih jedno vrijeme izbjegavao, no sada im se opet vraćam. Ponekad koristim kombinacije tih dvaju materijala, pogotovo ukoliko je jedini uvjet prezentirati mamac na vrlo osjetljivom materijalu na veću daljinu, tada je kombi-link neprikosnoveni gospodar. Ali za takvu prezentaciju opet mogu koristiti i mekši fluorokarbon. No to opet znači manju nosivost, a ona znači dulji i oprezniji dril same ribe. Ako u blizini imam dosta podvodnih prepreka onda takav materijal ne mogu koristiti već moram smisliti nešto drugo. Evo, u ovakvom smjeru otprilike razmišljam pri izradi sistema. Uvijek treba pogledati što od ponuđenog materijala imaš na okupu i od toga pokušavaš sastaviti najbolje što znaš i možeš. Da li si uspio ili pogriješio znat ćeš po količini i broju izvučene ribe. Jednostavne i 100% provjerene formule za uspjeh u ribolovu nema, takva ne postoji.

Namjena udica

Kada bismo uzeli sve modele udica za šarane i postavili ih na jedan pano, mogli bismo vidjeti vrlo velike sličnosti između pojedinih modela, krajnje neobične modele te identične oblike udica kakvima smo svi lovili šarane na početku 80-tih godina – „zlatne kormoranke“. Takav oblik udice, ali sada u crnoj ili mat boji te u drugačijem materijalu izrade poput teflona ili posebno kovanog čelika i danas postoji. Identičan model koristi barem 20 različitih tvrtki pod različitim nazivima, dok u osnovi takav oblik udice svi znaju pod nazivom Wide Gape (široki luk). Ovdje sam napomenuo samo jedan model, da bih pokrio sve modele trebao bih napisati zaseban tekst. Ono na što treba ostati usmjeren je to da svaki dizajn nije namijenjen za istu prezentaciju mamca (može se koristiti, no s više ili manje uspjeha). Uzmimo npr. model Wide Gape. Ovaj model je najrasprostranjeniji među šaranašima širom svijeta i koristi se u svakakvim modifikacijama prezentacije tj. svaka je prilagođena određenom načinu kretanja mamaca, a samim tim i načinu na koji će udica ući u usta ribe, kutu uboda ribe i ponašanja u ustima tijekom samog drila. Svakom modifikacijom ili izradom prezentacije dobivam drugačiji pristup i tu činjenicu je važno znati. Opet napominjem da je pri izradi predveza svaka sitnica itekako važna. Od npr. uporabe silikonskog bužira na vratu udice, shrink tube na kraju udice pa do odabira vrste stopera na mamcu. Svaki od detalja u konačnici može imati pozitivan ili negativan rezultat na ishod ribolova.

Pojedini modeli udica nastaju dugotrajnim analiziranjem kuta uboda ribe i testiranjima tijekom ribolova, dok su drugi, slični modeli, čiste kopije. Iako naizgled izgledaju isto, sitni, oku neuočljivi detalji ih razlikuju. Detalji poput veličine kontra kuke, dužine oštrice, oštrine oštrice, debljine mesa udice, težine, količine po pakiranju i cijene, itekako su bitni. Samo zato što je skuplja ne znači da je bolja od nekog jeftinijeg modela, ali ako je jeftinija i izgleda slično, ne znači da se isto i ponaša. Svatko bira model udice prema vlastitom iskustvu i mogućnostima.

Kako izraditi dobar predvez

Za mene izrada predveza počinje kada u glavi imam plan što želim postići i koje elemente MPU želim ukomponirati u predvez. No prije nego počnem, moram spomenuti jednu vrlo bitnu činjenicu koju svi izbjegavaju jer je tabu tema. Mnogi proizvođači i testeri opreme i mamaca često su u sukobu interesa jer ne smiju davati relevantne i istinite podatke o pojedinim proizvodima, pošto o tome ovisi sva prodaja i zarada. Zar nije super kako su dizajneri ribolovne opreme vodili računa o tome da se sve sitnice u konačnici najviše sviđaju ribolovcima i da mi o njima najviše ovisimo. Mali savjet, ne treba dosljedno pratiti trendove, ribolov nije modna pista. Moderni šaranolov se iznimno brzo razvija i pojavljuju se stvari koje su prvenstveno namijenjene lovu ljudi, a ne riba. Često puta ono što je oku lijepo u praksi ne funkcionira i ne donosi onakav rezultat kakav očekujemo. Sisteme poput Blow Out Riga, 360°, ili D-riga vrlo rijetko koristim. Zašto? Zato jer su kompliciraniji za izraditi, jer zbog dodatnih detalja povećavaju cijenu i vrijeme izrade sistema, a ne lovim na njih ništa bolje nego na klasičnu dlaku. Držim se jednostavnih i provjerenih sistema i ako baš želim povremeno isprobam neki novi. Bitno je o tome izgraditi vlastito mišljenje i vlastito iskustvo, sve ostalo su predrasude. Izrada dobrog predveza najviše ovisi o iskustvu i onim malim sitnim, već otprije spomenutim detaljima. Uvijek pred sebe stavim sav materijal za izradu sistema koji imam na raspolaganju (slika 1). Prva stvar koju radim je definiranje daljine na kojoj lovim. Ukoliko idem na daljine preko 130 metara mogu odmah zaboraviti na uporabu većih mamaca. Za velike daljine koristim jednu boilu do max. 16 mm ili snjegović prezentaciju sa dvije boile maksimalne veličine 12 mm. Sve iznad toga je upitno da će bez jačeg mahanja letjeti jednostavno na takve daljine (vjetar je bitan čimbenik). Ovisno o tome kakav mamac koristim, definiram dužinu i vrstu predveza. Manji i lakši mamac – duži predvez, može i mekši, a veći mamac – kraći i krući predvez. Odredim u glavi prezentaciju koju želim (mekanu ili tvrdu ili kombinaciju obje). Na osnovu veličine mamca i debljine materijala od kojeg radim predvez definiram tip i veličinu udice. Kako to izgleda u praksi prikazano je u MPU okviru.

Kako izbjeći greške pri izradi sistema

Kod izrade predveza najveće greške nastaju kod spajanja jednog ili dva elementa koji ne idu zajedno. Spomenuo sam odnos udice i mamca. Isto tako mogu pogriješiti oko pogrešne uporabe materijala za izradu predveza. Da bi se pokrile sve kombinacije za ovu temu bio bi potreban sav pisani prostor ovog časopisa. Kombinacija ima bezbroj i ovdje opet napominjem da nema pravila, sve se zasniva na iskustvu i prilagođavanju situaciji kao i trenutnim uvjetima na vodi.

Nekako mi se najviše čini da najveće greške nastaju kod vezanja udice i dužine dlake. Koliko god sam imao prilike pogledati sisteme drugih ribolovaca koji su lovili do mene i često gubili ribu, ali isto tako i u mojem vlastitom primjeru, uvijek je bilo neke sličnosti svih njih u načinu vezanja udice, pa čak i vrlo velike sličnosti u modelu i veličini udice, ponekad i u veličini mamca.

Moje greške pri izradi sistema najčešće su bile vezane uz pogrešno kombiniranje veličine mamca i veličine udice. Jedno vrijeme sam tvrdoglavo ustrajao u glupom dokazivanju samom sebi totalno nespojivih kombinacija mamaca i udica, što je rezultiralo velikim brojem izgubljenih riba. Kombinirao sam npr. dvije boile 14 mm sa udicom vel.4 i s vrlo kratkom dlakom.

Upravo to određivanje dužine dlake stvaralo mi je najviše problema. Kada sam lovio na udicu vel.2 i boile 18 ili 20 mm, dlaka je bila vrlo kratka, a mamac je dodirivao vrat udice. Shvatio sam da u cijeloj toj igri s prilagođavanjem pravilnih omjera postoji jedna šablona. Ako bih koristio veći mamac i manju udicu (čime bih dobio veću dlaku) ribu bih gubio nakon pola minute do nekoliko minuta po zatezanju, kod kratke dlake ribu bih gubio ili negdje na sredini puta do obale ili neposredno pred obalom i podmetačem. Pri gubitku ribe najveću pozornost priklanjamo oštrini te tipu i veličini udice. U drugi plan stavljamo veličinu mamca, materijal predveza kao i dužinu predveza. Čudno je kako uvijek u takvim situacijama rijetko proanaliziramo sve aspekte takvog događaja, najčešće i dalje ponavljamo istu grešku, no, da li itko razmišlja o olovu kao o jednom od uzročnika gubitka ribe. Jeste li ikad razmišljali o tome da što je olovo teže, a kraći predvez, veća je šansa da se riba prije otkvači? Trzanjem glave šaran stvara vibracije preko predveza na udicu. Kako se predvez uopće ne rasteže taj dio je fiksan, ako se tome pridoda malo jači dril, sve postaje još tvrđe, a šanse za gubitkom ribe veće. Opet sitni, ali bitni detalji. Rijetko tko će sam sebi ili drugima priznati da je pretjerao u privlačenju ribe, da nije dovoljno popustio kočnicu ili da je htio ribu vidjeti na površini.

No vratimo se na udicu, nisu svi modeli udica jednako dobri za sve tipove voda. To je činjenica, jer na svakoj vodi šaran drukčije prihvaća mamac i to je detalj o kojem ovisi uspjeh u ribolovu. Da bih to znao moram biti često na toj vodi. Čak i u situacijama da mi netko to i kaže, to opet ne mora značiti da će i meni odgovarati. Zašto? Zato što svi na jednak način ne vežu udicu, a najbanalnija stvar kao što je vezanje udice može imati vrlo veliki učinak na efektivnost cijelog predveza. Previše ili premalo namotaja mijenja u potpunosti način uboda udice, a i količina namotaja utječe na sile koje drže udicu pripojenu u ustima ribe. Opet još jedan detalj. Sjećam se situacije kada sam lovio na Long Shank udice. Iako su one danas jedne od mojih favorita, dok to nisu postale, imao sam živu muku s njima. Znao sam često gubiti ribu na njih. Tada sam shvatio da tu udicu moram prilagoditi ustima ribe i da ju nije dovoljno vezati isto kao i udice širokog luka već ih treba namotavati sa znatno više namotaja, do pola ili preko pola vrata. Long Shank udice imaju vrlo malu površinu luka udice kojom grabe meso pa često ulaze vrlo plitko, pogotovo manji brojevi. Prednost koju imaju je njihova dužina koja, ako se dobro ubode, bolje prianja i drži udicu fiksnom. Da bi se udica ponašala onako kako treba, obavezno se mora staviti silikonski bužir na vrat ili metalni prsten, ali i to opet nije to. Najbolji efekt se postiže stavljanjem termo bužira čime se u potpunosti mijenja kut uboda udice. Potrebno je steći određeno iskustvo u tome kako vezati pojedinu udicu i treba li ju prilagođavati dodacima. Upamtite, svaka dodatna sitnica otežava udicu i povećava vrijeme izrade i cijenu sistema.

Prikaz različitih veličina udica u odnosu ulaska u tkivo – veće udice ulaze dublje jer zahvaćaju veću površinu, a manje obrnuto. Ako udica ulazi duboko u tkivo pri oslobađanju od izgubljenog sistema riba si nanosi znatno veće ozljede što je udica veća.

Dužina predveza je jedna od bitnih stvari u prezentaciji. Svaki centimetar je bitan. Najviše utječe na duljinu na kojoj lovim. Vrsta materijala ovisi o dužini predveza. Veliki i dugački mamci koji nemaju aerodinamičan oblik, pri kretanju u zraku mogu se omotati oko udice. Sve neobične kombinacije uvijek daju dozu nesigurnosti. Opet ponavljam, to je isključivo moj stav, on može biti različit ili jednak od većine. Iskustva nisu nikad ista. Znam situacije u kojima sam hvalio model udice, čak dao isti takav kolegi koji je na njega izgubio četiri ribe zaredom, a ja svega par kroz cijelu sezonu. Kako sada protumačiti takvu situaciju? Što mislite, ima li individualni pristup u drilu ribe ikakve veze sa efektivnošću gotovog predveza? Ja mislim da ima i to dosta, ne koristimo svi iste štapove i ne drilamo ribe na isti način. Opet se pojavljuju neke sitnice koje očigledno jako ovise jedna o drugoj.

Nekim skepticima ovo možda izgleda kao začarani krug u kojem se ne nazire rješenje. Ne brinite, rješenje postoji samo onda ako igramo prema nepisanim pravilima igre. Svaki put kada promijenimo pravila igre, plaćamo cijenu. I to je sva mudrost. Pravila igre zahtijevaju poznavanje najosnovnijih elemenata modernog šaranskog ribolova. Znam da mnogi od vas očekuju pročitati informaciju kako načiniti super predvez, nažalost, moram vas razočarati. Takvu informaciju morate sami pronaći, ona će vam doći sama prije ili kasnije. Sve ovisi o vremenu koje ulažete u to. Svakom novom informacijom koju dobijete pokušajte razmišljati o njoj, ali upamtite, u ribolovu je sve stvar individualnog pristupa pojedinca. Zbog toga imamo ljude koji puno love i puno ulažu u to i one koji manje love jer manje ulažu u to. Kada govorim o ulaganju ne mislim direktno na materijalnu vrijednost, iako je novac itekako bitan i uspjeh dosta ovisi o tome. No ono što je besplatno je razmišljanje, treba jako puno pratiti zbivanja na vodi i oko nje i čak razmišljati o stvarima koje su mnogima glupi detalji. Uloženo vrijeme i trud na vodi i oko nje uvijek donese rezultat, tek tada sve legne na svoje mjesto i dobijemo jasnu sliku svega. Za to treba vremena, ništa ne dolazi preko noći. Znam da mnogi teže brzom uspjehu, no ovdje toga nema, možete sve prekopirati, imati sve isto kao i drugi, ali jedino individualan pristup i razmišljanje donosi rezultat. Toliko za ovaj put, u idućem nastavku ove priče o predvezima pozabavit ćemo se malo konkretnije materijalima i njihovim kombinacijama.

Check Also

URADI SAM – Izrada leptira bez otežanja

Na plićim stajaćim i sporo-tekućim vodama koje su zakrčene vodenim biljem i drugim preprekama više puta sam imao problem prebrzog tonjenja spinera, odnosno „leptir“ varalice. .. Piše: Nenad Barinić-Bandar