Trilogija o učinkovitim mamcima

Broj 44 / Studeni / 2011

POVRATAK U CRNO

Priča nas vraća dosta davno i možda se neću moći do kraja precizno sjetiti godine kad se sve dogodilo… Ipak, mislim da se radi o sedamdesetima, a po djevojci s kojom sam hodao, prema muzici koju sam tada slušao i ono najvažnije, prema činjenici da sam bio član British Carp Study Group (Engleskog društva za proučavanje šarana), sada znam da je to bila 1978…

Piše: Kevin Nash

Društvo za proučavanje šarana

U to vrijeme, Englesko društvo za proučavanje šarana (British Carp Study Group) je bilo na svom vrhuncu. To je u Engleskoj bila prva organizacija ribolovaca na šarane i još uz to s vrlo striktno uobličenim kriterijima za njeno članstvo. Jednostavno, ako niste bili među najboljim ribolovcima u svojoj regiji, niste mu se samo tako mogli pridružiti. Gledajući iz današnje perspektive, ovo je društvo bilo katalizator za moderni šaranski ribolov i na njegovim skupovima su prvo bile izložene, a kasnije razvijene i dobro razmotrene sve nove ideje svih tadašnjih vrhunskih šaranaša u zemlji. Ako bih danas morao identificirati samo jedan faktor koji je najviše utjecao na moj uspjeh, kako ribolovca, tako i proizvođača i inovatora ribolovnog pribora, bez razmišljanja odmah mogu reći da je to bila privilegija ili sretna okolnost da još onda postanem član ovog po mnogočemu elitnog ribičkog društva. Nadam se da će mi mnogi moji ribolovni prijatelji koji danas ovo čitaju dozvoliti kratak izlet u prošlost jer je to vrlo zanimljivo i važno za razumijevanje modernog pristupa mamcima. Ti događaji bili su glavni povod za razvoj cijele vrlo uspješne linije mamaca.

Tajna ribolovna mreža

Naše društvo za proučavanje šarana je bilo podijeljeno u regije i svaka je regija imala određenog člana koji je bio zadužen za organizaciju sekcije društva na svom lokalnom području. Regionalni organizator u mojoj regiji (Essexu) bio je Derek Stritton, lovac na šarane s već tada «strašnim» pedigreom. On je bio jedan od ribolovaca iz originalne klape koja se okupljala oko Fred Wiltona, začetnika modernih boili. Zanimljivo je kako je Derek i danas još uvijek aktivan ribolovac, i što je još neobičnije, uskoro planira izdati knjigu ribolovnih memoara po naslovom «Too Many Rods» (Previše štapova) o svom dugom ribičkom životu za koju se, ako vas zanima, možete unaprijed predbilježiti na adresu: info@fishingbooksender.co.uk .

Londonski dogovor

Jedan od takvih sastanaka dogodio se u jednom kafiću u «najtamnijem» dijelu Londona, gdje je, između ostalih, došlo i nekoliko ribolovaca iz Norfolka koji su bili lokalni članovi tog dijela društva. To su bili Dick Weald i Len Bunn. Moj dolazak na ovaj sastanak se dogodio zbog toga što sam se u ribolovu sprijateljio s drugim ribolovcem iz Norfolka koji je bio dobar s Dickom i Lenom, a to je bio Nigel Dennis. U tom društvu smo često izmjenjivali razne korisne informacije o ribolovu, katkad je to bilo samo lokalno, a nekad smo svoju «mrežu» svjesno pleli po cijeloj Engleskoj. Uglavnom, tamo su mi Dick i Len ispričali o fantastičnom uspjehu kojeg su imali na nekim vodama u Norfolku, a najvažnija informacija je bila kako su njihovi mamci bili tamno-crni i zbog toga su ih oni nazvali «Black Magic». Ovaj je naziv tada često bio na televiziji, ali ne za šaranske mamce, nego za poznati čokoladni engleski brand. Tada smo se na taj račun dobro zabavljali i smijali: -„ Zbilja, kako bi tada najveći i najrazvikaniji brand na svijetu čak i u ribolovu mogao podbaciti?“

Moje iskustvo-priča prva

«Black Magic» mamci su bili novi izazov. Ubrzo nakon tog sastanka, napravio sam svoju vlastitu verziju istih i s njima počeo loviti na jezeru koje sam tada već jako dobro poznavao i na kojem sam već bio stalan gost posljednjih nekoliko godina. To me je jezero za te pokušaje zbilja širokogrudno počastilo ulovima, a velika mi je prednost bila što sam ga čak i intimno vrlo dobro znao. Ipak, ono što me iznenadilo više od svega, bila je natprosječna veličina ulovljenih šarana koje sam ulovio u kampanji s «Black Magic» mamcima. U to vrijeme nikako nisam uspio razumjeti zašto se sve to baš tako događalo, ali nikad, sve do danas, nisam zaboravio te meni vrlo drage ribolovne događaje i uspomene. Te su informacije zbog dobrih ulova ostale dobro i duboko pohranjene u mojoj sivoj tvari mozga.

Dominantan mamac-priča druga

Tijekom osamdesetih sam na jednoj drugoj vodi, koja mi je predstavljala velik izazov, stalno visio. Kako kažu, tamo sam bio kuhan i pečen. Međutim, ribolovi koje sam imao davali su mi vrlo različite rezultate u jako širokom rasponu i nekako sam osjećao da ne lovim najbolje što mogu ili onako kako sam priželjkivao. U tom sam se trenutku sjetio «Black Magic» mamaca iz sedamdesetih i ponovo pokušao krenuti s njima u jednu ozbiljniju kampanju hranjenja i ribolova. Tamna boja mamaca u prethodnom pokušaju mogla je biti čista koincidencija, ali ponovni uspjeh istih je sve moje takve misli još jednom demantirao. Rezultati su me opet ugodno iznenadili i niti s jednim tipom mamaca koje sam u to vrijeme koristio nisam imao sličnih iskustava. Moji su crni mamci na jezeru ulovili više šarana od svih drugih koje sam koristio ranije i ono što sam posebno zapamtio bili su vrlo česti ponovljeni ulovi velikih riba. Činilo mi se kako je s njima trebalo daleko dulje vrijeme da ih šarani «pročitaju», odnosno, da mamac jednostavno «prestane» raditi. Te ću godine svakako zapamtiti kao one s nekoliko najboljih ribolovnih sezona u životu. Ne samo da je mamac bio dobar, već je i jezero na kojem sam s njime lovio bilo tako dobro pripremljeno, da sam s većine glavnih mjesta na njemu mogao zavezanih očiju zabaciti i u isto se vrijeme kladiti kako će šaran sigurno u razumnom vremenu pronaći moj crni mamac. U to je vrijeme taj mamac bio toliko učinkovit da lokacija na vodi više uopće nije bila toliko važna.

Vizualno neprimjetni mamci

Kad sam rekao da sam mogao «na slijepo» zabaciti i biti siguran da će šaran pronaći mamac, na neki način to je značilo da će ga i on pronaći «na slijepo», jer je velika većina dna jezera bila prekrivena crnim jezerskim muljem. Očito da je mamac šaranu bio vizualno potpuno sakriven i da ga pomoću osjetila vida nije mogao naći. Mnogi bi prosječni ribolovci pomislili kako je to bila mana, ali baš naprotiv, za ribolov velikih i «iskusnih» riba, to je zapravo bila velika prednost. Tek kad sam to shvatio, počeo sam učiti o važnosti nekih, mada naoko običnih i neprimjetnih, a zapravo vrlo učinkovitih mamaca.

Manje je više!

Na jednoj potpuno drugačijoj vodi koja je u to vrijeme također skrivala velike šarane, otkrio sam jednu drugu veliku tajnu o «mamcima za velike ribe». Shvatio sam kako se može biti vrlo uspješan u njihovom lovu već i ako samo prilikom izrade mamaca koristite smanjene doze atraktora. Na tom je jezeru u to vrijeme bila jako velika ekspanzija šarana. Nije bilo neobično za samo jedan dan ribolova na njemu uloviti do 50 riba. Jedino što je velika većina njih bila relativno mala. Neki bi put taj ribolov postajao i frustrirajuć i pokušaji ribolovca da se probije između svih tih manjih riba do većih već unaprijed su se činili uzaludnim. Na svaki potez, kad bi zasvirao senzor i kad bih s nadom o velikoj ribi pokupio s rašlji štap, shvatio bih da je to još jedan šaran ispod 10 kilograma, s vremenom sam zbog toga postao pomalo razočaran. Svi ribolovci na toj vodi su u to vrijeme tražili neki način da budu selektivni. Danas vam riječima uopće ne mogu opisati oduševljenje koje sam osjetio u trenutku kad sam shvatio da znam «nov recept za velike ribe». Smanjenje količine arome u mamcu za 75% bio je naočigled za mnoge vrlo riskantan potez, a tada je ustvari to bila dobitna kombinacija. Broj poteza u ribolovu s takvim mamcima se smanjio, a težina ulovljenih riba znatno se povećala. Zamislite situaciju. Zabacite i sjedite iza štapova nekoliko sati bez poteza. I dok svi oko vas svakih deset do petnaest minuta zamaraju nekog manjeg šarana, lovi vas blaga frustracija, a onda odjednom potez i vama, ali ovaj put na štapu se razvija prava borba jer dolazi «tata» od ovih šarana koji se love oko vas, odnosno, respektabilna riba!

U to vrijeme jezerom su kružile plove mladih, gladnih i agresivnih šarana koji su redovito zaposjedali sva hranjena mjesta i tako ih blokirali. Međusobno su se natjecali tko će prije pronaći i proždrijeti u vodu novo-ubačene mamce pomoću vida i njuha. Njih su jednako privlačili gotovo svi mamci koje su tadašnji ribolovci radili i s njima hranili svoja mjesta. Međutim, ono što je bilo zanimljivo, ti mali šarani su redovito «promašivali» mamce s manjom količinom arome, dok su ih oni veći, koji su hranu tražili puno studioznije rujući predano po dnu jezera, redovito nalazili, čak i kad su oni imali puno manju količinu arome u sebi.

Lovac na šarane ili lovac na kapitalce?

I dok su me neki «obični» ribolovci prije često optuživali da sam «lovac na šarane», ja sam se uporno iz dana u dan branio da to nisam, već da se osjećam kao «lovac na kapitalce!» Mene su, onako iskreno, oduvijek najviše zanimali kapitalni šarani. Neki od ribolovaca su mi često predbacivali kako sam zbog toga što sam često i konstantno lovio velike šarane veliki sretnik, no ja sam uvijek tvrdio a tvrdim vam to i danas, kako sreća s tim zapravo nema baš nikakve veze. Ja sam samo kroz godine ribolova naučio kako ciljano loviti najveće ribe i kako izbjeći one koje nisu tako velike. Korištenjem određenih vrsta mamaca i nekih malo drugačijih načina prihranjivanja neke su od najvažnijih lekcija koje sam dobio na vodama s uobičajenim ribolovnim pritiskom i manjim brojem većih šarana u njima.

Trikovi za teške vode

Nije tajna da šarani vidom traže hranu, ali i da je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg ih mnogi ribolovci pokušavaju loviti svijetlim mamcima. Svijetle nijanse boja na dnu jezera šaranima pomažu da ih lakše lociraju. To posebno dobro radi na vodama s manjim ribolovnim pritiskom i na vodama s velikom količinom šarana. Međutim, takav izbor mamaca je manje učinkovit na jezerima s vrlo jakim ribolovnim pritiskom gdje su šarani već sigurno vidjeli baš sve. Baš zbog toga se nekad događa da su u takvim specifičnim uvjetima svijetlo obojeni mamci za šarana apsolutni repelenti. To nabolje dokazuje teorija crnog mamca. Njen je glavni efekt da dobijete kamuflirani mamac koji tako iz igre izbacuje jedno od glavnih osjetila šarana: njegov vid. Jednako kao što osjetilima traže mamce, šarani s njima traže i potencijalne opasnosti i baš je u tom detalju glavna kvaka. Ako umjesto mamca koji će snažno privući šarana napravite neki drugi, možda ponekad i manje primjetan, na taj ćete ga način automatski i manje prestrašiti!

Prijatelj u nevolji

Prije nekoliko godina jedan mi je dobar prijatelj ispričao svoju priču o jednom engleskom jezeru s nevjerojatno jakim ribolovnim pritiskom, na kojem su gotovo sve lokalne najveće ribolovne face iz dana u dan zaposjedale svako ribolovno mjesto u potrazi za kapitalnim šaranima koji su u njemu živjeli. Ti su šarani vidjeli baš sve i baš su zbog toga bili «ultra» oprezni. Većina je ribolovaca na njemu uglavnom prolazila bez ulova i samo su neki ribolovci, očito s posebnim talentom, na njemu uspjeli godišnje uloviti ribu do dvije. Nažalost, moj prijatelj nije bio među njima. Potpuno je izgubio povjerenje u sebe i više jednostavno nije znao kuda da krene. Osim toga, izgubio je povjerenje i u svoj inače favorizirani Scopex Squid mamac. Kad sam ga saslušao, shvatio sam kako se u ovakvim situacijama treba jako paziti ribolova po nekoj uobičajenoj shemi ili kopiranja drugih. Sjetio sam se kako sam u osamdesetima imao dobre rezultate s «crnim mamcima», ali i da je njegova voda zapravo stara šljunčara u kojoj je veći dio dna zamuljen, te mu ispričao neke svoje teorije o njima. Zapanjilo me kako se uzbudio sa spoznajom da se čak i s mamcem koji ne radi ne znam kako dobro, ponekad može postići fantastičan rezultat. Najviše me je razveselilo to što mu je taj naš kratak razgovor ponovo vratio duboko poljuljano samopouzdanje bez kojeg, onako najiskrenije, na tom jezeru ne bih imao nikakve šanse. Priča je završila tako što je on na spomenutoj vodi počeo hraniti i loviti s «Black Squid» (Crna lignja) mamcima. Oni su imali, kao prvo, «osjetljivo» doziranje atraktora, kao drugo, jocker sastojak- lignju, sastojak s kojim sam imao odlične rezultate tijekom devedesetih i kao treće-bili su crne boje. Najvažnije od svega bilo je da je on do kraja sezone s tim mamcem uspio uloviti svih osam najvećih šarana u jezeru koje je velika većina lokalnih ribolovaca konstantno i bezuspješno pokušavala uloviti.

Otkrivena tajna

Kao posljedicu te priče, ja sam pustio informaciju o «crnom mamcu» nekim našim vrhunskim konzultantima, kako bi se i oni mogli okoristiti nekim od potencijala ovog izuzetnog mamca. Onda sam već predosjećao kako je sad postalo samo pitanje vremena kad će tajna biti otkrivena. I bila je. Kad se jedan od manje diskretnih konzultanata dočepao ovog mamca i osobno ga isprobao, o tome je napisao članak za lokalni ribolovni časopis. Riječ je konačno kroz usta bila puštena i odmah nakon toga moj se telefon doslovno «užario» od poziva. Svi su odmah htjeli novi crni Nashov čudotvorni mamac. Zbog toga smo u ljeto 2010. iznenadili naše «šaransko tržište» i u trgovine izbacili «Black Squid» (crnu lignju) s kojim smo ga doslovno pomeli.

Nekoliko dobrih smjernica

Ipak, želio bih vam o ovom mamcu dati par smjernica. Black Squid možda i nije pravi izbor za vas, pogotovo ako lovite na djevičanskim ili na vodama gdje se vrlo rijetko lovi. Ja sam naime tijekom osamdesetih i devedesetih često lovio na takvim tipovima voda, bez obzira da li su bile nevine ili je na njima netko tu i tamo lovio. Međutim, vrlo brzo sam uvidio da mi moji sofisticirani engleski mamci koje sam koristio kod kuće na njima baš i nisu davali neke spektakularne rezultate. U takvim su se prilikama uvijek boljim pokazivali visoko atraktivni mamci i to u oba smjera-sa snažnom vizualnom komponentom i oni koji su jako otpuštali atraktore. Naime, s njima bih redovito lovio bolje nego s visoko-nutritivnim, kompleksnim engleskim mamcima.

Mamci tipa «Black Squid» najboljim su se pokazali na stranim vodama koje su redovito bile pod jakim ribolovnim pritiskom ili na vodama gdje su se ribolovci željeli probiti kroz kordone manjih riba do onih najvećih. Zapamtite, glavni cilj ovih mamaca je zbuniti riblja osjetila šarana na način da on može nanjušiti hranu, ali ju ne može vidjeti. U tom slučaju ste sigurni kako je jedno osjetilo koje riba može upotrijebiti za identificiranje opasnosti van pogona.

Još jedna izuzetno važna stvar je gdje lovite. Nema smisla loviti s Black Squidom na svjetlo obojenom pijesku ili šljunku, gdje će se zbog kontrasta boja jasno isticati na dnu, nekad možda snažnije i od žute boile. Ako o tome ne vodite računa, možda vaš mamac uskoro postane visoko uočljivo strašilo za šarane. Razmišljanjem kako izborom boje mamca i korištenjem crnih mamaca dobro loviti, ne bi bilo fer ne spomenuti činjenicu kako je velik broj mojih prijatelja imao fantastične ribolovne uspjehe koristeći visoko vizualne bijele mamce preko tepiha crnih (Black Squida). Meni se čini da u ovakvoj ribolovnoj situaciji, kad se šarani zadovoljno hrane crnim mamcima, i onda odjednom naiđu na jedan bijeli, naglo prorade njihovi gramzljivi instinkti i žele ga po svaku cijenu zgrabiti prije nego što to učini neki od njegovih vodenih kolega iz jata, pa ga automatski lakomo uzmu.

Evo, to je moja priča o Black Squid mamcima. Odlučite se za njih kad god osjetite da bi vam mogli pomoći da ulovite šarana svojih snova ili ako vam se ne sviđaju, nemojte. U svakom slučaju, bistro vam bilo!

S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Slične objave

Praktični Ribolov More br. 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.

Praktični Ribolov More broj 28 / Svibanj / Lipanj / Srpanj / 2020.