Štuka na +40

PR / Broj 17 / Kolovoz / 2009.

Znamo da joj sad vrijeme nije, ali ja volim sladoled i po zimi!

Piše: m®VA

• 

Da se razumijemo, ja smuđa jako volim, soma baš ne nekaj posebno ali mi se ne gadi kad zagrize, bolen mi je genijalna sportska riba, a basa prosto obožavam. No štuka je jedina riba za kojom sam putovao tisuće kilometara u jednom pravcu i to preko nekoliko puta i za koju mi nije teško ustati se u bilo koje doba dana i noći i pržiti se na suncu i izgoret ko` reš pečeni picek.

Neko na plažu, a ja na grabu

Ljetne vrućine su većini Hrvata znak da se prebace malo južnije i ritualno se guraju sa Česima, Poljacima i Mađarima za ono malo mora i obale što imamo i što neki bogati Rus nije kupio i ogradio. To nije moj đir, ja radije ostajem u ravnici i idem u ribolov. Podravina je super, voda ima napretek, riba baš i nema ali za uporne se nađe. Podravci su tradicionalisti i domoljubi tako da su smetnju i dođoša zvanu pastrvski grgeč sveli na tu mjeru da ga na grabama (gdje su nekad u velikim jatima plivali za čamcem iz znatiželje) sada ima toliko da se o ulovu ribe preko 45 cm priča mjesecima. Podravci vole autohtone ribe, zato se i brinu da u vodi budu samo male štuke, po načelu „što su manje, više ih stane u grabu“. Stručnjaci kažu da je kriv pH vode za slab prirast štuke u podravskim vodama, većina jedva preraste zakonom dopuštenu mjeru.

• 

Drugi pak misle da je kriva RH sa svojim zakonima koji se ne provode pa krivolovca kojem specijalna policija na vježbi izroni pored čamca u trenutku kada ovaj podiže mreže s ribom, puste da slobodno šeće bez sankcija. Pa to je samo riba, zar ne! Još jedna odlična stvar u vezi Podravine je i ta da vam Mađarska i Međimurje nisu daleko! Tamošnje ribe nemaju problema sa pH, čak i više generacija dijele istu vodu i svi žive sretno i u suživotu sa američkim došljakom velikih usta. No, kako nije sve ravno niti u Slavoniji, tako ni u Podravini nije sve tako grdo. Postoji ipak par svijetlih točki u ribolovnom smislu zbog kojih ovaj kraj Lijepe Naše ne vrijedi otpisati. A radi se o par novih: Sve za ribolov, ribolov nizašto!

• 

• 

Niđe veze!

• 

Štuka naseljava sve naše vode, od najvećih rijeka i akumulacija, do najmanjih barica i lokvi. Imajući to u vidu, gdje ju onda tražiti u ovo vrijeme? Da li je idealna rijeka Drava, sa svojim plitkim sprudovima i brzacima gdje je voda dovoljno hladna ili pak u dubinama jezera nastalih iskopavanjem šodra? Moj odgovor bi bio ne, baš nasuprot! Štuku po ovakvom vremenu i tropskim temperaturama ganjam na plitkim vodama, nerijetko jedva dubljima od metar, metar i pol! Pa kaj ne bi bilo logičnije da je riba aktivnija u dubinama sa pogodnijom klimom i temperaturom vode od ovih idealnih za kupanje, od 25 i više stupnjeva celzijusa? Je, logičnije je, no logično je (i u praksi potvrđeno više puta) da je to skoro pa nemoguća misija!

Velike šodrane, nerijetko dublje i od 20 metara, na najdubljim mjestima su jako zeznuti tereni za ribolov štuke jer je na njima skoro pa nemoguće precizno locirati gdje se štuke nalaze u ovo doba, pogotovo ako se ne smije (a ne smije se!) koristiti čamac ili kakvo drugo plovilo. S druge strane, vode ne dublje od dva metra, idealne su jer znamo da štuke ima, pošto smo ih lovili i ranije te one fizički ne mogu biti van dometa naših varalica. Ako je štuka i na dnu od dva metra, jednim zamahom repa na površini spremna je roknuti našeg popera! Ako je aktivna, naravno. Ribolov u toploj juhi naravno da ima svojih zakonitosti koje poprilično ovise o vrsti vode na kojoj lovimo. A plitke podravske (mađarske i međimurske) štučje vode podijelit ćemo u dve grupacije. U ne- ili slabo zatravljene i u zatravljene. U objema ima štuke i u obje se daju uloviti u ovo vrijeme.

• 

Slabo zatravljene vode sa tvrdim dnom

• 

Slabo zatravljene vode su uglavnom male umjetne akumulacije nastale tako da se nekakav potočić ili kanal pregradio u nekoj manjoj kotlini u ravnici pa se dobilo umjetno jezerce različitih dimenzija, ne dublje od metar, metar i pol. Takvih jezera ima u Mađarskoj uz granicu sa RH cijelom dužinom. Obično su to privatne vode i njihovi ih vlasnici uredno poribljavaju, na većini svoj ulov možete, uz određenu novčanu naknadu, odnijeti doma tako da je gazdi u interesu da ribe ima u izobilju. Naravno da se najviše poribljava šaranom i amurom, jer koliko god romantično gledam na ribe grabežljivice i špinere, ipak šaranaši vladaju ribolovom na 16-tom meridijanu. Sustavno poribljavanje ovim vrstama riba uvjetuje gotovo potpuni nestanak vodene vegetacije (osim trske uz obalu i gdje kojeg lopoča) sa vode i blago zamućivanje iste. Štuke koje su u jezero ušle iz kanala od kojih je nastalo jezero ili su unešene umjetnim putem (dakle poribljene), moraju se prilagoditi ovoj situaciji kad su već tu.

Dno je obično pjeskovito (škrta Drava) sa malim slojem mulja, nastalim truljenjem ono malo trave i lišća što je bilo. Rekli bi ljudi, Mjesečeva površina! No, plitka voda i sama činjenica što se jezera nalaze u ravnici imaju za rezultat da je konfiguracija dna jako podložna promjenama uvjetovanim puhanjem vjetra. U ravnici naime stalno nekaj puše, radi valove na jezeru, koji dižu pijesak sa dna i prebacuju ga na drugo mjesto. Na taj način nastaju podvodne rupe i sprudovi koje štuke a i smuđevi koriste kao pozicije za lov. Bilo kakva druga prepreka u vodi, kao što je potopljeno drvo, panjevi uz obalu ili potopljeni čamac nasred jezera (da spomenemo samo neka favorit mjesta sa poznatih nam jezera), idealne su pozicije na kojima se (zbog nedostatka drugih odličnih zaklona) nalazi i više štuka na malom prostoru. Dakle, kad se nalazim na ovakvim jezerima, prvo odradim zicer pozicije jer njih nema puno, pa onda idem dalje po jezeru. Logika je ta da, ako šparam zicer pozicije, po Murphyju će sigurno izroniti neki muž iz šume i puknuti metrašicu baš tamo di sam se ja guštao kasnije zabaciti! Druga logika je ta da ako odmah odradim zicer, uvijek se kasnije u ribolovu mogu tu vratiti dok se mjesto malo „odmori“ i druga štuka ne zauzme busiju! Jer dobro mjesto nikad ne ostaje dugo upražnjeno, pogotovo kad je nestašica dobrih pozicija. Dakle, odradili smo zicer i što nam drugo preostaje? Preostaje nam najzabavniji dio ribolova a to je traženje štuke po jezeru! Fino se pelamo po jezeru sa čamcem i pretražujemo teren našim varalicama ne bismo li naletjeli na kakvu aktivnu štuku koja čeka u busiji, negdje u rupi neke pješčane dine.

• 

Ljepota ovoga ribolova je u tome što nikada ne znate gdje će vam štuka udariti pa se niti ne koncentrirate na neke posebne pozicije i trošite vrijeme na njih. Parola na ovim vodama je „run&gun“, tj. par zabaca tu, pokupiti aktivnu ribu ako se javi i već se selimo dalje, nema dugog kampiranja na jednoj poziciji. Naravno da su idealne varalice za ovakve vode jerkovi i swimbait, štuke odlično reagiraju na njih, a ima i mnogo modela kojima je dubina od metar idealno radno okruženje! Monarch Dok TNT jerk, Salmo Slider i Prologic 4play Herring Swim&Jerk su neke od idealnih varalica koje pale na ovim vodama. Prošli vikend sam bio s Dalienom i NoNameom u Mađi na jednom jezeru i malo smo testirali Salmovog plivajućeg Jacka. Totalno drugačija akcija od tonućeg mu brata koji je tipični glider, plivajući Đoko je pull bait. I to takav da ga i s normalnim štapom možete voditi kako treba. Dalien je svojega osvojio ulovivši štuku na njega a ja jedva čekam kad ću ići u Zagreb pa da se i ja ponovim. Mali više nego obećava. Mjerili smo temperaturu vode i ona je iznosila 27.7 stupnjeva, ali smo ipak uspjeli iščačkati nekoliko štuka i isprovocirati bar još toliko grizeva. Voda je dosta mutna i ne vidi se dalje od 20 cm, a štuke su lovci koji se u lovu najviše orijentiraju na vid pa im treba varalica koja daje dovoljno odbljeska. Naravno da veća varalica daje više odbljeska od male i da varalica koju vodimo trzajima više bljeska od one koju vodimo ravnomjerno. Problem kod voblera ili žlica, osim što su im ovakva jezera preplitka za idealan rad, je i taj da kada ih cimamo daju i previše vibracije pa se često manje aktivne štuke (koje bi inače napale suptilnije prezentirani mamac s manje vibre) poplaše i pobjegnu. Silikonci na laganim glavama često nisu dobri jer svaki dodir sa dnom rezultira nakupljanjem ostataka trule trave ili lišća, što zasigurno ne pomaže u ribolovu. A ako veliki silikon montiramo na worm udicu bez otežanja, svaki zabac traje vječnost. To je idealna prezenacija ako na zicer mjestu imamo potopljeno drvo, ali ako moramo aktivno pretraživati vodu, onda otpada. Zato su idealni jerkovi i swimbaiti te ful plitko-roneći vobleri. Leptiri i žlice su također dobri, ako dubina vode dozvoljava korištenje ovih varalica. Voda je u ovakvim jezerima u ovo vrijeme kipuća, tako da je sigurno dobro doći na vodu što ranije jer su štuke sigurno aktivnije, mada nije isključeno da vam riba života stisne baš u podne!

• 

Slabo zatravljene vode sa muljevitim dnom

• 

Drugi tip slabo zatravljenih voda su vode sa muljevitim dnom, koje su na neki način povezane s rijekom. Tipičan primjer ovakve vode je i biser Podravine, mrtvica Ješkovo. Nekada jako zatravljena, prije par godina doživjela je nezgodnu stvar. Trava je taman bila u cvatu kada je u Ješkovo došla hladna voda iz Drave i sfurila travu. Odonda trave baš i nema u Ješkovu (čemu su kumovali i amuri kojima je poribljavano) i štuke su se morale preorijentirati. Nekada su napadale iz polja trave kroz koja je bilo dosta teško špinati a sada se drže većinom prijelaza u starom koritu Drave, par potopljenih panjeva i drugih prepreka. Dubine u Ješkovu ima dovoljno i za neke druge varalice, tako da sam se nebrojeni broj puta dobro ispekao na kolovoškom suncu, sjedeći na Babičinoj trepi i bacajući prema panju a štuke su udarale. No, vode kao Ješkovo su tipične i po tome što imaju debeli sloj mulja na dnu. Taj mulj je toliko rijedak u gornjim slojevima da se štuka jednostavo ukopa u njega i miruje. Puno sam riba ulovio tako da mi je varalica bila cijela u mulju ali ju je štuka našla. Budući da je Ješkovo podravska voda, top mamac su žlice i leptiri (jer podravskim štukama fali željeza u krvi), po načelu „bele žlice, žuti mepsi“. Sve više Podravaca jerka pa se sve češće može vidjeti špiner sa Salmovim Sliderom, doduše najmanjim modelom – ali i štuke su male! Silikonci tipa Relax Kopyto, Slotter Shad ili vaš neki drugi riboliki favorit idealni su kad je riba mrljava i slabo prima a suspending vobleri tipa Megabass Ito Vision 95, Rapala Team Esko ili Illex Squirell 67 su odlični bilo kada. Na Ješkovu vas može iznenaditi i ostriž dobrih dimenzija, pogotovo na neki od super-realističnih voblera koje lagano twitchate blizu dna. Obvezno provozajte Ita i uz rub lopoča, tu se uvijek nešto skriva. No uvjerljivo najbolja varalica za period jakih vrućina mi je Yozuri Arms Vibe. Ovaj čistokrvni Japanac je pravi ubojica u mjesecu kolovozu. Do tog saznanja sam došao skoro pa slučajno dok sam lovio bassa na jednoj mađarskoj vodi pa sam u 10 zabaca imao 6 štuka. Sve na istom mjestu! Probao sam poslije i na drugim mjestima, ali idealne su bile upravo mrtvice sa puno mulja na dnu i na dubini oko 2 metra. A vođenje nije bilo nimalo spektakularno, Vibe se zabaci i pusti da potone do dna.

Onda se jednom jako cukne da se skine mulj sa njega i vodi konstantno tako da ne zapinje jako u mulj. U principu, varalicu vodim kroz taj rijetki sloj mulja u kojemu se štuke odmaraju i ako prođem dovoljno blizu ribi te ona skuži varku (a kuglice u Vibu će se dodatno pobrinuti da skuži!) ona će ju napasti! Da bi Vibe manje kačio smeće koje se nađe u mulju, obvezno mu mijenjam trokuke u dvokuke i to tako da skinem trokuku zajedno sa alkicom i dvokuku jednostavo provučem kroz metalni prsten na varalici, koji služi da se na njemu montira alkica sa udicom. Kraci dvokuke gledaju prema gore i prednja je uz tijelo varalice, no nisam primijetio da imam manje ulova zbog toga. Čak i da imam, sigurno to iskompenziram većim brojem udaraca jer mi varalica dulje pravilno radi, pošto manje kači smeće. Ove varalice je izuzetno teško naći kod nas jer, kao i sve što vrijedi, više se ne proizvode, no spas je internet i eBay nio. Ako ju nemate lakše je doći do Ratlin rapale, koja će također odraditi. Na ovakvim vodama lovim cijeli život a najbolje mi se pokazalo da zauzmem busiju na jednoj trepi i konstantno bacam prvo žlice (ipak sam ja Podravec!). Njih vodim tik do dna konstantno, bez pauza i cimanja. Nakon njih dolazi na red Salmo Slider u nekoj prirodnoj boji sa bar malo crvenog na sebi (Ješkovo je prepuno crvenperki) i kada i tu opciju potrošim, onda dolazi na scenu Yozuri Arms Vibe. Jednu trepu forsiram iz tog razloga što sam uočio da se štuke ukopaju u mulj i miruju, tako da možemo po istoj poziciji bacati i po sat vremena a da se ništa ne događa. Obično je tako i na ostatku jezera, uz eventualno pokoju mini-trkačicu koja još ne zna proceduru. I onda ko` po komandi, izađu iz mulja i počnu gristi. Na taj način sam znao imati i po 30-tak štuka u jednom ribolovu. Nije loše za kolovoz, zar ne?

• 

Poprilično zatravljene vode sa bilo kakvim dnom

Treća solucija za ribolov štuke u tropskim uvjetima su poprilično ili jako zatravljene vode. Kod takvih voda nije važno kakvo je dno (a uglavnom je muljevito za one koje baš zanima, mora trava iz nečega rasti) iz jednostavnog razloga što nećemo ni doći do dna sa našim varalicama od trave koja je često do površine. Ono što nama sa obale izgleda kao tepih od trave, pod vodom izgleda skroz drugačije. Pod vodom su to pravi labirinti, načinjeni od stabljika trave, nimalo tako gusti kao na površini i idealni za skrivanje predatora svih veličina. Još su idealnija polja lopoča koja predatorima daju zaštitu od sunca i pogleda odozgo (ribojedne ptice su neprijatelji ribama). Dakle, štuku na takvim vodama treba tražiti u travi ili u prolazima između dva polja trave. Odlična mjesta za očekivati ulov su i rupe u travi u kojima štuka očekuje da se pojavi plijen jer štukama u travi nisu samo interesantne ribe već i kopneni stvorovi koji su dovoljno mali da ih ona može progutati.

• 

• 

Žabe su im specijalitet, a ne prezaju ni pred time da pojedu kakvu zmiju ili glodavca. Znači varalice koje ne kvače travu su imperativ jednako kao i varalice koje se vuku po poršini ili tik ispod nje. Podravina je puna takvih voda (kao što je ZERP na auto-putu) i naravno da nije slučajno da su se ljudi domišljali kako sami napraviti varalicu za ovakve terene, budući da baš i nemamo pretjerano veliki izbor odgovarajućih varalica u dućanu. Jedan od logičnih odgovora je rješenje Koprivničana Branimira Kalinića, popularnog Basirke, koji je konstruirao popularni Puc ili Čep. Inovacija kod ove varalice je ta da jednokuka udica kojom je opremljena uvijek gleda prema gore (zbog pametno postavljenog otežanja u tijelu varalice) i na taj način manje kači travu sa površine. Varalica je doživjela niz promjena od originalne izvedbe, ali svima je zajednička upravo ta udica koja uvijek gleda prema gore. Naravo da se zbog jednokuke udice i njene pozicije (dosta daleko iza tijela mamca) dosta riba ne zakači, no varalicu ionako provlačimo na mjestima gdje ne bismo mogli provući niti jednu drugu, tako da je svaka riba koja zagrize ustvari bonus riba i više je nego dobro došla! No nije samo Basirka inovator na polju špinanja, dečki iz Đurđevca ne zaostaju niti milimetar sa svojom Čambinskom Smrti! Totalno jednostavan dizajn, na običnu leptirasti varalicu su, umjesto trokuke, montirali worm udicu i na nju stavili twister tako montiran da je nezakvačiv. Ali, kao što je i Kolumbo rekao: „Trebalo se samo sjetiti!“ (koga zanima zašto i kad je to rekao, nek me nazove ili nek pošalje e-mail, da ne duljim sad i ne skrećem nepotrebno s teme!). Sa ovom kombinacijom nisu samo dobili na nezakvačivosti jednog od najomiljenijh podravskih mamaca – leptira, već su dobili i na vizualnoj atraktivnosti, silueti i vibri koju dodaje twister (ili razbija vibru leptira pa čini ne-ravnomjerne frekvencije na kakve štuke nisu navikle i samim time su interesantne). Varalica nije bez veze krštena imenom koje ima i ako se montira na sajlu koja je opremljena odgovarajućom kopčom (dakle cross lock), praktično je nezakvačiva. Postotak realiziranih grizeva je odličan jer štuke se fokusiraju na kričavo crveni twister koji je opremljen jakom worm udicom. Udica širokog luka lako nalazi pogodno mjesto za uporište u štučjim ustima. Odlična varalica za zatravljene vode je i Idrin Miš sa štitnikom. Varalica je idealna za jiganje po rupama.

• 

Obično ju zabacim preko rupe na travu i onda trzajima dovedem do ruba te pustim da potone nekoliko 10-taka centimetara, pa ju opet cimkanjem dignem na površinu i tako preko trave dovedem do slijedeće rupe. Varalica radi dosta eratično na taj način pa su fulanja od strane štuka dosta česta. Rad varalice možemo primiriti i sa montiranjem twister repa na jednokuku udicu, tako će štuke imati na što fokusirati svoje napade i varalica će raditi pravilnije lijevo – desno. Nešto kao Northlandov Jaw Breaker. Rapalin Minnow Spoon je također dobar, ali za mjesta gdje nema pretjerano puno trave jer je prelagan da pravilno potone u rupu koja nije potpuno čista. Ako trava nije skroz do površine ili je voda opsjednuta lopočem, odličan izbor je spinnerbait. Varalicu zabacimo još prije nego što padne u vodu, preklopimo rolu i počnemo namatati tako da spinnerbait prilikom pada u vodu radi tik ispod površine.

• 

Na taj način varalica neće kačiti travu ni lopoč a sve štuke koje će zagristi na njega, udarat će varalicu u suknjicu koja skriva udicu. Postotak realiziranih grizeva na spinnerbait je također impresivan, baš zbog činjenice da se udica nalazi skrivena u atraktivnoj suknjici koja pulsira i koju riba jednostavno mora zagristi. Ako imate sreće da imate dosta velike rupe u travi, onda obvezno treba koristiti walk the dog površince! Konstantno vođenje bez pauza je najučinkovitije tako da voda ispod vašeg površinca zakuha. Adrenalin koji proključa kad vam štuka opali Zaru je neopisiv! Instinkti davnih očeva lovaca se bude u vama i vi hoćete samo još! A da biste imali za taj dan još ali i za druge dane u budućnosti, molim vas da bar sa vremena na vrijeme pustite kakvu štuku, makar bila i zakonski propisane mjere. Tako da i vaši sinovi i kćeri a bormeč i ja kad me žena slijedeći put pusti, imamo kaj loviti tu pri nama u Podravini, da ne moramo ići prek` granice ili kaj ti ja znam kam.

• 

• 

Ribolov štuke kada joj nije vrijeme, znade iznenaditi a tropske vrućine nisu razlog da ne ganjamo ovu zubatu ljepoticu i omiljenu ribu većine špinera koje poznajem. Neke vode iziskuju malo više strpljenja da bi se prokužile ali zar to i nije čar ribolova zbog kojeg i idemo na vodu?! A ako i štuka zakaže taj dan, uvijek se na Dravi najde kakav klen ili bolen koji će vam vratiti osmijeh na lice. Naravno, ako je vodostaj dobar i Drava nije u porastu ili opadanju i nije ju Mura zamutila ili Slovenci ne repariraju brane ili kormorani nisu prošli tim dijelom ili… Puštajte ribe!